Rudi Supek (Zagreb, 8. travnja 1913.Zagreb, 2. siječnja 1993.) bio je hrvatski filozof, sociolog i psiholog.

Diplomirao je filozofiju u Zagrebu. Studirao je kliničku psihologiju u Parizu, a 1952. godine doktorirao je na Sorboni. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pridružio se francuskom pokretu otpora. Nijemci su ga zatvorili u koncentracijski logor Buchenwald kod Weimara, jedini logor kojeg su logoraši sami oslobodili. Bio je nositelj legije časti i pukovnik francuskog pokreta otpora.

Radio je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakluteta u Zagrebu i Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Godine 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao je Odsjek za sociologiju. Inicijator je i jedan od osnivača Korčulanske ljetne škole. Od 1967. do 1973. godine urednik je časopisa Praxis, a utemeljio je i uređivao časopis Pogledi. Širok je spektar tema njegovih radova: od patopsihologije do antropološke, filozofijske i socijalnoekološke problematike.

Bio je brat Ivana Supeka.

Djela

uredi
  • "Egzistencijalizam i dekadencija" (1950.)
  • "Psihologija građanske lirike" (1952.)
  • "Sociologija i socijalizam" (1962.)
  • "Herbert Spencer i biologizam u sociologiji" (1965.)
  • "Humanistička inteligencija i politika" (1969.)
  • "Ova jedina zemlja: idemo li u katastrofu ili u Treću revoluciju?" (1973.)
  • "Društvene predrasude" (1973.)
  • "Zanat sociologa" (1983.)
  • "Živjeti nakon historije" (1986.)
  • "Grad po mjeri čovjeka" (1987.)
  • "Modernizam i postmodernizam: proturječan čovjek kao utemeljenje. Ogled iz fundamentalne antropologije" (1996.)
  • "Umjetnost i psihologija" (1958.)

Vanjske poveznice

uredi