Philadelphia 76ers

Philadelphia 76ers (ili samo Sixers) profesionalni je košarkaški klub lociran u Philadelphiji. Takmiči se u NBA-ligi.

Philadelphia 76ers
KonferencijaIstočna
DivizijaAtlantska
Osnovan1939.
(u NBA od 1949)
HistorijaSyracuse Nationals
(1939-1963)
Philadelphia 76ers
(1963-danas)
DvoranaWells Fargo Center
LokacijaPhiladelphia
Bojeplava, crvena, bijela
     
Glavni trenerBrett Brown
VlasnikJoshua Harris[1], Adam Aron, David S. Blitzer, Martin Geller, David B. Heller, Travis Hennings, James Lassiter, Marc Leder, Michael G. Rubin, Will Smith, Jada Pinkett Smith[2], Art Wrubel
Prvaci3 (1955, 1967, 1983)
Konferencijske titule9 (1950, 1954, 1955, 1967, 1977, 1980, 1982, 1983, 2001)
Divizijske titule5 (1976/77, 1977/78, 1982/83, 1989/90, 2000/01)
Veb-sajtwww.nba.com/sixers

Domaće dvorane

uredi
State Fair Coliseum (1949-1951)
Onondaga War Memorial (1951-1963)
Convention Hall i Philadelphia Arena (1963-1967)
Spectrum (1967-1996)
Wells Fargo Center (bivši First Union, Wachovia) (1996-danas)

Historija kluba

uredi

Sixersi su najstariji klub u NBA ligi. Osnovani su 1939. godine pod imenom Syracuse Nationals, u to vrijeme kao nezavisan klub. 1946. godine pristupaju NBL-ligi (National Basketball League), da bi 1949, spajanjem liga NBL i BAA (Basketball Association of America), nastala NBA. Godine u NBL-ligi ne broje se u ukupnu statistiku kluba.

Syracuse Nationals

uredi

U prvoj sezoni u NBA (1949-50), uspjeli su doći do NBA finala, izbacivši u doigravanju Philadelphia Warriorse i New York Knickerbockerse. Ipak u finalu su ih savladali Mikanovi Minneapolis Lakersi omjerom 4-2.

U narednim sezonama su igrali u završnici bez većeg uspjeha. Iz tog perioda možemo izdvoiti utakmicu doigravanja protiv Boston Celticsa, u kojoj su igrali 4 produžetka, što je rekord NBA doigravanja. Ipak su i tu utakmicu izgubili 111-105.

Naredno NBA finale su igrali 1954. godine, ali su ponovo izgubili od Minneapolis Lakersa. Ovaj put u 7 utakmica.

Zbog teške finansijske situacije, i slabog interesa gledalaca, NBA liga je ostala sa samo 8 klubova, nakon čega je vlasnik Nationalsa Danny Biasone predložio ligi ograničenje napada na 24 sekunde. Uvođenjem ovog pravila igra je dobila na dinamičnosti i prosjek poena po utakmici je porastao za 14 po utakmici.

U prvoj sezoni sa ograničenjem napada Nationalsi su imali najbolji omjer na istoku, a u doigravanju su prošli Boston Celticse, i došli do finala lige. U NBA finalu su igrali protiv Fort Wayne Pistonsa, a serija se odužila u 7 utakmica. U sedmoj, odlučujućoj utakmici, Nationalsi su slavili rezultatom 92-91, i obezbjedili prvu NBA titulu.

Poslije titule su redovno igrali u doigravanju, ali bez značajnijeg uspjeha. U tim godinama mnogi klubovi iz manjih mjesta su preseljevali u veće gradove, uključujući i Warriorse koji su iz Filadelfije preselili u San Francisco.

Novi grad

uredi

Poslovni ljudi iz Philadelphije Irv Kosloff i Ike Richman osjetili su potrebu za stvaranje novog kluba u svom gradu te su kupili Nationalse i preselili ih u Philadelphiju 1963. Nakon samo jedne godine, grad je ponovo imao svoj NBA klub.

Ime kluba, 76ers (fon. seventi siksers) izabrano je na osnovu historijskog događaja kad je potpisana Američka deklaracija o nezavisnosti u Philadelphiji 1776. Ubrzo se u novinskim naslovima počeo koristiti nadimak "Sixers".

I dalje su bili redovni u doigravanju, a u sezoni 1964-65 u klub dolazi veliko pojačanje: Wilt Chamberlain.

U sezoni 1966-67 Sixersi postavljaju, tada, rekordan omjer pobjeda i poraza 68-13. U doigravanju prolaze i tada NBA dinastiju, Boston Celticse, a u NBA finalu pobjeđuju Warriorse (4-2), i osvajaju svoju drugu titulu, a prvu u Filadelfiji. Ta ekipa Sixersa predvođeni igračima kao što su Chamberlain, Billy Cunningham, i Hal Greer je za 35-u godišnjicu NBA lige proglašena za najbolju ekipu u historiji lige.

1968. godine mijenjaju Chamberlaina u Los Angeles Lakerse, u jednoj od najlošijih razmjena u historiji NBA lige, gdje dovode tri sporedna igrača, od kojih je jedan centar (košarka) protiv kojeg je Chamberlain postigao, rekordnih, 100 poena na jednoj utakmici.

Nakon te razmjene rezultati Sixersa su krenuli silaznom putanjom, da bi došli do dna u sezoni 1972-73, koju su završili omjerom od 9 pobjeda i 73 poraza, što je i danas najlošiji omjer u ligi.

Nove zvijezde

uredi

Sezona 1976-77 je bila značajna za ekipu zbog dolaska velike zvijezde Julius Ervinga, kao i novog vlasnika kluba F. Eugene Dixona, a 1982 godine, novi vlasnik kluba postaje Harold Katz.

Nakon toga dolazi period uspjeha za Sixerse, da bi 1883. godine ponovo postali prvaci lige, pobijedivši tek u četvrtom nastupu u NBA finalu iz tog perioda. Jedno finale su izgubili od Portland Trail Blazersa, a dva od Lakersa čime je titula bila značajnija, jer su je dobili pobjedom nad Lakersima rezultatom 4-0 u seriji. Omjer u doigravanju je bio, tada, rekordnih, 12-1.

Najznačajniji igrači u osvajanju titule su bili Erving i novopridošli Moses Malone koji je proglašen kao NBA Najkorisniji igrač sezone i Najkorisniji igrač NBA finala.

Iz ovog perioda, interesantno je spomenuti, sedmu utakmicu konferencijskog finala 1982. godine, u Bostonu protiv Celticsa, koju su dobili razultatom 120-106. Pred sami kraj utakmice, kada su navijači Celticsa shvatili da će 76ersi ići u NBA finale gdje ih čekaju Lakersi , počeli su skandirati Sixersima "beat LA" (fon. bit el ej"), što bi mogli prevesti kao "pobjedite Los Angeles" (Lakerse).

1984. godine u klub dolazi još jedan velikan NBA lige Charles Barkley, koji je u narednih 8 sezona bio omiljen kod navijača 76ersa. Klub je iste godine došao do konferencijskog finala i izgubio od Celticsa.

1986. godine ponovo jedna kontraverzna razmjena u kojoj Moses Malone napušta 76erse, a u klub dolaze igrači koji nisu uspjeli namiriti njegov odlazak.

U narednim sezonama bez većeg uspjeha u doigravanju, da bi od 1992. do 1998. godine nastao period koji su navijači nazvali Mračno doba. U tom periodu 76ersi su redovno propuštali doigravnje, a 1992, Barkley je naputio ekipu.

Ipak jedan svijetli događaj iz perioda mračnog doba je izbor na NBA draftu 1996. godine, gdje su 76ersi izabrali Allen Iversona.

Nova nada

uredi

Uskoro je za trenera postavljen Larry Brown, koji je počeo sastavljeti ekipu za velike rezultate, sa Iversonom kao glavnim kotačem u igri 76ersa. I pored konstantnih svađa i prepirki na relaciji Brown-Iverson u periodu zajedničkog boravka u 76ersima, klub je iz sezone u sezonu popravljao svoje rezultate.

Od 1999. ponovo su postali redovan učesnik u završnici, da bi 2001. došli do NBA finala izbacivši u Pacerse, Raptorse i Buckse (Philadelphia 3-1 Indiana Pacers, Philadelphia 4-3 Toronto Raptors, Philadelphia 4-3 Milwaukee Bucks).

Te sezone čak četvorica Sixersa su dobili individualne nagrade NBA Najkorisniji igrač (Iverson), the NBA Trener godine(Brown), NBA Odbrambeni igrač godine (Dikembe Mutombo), NBA Šesti igrač godine (Aaron McKie.)

U finalu lige Los Angeles Lakersi, koji su u tri prethodne serije završnice pomeli svoje protivnike, i ostvarili ukupan omjer 11-0. Prvu utakmicu finalne serije 76ersi su igrali u gostima. Iako su na početku gubili 18-5, uspjeli su izboriti produžetak i u produžetku nanijeti prvi poraz Lakersima rezultatom 107-101, nažalost i jedini. Naredne 4 utakmice su izgubili, a samim tim i titulu.

Nakon te sezone nisu zabilježili značajniji uspjeh, iako je uprava pokušavala dovođenjem novih igrača. Ipak u decembru 2006. godine Iverson je zatrašio razmjenu iz prostog razloga, da napusti 76erse. Vlasnik kluba, Ed Snider, je to i potvrdio.

Bitni pojedinci

uredi

Penzionisani brojevi

uredi

Za pamćenje

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Group led by Joshua Harris completes purchase of Sixers". Philadelphia 76ers. Arhivirano s originala, 18. 10. 2013. Pristupljeno 19. 9. 2012.
  2. ^ Inside the Sixers: New ownership for 76ers may mean changes in how they do business

Vanjski linkovi

uredi