Louis XIX od Francuske

Luj XIX. (6.8. 1775. - 3.6. 1844.) je bio de jure kralj Francuske 20 minuta 2.8. 1830. godine.

Luj "XIX"

Izbjeglištvo

uredi

Otac Luja XIX. je bio apsolutistički kralj Francuske Karlo X. i brat kralja Luja XVI koji je pogubljen nakon francuske revolucije. Nakon revolucije tada još maloljetni Luj XIX zajedno s ocem i majkom bježi na dvor svoga djeda kralja Sardinije i Pijemonta. Sljedećih godina obitelj će živjeti na raznim evropskim dvorima sve do kada ih 1795. nije prihvatila Velika Britanija gdje će Luj XIX živjeti gotovo sljedećih 20 godina. Kako bi ojačao svoje mogućnosti da postane kralj Luj se ženi 1799. svojom sestričnom Marijom Terezom kćerkom pogubljenog kralja Luja XVI.. Bez obzira na taj brak nakon poraza Napoleona kada se obitelj vraća iz izbjeglištva novi kralj postaje Luj XVIII stariji brat Lujevog oca Karla koji će ga naslijediti 1824. godine.

Karlo X. i julska revolucija

uredi

Za razliku od Luja XVIII koji je naučio lekciju iz revolucije 1789. i potencijalnog narodnog bijesa u slučaju obnavljanja kraljevog diktatorskog ponašanja pa je bio gotovo nevidljivi kralj, Karlo X. je to potpuno zaboravio tako da počinje voditi politiku apsolutizma i davanja financijske odštete plemićima koji su izgubili posjede tijekom revolucije. Takva slijepa, suluda politika je dovela već nakon 3 godine to jest 1827. do vojne pobune koja je uspješno ugušena raspuštanjem vojne jedinice, ali zbog straha ne i oduzimanjem njihovog oružja. Kao što ruski car Nikola II neće shvatiti upozorenje putem ugušene revolucije 1905. godine, tako to upozorenje nije shvatio niti Lujev otac Karlo X. što dovodi do 1830. godine kada se kralju nije svidjela parlamentarna većina pa je rapustio parlament 19.3.1830. i pozvao na nove izbore na kojima će kraljeva politička vizija biti opet poražena tako da on opet raspušta parlament, raspisuje nove izbore i proglašava izvanredno stanje 25.7.1830. Ta odluka je Francuzima bila kap što preljeva čašu i oni su se digli na revoluciju protiv diktatora. Kada maršal Marmont, koji je 1806. okupirao i potom ukinuo Dubrovačku republiku, zbog pobune vlastitih vojnika nije uspio ugušiti pobunu, kralj i Luj su pobjegli iz Pariza.

"Kralj"

uredi

U toj revolucionarnoj situaciji dok je pobunjeni parlament proglasio da bi novi kralj trebao postati Luj Filip Karlo X je plačući 2.8.1830. godine potpisao abdikaciju u korist maloljetnog unuka Henrika V koji zbog svojih godina ne može biti legalno natjeran na potpisivanje vlastite abdikacije. Bez obzira na tu Karlovu odluku po francuskom zakonu njegovom abdikacijom novi kralj je postao Luj XIX koji je u ovoj političkoj situaciji trebao odlučiti između plačućeg oca koji je abdicirao, želje parlamenta za njegovom abdikacijom i ženinog pritiska da ne abdicira. Ta histerična dvorska atmosfera i Lujevo "kraljevanje" će trajati 20 minuta pošto nakon tog vremena i on potpisuje vlastitu abdikaciju u korist maloljetnog nećaka Henrika V..

Nakon abdikacije on će napustiti Francusku gdje se nikada više neće vratiti. Luj XIX će umreti u gradu Gorica na današnjoj talijansko-slovenskoj granici, a tada u Austrijskom Carstvu 3.6.1844., dok će biti pokopan u Novoj Gorici.

Prethodnik:
Karlo X.
Kralj Francuske Nasljednici:
Henrik V.