Kalij-bromid je so kalija sa hemijskom formulom KBr. Krajem 19. i početkom 20. vijeka bio je u širokoj upotrebi kao antikonvulzant i sedativ. Njegovo djelovanje prvenstveno je utjecaj bromidnog iona (natrij bromid jednako je efektivan). Danas se kalij-bromid koristi u veterini kao antiepileptik za pse i mačke.

Kalij-bromid
Općenito
Hemijski spojKalij-bromid
Molekularna formulaKBr
CAS registarski broj7758-02-3
Kratki opisbijeli prah
Osobine1
Molarna masa119,01 g/mol
Agregatno stanječvrsto
Gustoća2,75 g/cm3
Tačka topljenja734 °C
Tačka ključanja1435 °C
Rastvorljivost53,5 g/100 ml vode 0 °C
Dipolni moment10,41 D (gas)
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Fizičke osobine

uredi

Kalij-bromid je bijeli kristalni prah, rastvorljiv u vodi. U vodenim rastvorima u manjim koncentracijama ima sladak okus, dok u većim ima gorak i slan okus. Ovaj efekt najviše uzrokuje kalijev ion budući da, npr, natrij-bromid ima slankast okus u svim koncentracijama. U većim koncentracijama iritira sluzokožu probavnih organa, prvenstveno želuca, a može dovesti do povraćanja, što je tipično za gotovo sve rastvorljive kalijeve soli.

Hemijske osobine

uredi

On je tipična ionska so, koja se potpuno disocira, a u vodenim rastvorima ima pH vrijednost oko 7. Služi kao izvor bromidnih iona, što je važno u reakcijama koje se koriste u proizvodnji srebro-bromida u industriji fotografskih filmova:

KBr(l) + AgNO3(l) → AgBr(č) + KNO3(l)

Vodeni bromidni ion Br- će formirati određene komplekse ako reagira s nekim metalnim halidima, poput bakar(II) bromida:

2KBr(l) + CuBr2(l) → K2[CuBr4](l)

Dobijanje

uredi

Tradicionalni metod dobijanja KBr je putem reakcije kalij-karbonata sa željeznim bromidom, Fe3Br8:

4 K2CO3 + Fe3Br8 → 8 KBr + Fe3O4 + 4 CO2

Upotreba

uredi

Medicina i veterina

uredi

Antikonvulsantne karakteristike je prvi primijetio Charles Locock, na sastanku Kraljevskog medicinskog i hirurškog društva 1857 godine. Kalijum bromid se može smatrati prvim efektivnim lijekom protiv epilepsije. U to vrijeme je bilo rašireno pogrešno mišljenje da je epilepsija izazvana masturbacijom. Locock je uočio da bromid smiruje seksualno uzbuđenje te je smatrao da u tome leži njegov uspjeh u liječenju epilepsije. Sve do 1912. nije postojao efikasniji lijek protiv ove bolesti do otkrića fenobarbitala. Kalij-bromid često je pogrešno upotrebljavan zbog ovih pogrešnih shvatanja, kao, npr, kad ga je britanska vojska dodavala svojim vojnicima u čaj, u nastojanju da njime smanji seksualne potrebe vojnika. Međutim, ovo nikad nije potvrđeno.[1]

U veterini se koristi u tretmanima protiv epilepsije kod pasa, bilo kao primarni lijek ili kao dodatak fenobarbitalu, kada je njihova pojedinačna upotreba neadekvatna. Korištenje kalij-bromida kod mačaka je ograničeno jer nosi određeni rizik od upale pluća.

U SAD-u nije odobreno korištenje KBr u humanoj medicini. U Njemačkoj nije zabranjena njegova upotreba kao antiepileptičkog sredstva, naročito kod djece i adolescenata. Prodaje se pod trgovačkim nazivom Dibro-be mono. Daje zadovoljavajuće rezultate ako se koristi u propisanim dozama. Dostupan je u formi 850 mg tablete. U čovjekovom organizmu ima izuzetno dugo poluvrijeme eliminacije (vrijeme za koje se iz organizma izluči polovina unesenog lijeka) od 6 sedmica. Nisu poznata međudjelovanja ovog lijeka s apsorpcijom ili izlučivanjem drugih antikonvulzanata.

Optika

uredi

KBr je transparentan u širokom spektru vidljive svjetlosti, od ultraljubičastih do dugih infracrvenih talasa (0,25-25 µm). Nema značajnih optičkih apsorpcionih linija u svom regionu transmisije. Koristi se za optičke prozore i prizme. Mora se držati u suhom okruženju zbog velike rastvorljivosti i higroskopske prirode. Indeks prelamanja mu je oko 1,55 pri talasnoj dužini od 1,0 µm.

U infracrvenoj spektroskopiji, uzorci se analiziraju tako što se pospu prahom kalij-bromida i presaju u obliku diska. Alternativno, uzorci se mogu analizirati kao tečni film između dva polirana diska napravljenih od KBr.[2]

Reference

uredi
  1. ^ Principi baruta, Barbara Mikkelson (2. august 2007)
  2. ^ "W. Reusch: Infrared Spectroscopy, VirtualText of Organic Chemistry". Arhivirano s originala, 27. 10. 2007. Pristupljeno 27. 4. 2008.