Prijeđi na sadržaj

Nogomet u Hrvatskoj

Izvor: Wikipedija

Nogomet je najpopularniji sport u Hrvatskoj, njegova krovna organizacija je Hrvatski nogometni savez. Prvi hrvatski klubovi sudjelovali su u strukturi jugoslavenskog nogometa nakon Prvog svjetskog rata. Od 1940. do 1944. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je devetnaest prijateljskih utakmica koja je predstavljala Banovinu Hrvatsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku. Nakon Drugog svjetskog rata, većina istaknutih jugoslavenskih klubova, uključujući i klubova u Hrvatskoj, ukidaju se i zamjenjuju se novim zbog komunističkog režima. Hrvatskim klupskim nogometom uglavnom dominiraju GNK Dinamo Zagreb, Hajduk Split, HNK Rijeka i NK Osijek kao dio hrvatske velike četvorke.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Prva nogometna utakmica na području Hrvatske odigrana je u Rijeci. Godine 1873. na inicijativu Roberta Whiteheada, inženjera i vlasnika tvornice Torpedo, utakmicu su odigrale ekipe sastavljene od djelatnika Mađarskih željeznica s jedne i engleskih mornara i radnika s druge, ali su u momčadima primljeni i lokalci.[1] Englezi su radili u tadašnjem Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento Tecnico di Fiume) koji kasnije postaje tvornica Torpedo, a utakmica je odigrana na području poznatom kao Pod Jelšun, između ulaza u bivšu tvornicu Torpedo i INA-ine rafinerije na Mlaki. 1880. godine lokalni mladići počeli su igrati nogomet u Županji. Nogometna lopta s kojom su se igrale utakmice 1880. godine i kasnije na području Županje sačuvana je i danas.

1890. u Rijeci nogomet postaje obavezan u sklopu programa nastave tjelovježbe u svim školama i nastaju prvi školski klubovi posvećeni nogometu.[2] Postoje i zapisi o tome kako su u istom desetljeću nogomet igrali također učenici u Zadru, te nešto kasnije (oko 1900. godine) u Istri, Slavoniji i drugim gradovima širom Hrvatske.[3][4] Pojava nogometa u samoj Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji je vezana uz dr. Franju Bučara 1893. u Zagrebu, kad je nakon studija na Centralnome gimnastičkom zavodu u Stockholmu, upoznao javnost s novom igrom. Na prijedlog Slavka Rutznera Radmilovića nazvana je "nogomet".[3][4] Prvo izdanje "Pravila igre" na hrvatskom jeziku tiskano je 1896. godine u Zagrebu.

Na početku se nogomet igrao u okviru gimnastičke organizacije Hrvatski sokol. Nogomet se najprije igrao u "Hrvatskom sokolu" u više gradova (Zagreb, Split) te u pojedinim školama (Karlovac), Prvi nogometni formalno klubovi osnovani na podruću današnje Hrvatske se pojavljuju u tada carskoj ratnoj luki Puli 1899. godine, kada počinju svoj rad Club Iris u Kolovozu i nekoliko mjeseci kasnije Veloce Club Polese,[5] športski klubovi u kojima je odmah bila aktivna i nogometna sekcija, a u Irisu je upravo nogometna sekcija bila najaktivnija i najpopularnija.[6] Kada je 1903. u Zagrebu utemeljen HAŠK (Hrvatski akademski športski klub), osnovana je i u tom klubu sekcija za nogomet. Prvi hrvatski športski klub koji u svom imenu naglašava opredijeljenost za nogomet je Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) Zagreb, osnovan 1903. godine.

1905. godine je u Rijeci osnovan Fiumei Atletikai Club, a u Splitu je djelovao neregistrirani klub Šator. Već 3. studenoga 1905. u Rijeci se susreću klubovi dvoje raznih gradova Fiumei Atletikai i zagrebački PNIŠK, u utakmici koja završava 3:4 za goste. 1904. godine je u Rijeci službeno osnovana CS Olimpia, prethodnik današnje NK Rijeke,[7][8] koja formalno otvara nogometnu sekciju 1906. godine, a od 1907. preuzima ulogu glavnog gradskog kluba od Fiumei Atletikai.[2] 28. listopada 1906. godine u Zagrebu je odigrana prva javna utakmica između HAŠK-a i PNIŠK-a (1:1) i osnovan Srednjoškolski klub Concordia.

U Sisku je navodno osnovana te iste 1906. godine Segesta, iako nema službenih dokaza o tom činu i prvu dokumentiranu utakmicu Segesta igra tek 1909, a klub slavi svoju 20-godišnjicu 26. lipnja 1927. godine.[9] U Karlovcu se osnuje Trenk (preteča Olimpije iz 1908.). Godine 1907. u Pragu je odigrana utakmica između kombinirane momčadi HAŠK-a i PNIŠK-a sa Slavijom iz Praga, koja je završila pobjedom gostiju s 15:0. 1908. godine u tadašnjem gradu Sušaku se osnuje klub Victoria. U Dubrovniku je 1909. godine utemeljeno gimastičko društvo Forza e Coraggio, koje sljedeću godinu otvara i nogometnu sekciju.

Godine 1911. osnovani su i dva najpopularnija hrvatska kluba – u Splitu Hajduk a u Zagrebu prethodnik Dinama HŠK Građanski (Prvi hrv. građanski športski klub). Iste godine je u Opatiji službeno osnovan nogometni odjel lokalnog Sokola iz kojeg će godinu i pol kasnije nastati Slavenski Športski Klub Opatija.

Ubrzo su postignuti i prvi međunarodni uspjesi pa je već 1913. godine HAŠK svladao momčad engleskog Northern University s 1:0, a u to su doba Englezi smatrani za apsolutno nepobjedive vladare europskog nogometa.[10][3][4][11]

Početkom 20. stoljeća, kada su u Hrvatskoj počeli nastajati i drugi nogometni klubovi, došlo je do želje nogometnih čelnika za formiranjem nacionalnog nogometnog saveza. Težnja Hrvata za uspostavljanjem vlastitog športskog saveza.[10][3][4][11] Tako su u sezonama 1912./13. i 1913./14. odigrana prvenstva Kraljevine Hrvatske i Slavonije u organizaciji nogometne sekcije HŠS-a, koje su tada još bile u sklopu Austro-Ugarske. Nažalost, niti jedno od prvenstava nije dovršeno, prvo zbog nešportskog ponašanja, a drugo zbog početka Prvog svjetskog rata. Sudjelovali su zagrebački klubovi AŠK Croatia, Građanski, HAŠK, HŠK Concordia, HTŠK Zagreb, Ilirija, Viktorija i Hrvatski trgovački športski klub . U ligaškom dijelu vodio je HAŠK ispred Concordije, no te su dvije momčadi trebale odigrati i utakmicu za prvaka, što su igrači HAŠK-a odbili. Prvak nikada nije proglašen. Novo prvenstvo počelo je 1914., ali je prekinuto zbog rata. Za Prvog svjetskog rata obustavljene su sve športske aktivnosti. Nogometni savez osnovan je 1919. u Zagrebu. Hrvatski nogometni savez utemeljen je 13. lipnja 1912. dok je na samoj skupštini utemeljen Jugoslavenski nogometni savez (JNS).[10][3][4][11]

Po osnutku Kraljevine Jugoslavije, prvo državno prvenstvo odigrano je 1923. godine a osvojio ga je Građanski iz Zagreba. Građanski iz Zagreba osvojio je prvo državno prvenstvo Kraljevine Jugoslavije.[10][3][4][11]

Hrvatski nogometni savez je je u FIFA-u primljen tek 1941. U razdoblju 1919.41. vodeći hrvatski klubovi odigrali su važnu ulogu u jugoslavenskom nogometu. U prvoj ligi nastupali su splitski Hajduk, osječka Slavija, varaždinska Slavija te zagrebački klubovi Građanski, Concordia i HAŠK. Mnogobrojni hrvatski igrači nastupali su za jugoslavensku reprezentaciju.[10][3][4][11]

Pismom od 17. srpnja 1941. HNS je obaviješten da je primljen u članstvo FIFA-e. Nogometna reprezentacija Hrvatske počela je nastupati već 1940. kao izabrana vrsta Banovine Hrvatske te je odigrala 4 utakmice. Reprezentacija NDH odigrala je 15 međunarodnih utakmica u razdoblju 1941.44. Prvu je odigrala 15. VI. 1941. protiv Njemačke u Beču i tada se prvi put prije susreta svirala himna Lijepa naša domovino. Za Drugog svjetskog rata igrana su 4 prvenstva NDH, ali su samo dva dovršena. U sezoni 1941./42. odigran je samo jesenski dio prvenstva (vodio je zagrebački Građanski), a 1942. prešlo se na sustav proljeće-jesen. God. 1942. prvak je bila zagrebačka Concordia, a 1943. Građanski. Prvenstvo 1944. nije završeno. Uz prvake, u ligaškome natjecanju za NDH sudjelovali su još HAŠK, Željezničar, Ličanin, Ferraria – iz Zagreba, Hajduk, Građanski i Radnik – iz Osijeka, Građanski, Zemun i Viktorija – iz Zemuna, SAŠK i Gjergelez – iz Sarajeva, HBŠK i Hrvoje – iz Banje Luke, Bata iz Borova, Zrinski iz Mostara i Zagorac iz Varaždina.[10][3][4][11]

Dolaskom komunističke partije na vlast 1945. svi se postojeći nogometni i sportski klubovi formalno gase, da bi se skoro svi odmah ili u sljedećih godinu/dvije preustrojili u opća fizkulturna sportska društva po uzoru na staljinistički model tad promoviran sa strane Sovjetskog Saveza. Većina je klubova prisiljena mijenjati ime i identitet u više proleterski.[12] Samo je pojedinim klubovima dano zadržati postojeće ime, poznati je slučaj Hajduka,[13] zbog bliskosti partizanskom pokretu ili po propagandskim potrebama nove vlasti, a neke pute i zbog ličnih simpatija viših dužnosnika komunističke vlasti.[14] Tako političkom odlukom mjenjaju imidž i najpoznatiji klubovi na teritoriji novonastale republike Građanski,[15] Željezničar,[16] Fiumana,[17] RNK Split,[18] Cibalia[19] i mnogo drugih klubova u samoj Hrvatskoj i drugim federativnim jedinicama. To je proces kroz koji prolaze sve države i klubovi koji su se krajem II. svjetskog rata našli u sovjetskoj interesnoj sferi, ali i u nekim drugim europskim regijama koje mjenjaju vlast kao npr. zapadna Njemačka i oslobođena Elzas-Lorena u Francuskoj.

Prvo jugoslavensko prvenstvo nakon Drugog svjetskog rata održano je samo kao natjecanje reprezentacija raznih republika 1945. Na njemu je Hrvatska reprezentacija osvojila treće mjesto, odmah nakon reprezentacije JNA i reprezentacije Srbije. Prvo pravo natjecanje klubova održano je u sezoni 1946–47. Do 1991. u jugoslavenskoj I. ligi od hrvatskih klubova nastupali su Osijek, vinkovački Dinamo, riječki Kvarner, splitski Hajduk i Split te zagrebački klubovi Dinamo, Zagreb, Lokomotiva i Trešnjevka. Prvenstvo su osvajali samo Hajduk i zagrebački Dinamo. U natjecanju za kup, osim Hajduka i Dinama, uspješna je bila i Rijeka. U eur. kupovima jedini pobjednik bio je Dinamo u Kupu velesajamskih gradova (1967.). U ratnim vremenima Prva hrvatska nogometna liga (HNL) krenula je 1992. uz sudjelovanje 12 klubova (Hajduk, Zagreb, Osijek, Inker, HAŠK Građanski, Rijeka, Istra, Varteks, Cibalia, Zadar, Dubrovnik, Šibenik). Prvenstvo je osvojio Hajduk. U drugom prvenstvu sudjelovalo je 16 momčadi, a prvak je bila zagrebačka Croatia. U prvenstvu 1993. – 94. sudjelovalo je 18 klubova, a prvak je bio Hajduk. Otada se I. liga počela smanjivati i od sezone 2001. – 02. ima 12 članova. Do 2004. prvaci su bili zagrebački Dinamo i Hajduk te jedanput Zagreb. Od 1992. igraju se utakmice za kup. Prvi pobjednik bio je Inker iz Zaprešića, najviše uspjeha imali su zagrebački Dinamo i splitski Hajduk, a jednom je pobjednik bio i Osijek. HNS je ponovno primljen u članstvo FIFA-e 3. srpnja 1992., a članom UEFA-e postao je 17. lipnja 1993. Hrvatska nogonetna reprezentacija počela je igrati međunarodne utakmice od 1990., a u službena natjecanjima sudjeluje od 1994., kada je uključena u kvalifikacije za EP. Nastupila je na završnim turnirima SP-a 1998. i 2002. te EP-a 1996. i 2004. Najveći uspjeh postigla je na SP-u 1998. kada je nastupila u polufinalu (poražena od Francuske s 1:2) i potom osvojila treće mjesto (pobijedila Nizozemsku s 2:1).[10][3][4][11]

Ustroj

[uredi | uredi kôd]

Upravno tijelo nogometa u Hrvatskoj je Hrvatski nogometni savez.[20] On nadgleda organizaciju sljedećih natjecanja:

Napomena: Navedena natjecanja su za muškarce.

Nogometni klubovi u Hrvatskoj

[uredi | uredi kôd]

Dinamo i Hajduk su dva izrazito najpopularnija nogometna kluba u Hrvatskoj i imaju obožavatelje širom države, susjedstva, kao i u hrvatskom iseljeništvu.

Osijek i Rijeka imaju navijače u matičnom gradu i široj okolici: Osijek u Osijeku, po Slavoniji, zapadnom Srijemu i južnoj Baranji, a Rijeka u Rijeci, po Kvarneru, Istri i Gorskom kotaru.

Ostalim hrvatskim nogometnim klubovima navijačka baza je ograničena uglavnom na matični grad.

Prvaci Hrvatske

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska je u vrijeme Banovine Hrvatske (1939.1941.) (Prvenstvo Hrvatskog nogometnog saveza, kao i Hrvatsko-slovensku ligu) i u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941.1945.), imala nacionalno prvenstvo čije rezultate HNS priznaje u službenim statistikama.

Prvaci u razdoblju Banovine Hrvatske bili su:

Prvaci u razdoblju NDH od 1941. do 1943. bili su:

Završni susret između klubova HAŠK Zagreb i SAŠK Sarajevo nije odigran zbog ratnih okolnosti, pa 1944. u NDH nije bilo prvaka.

Od 12. do 19. kolovoza 1945. održano je prvo prvenstvo Federalne države Hrvatske, a 1946. se igralo kvalifikacije po republikama za sudjelovanje u budućem jugoslavenskom prvenstvu. To natjecanje se također računa u hrvatsko prvenstvo koje je osvojio splitski "Hajduk".

Od listopada do prosinca 1991. odigrano je neslužbeno prvenstvo pod nazivom Slobodna Hrvatska, a prvak je postao INKER iz Zaprešića.

Osvajači kupa

[uredi | uredi kôd]

Natjecanje koje se zvalo "Hrvatski cup", a u biti je bilo kup Hrvatskoga nogometnog saveza, nije bilo ograničeno ozemljem Banovine Hrvatske jer su u natjecanju sudjelovali i klubovi izvan Banovine Hrvatske.

  • 1940./41.: nije dovršeno – došlo se do polufinala. Natjecanje za kup je prekinuto u veljači, jer je počeo drugi dio hrvatskog prvenstva. Završetkom prvenstva krajem ožujka, trebalo se nastaviti s natjecanjem za kup, ali su Osovinska invazija na Kraljevinu Jugoslaviju i njezina vrlo brza propast poremetili planirana športska natjecanja.[21]
Sezona Mjesto
odigravanja
Pobjednik Rezultat finala Finalist
1941. Zagreb Građanski Zagreb 2:2, 6:2[22] Concordia Zagreb
Sezona Mjesto
odigravanja
Pobjednik Rezultat finala Finalist
1992. Zaprešić
Zagreb
INKER Zaprešić 1:1, 1:0 HAŠK Građanski Zagreb
1992./93. Split
Zagreb
Hajduk Split 4:1, 1:2 Croatia Zagreb
1993./94. Zagreb
Rijeka
Croatia Zagreb 2:0, 0:1 Rijeka
1994./95. Split
Zagreb
Hajduk Split 3:2, 1:0 Croatia Zagreb
1995./96. Varaždin
Zagreb
Croatia Zagreb 2:0, 1:0 Varteks Varaždin
1996./97. Zagreb Croatia Zagreb 2:1 Zagreb
1997./98. Varaždin
Zagreb
Croatia Zagreb 1:0, 2:1 Varteks Varaždin
1998./99. Zagreb Osijek 2:1 Cibalia Vinkovci
1999./00. Split
Zagreb
Hajduk Split 2:0, 0:1 Dinamo Zagreb
2000./01. Split
Zagreb
Dinamo Zagreb 2:0, 1:0 Hajduk Split
2001./02. Zagreb
Varaždin
Dinamo Zagreb 1:1, 1:0 Varteks Varaždin
2002./03. Pula
Split
Hajduk Split 1:0, 4:0 Uljanik Pula
2003./04. Varaždin
Zagreb
Dinamo Zagreb 1:1, 0:0 (gg) Varteks Varaždin
2004./05. Rijeka
Split
Rijeka 2:1, 1:0 Hajduk Split
2005./06. Rijeka
Varaždin
Rijeka 4:0, 1:5 (gg) Varteks Varaždin
2006./07. Zagreb
Koprivnica
Dinamo Zagreb 1:0, 1:1 Slaven Belupo Koprivnica
2007./08. Zagreb
Split
Dinamo Zagreb 3:0, 0:0 Hajduk Split
2008./09. Zagreb
Split
Dinamo Zagreb 3:0, 0:3; (5:4, 11 m) Hajduk Split
2009./10. Split
Šibenik
Hajduk Split 2:1, 2:0 Šibenik
2010./11. Zagreb
Varaždin
Dinamo Zagreb 5:1, 3:1 Varaždin
2011./12. Osijek
Zagreb
Dinamo Zagreb 0:0, 3:1 Osijek
2012./13. Split
Zagreb
Hajduk Split 2:1, 3:3 Lokomotiva Zagreb
2013./14. Zagreb
Rijeka
Rijeka 1:0, 2:0 Dinamo Zagreb
2014./15. Zagreb Dinamo Zagreb 0:0; (4:2, 11 m) Split
2015./16. Osijek Dinamo Zagreb 2:1 Slaven Belupo Koprivnica
2016./17. Varaždin Rijeka 3:1 Dinamo Zagreb
2017./18. Vinkovci Dinamo Zagreb 1:0 Hajduk Split
2018./19. Pula Rijeka 3:1 Dinamo Zagreb
2019./20. Šibenik Rijeka 1:0 Lokomotiva Zagreb
2020./21. Velika Gorica Dinamo Zagreb 6:3 Istra 1961 Pula
2021./22. Split Hajduk Split 3:1 Rijeka
2022./23. Rijeka Hajduk Split 2:0 Šibenik
2023./24. Rijeka
Zagreb
Dinamo Zagreb 0:0, 3:1 Rijeka
2024./25. u tijeku

Osvajači superkupa

[uredi | uredi kôd]

     – prvak 1. HNL/HNL
     – pobjednik Hrvatskog kupa

Godina Mjesto
održavanja
Pobjednik Rezultat Finalist
1992. Zagreb Hajduk Split 0:0 (3:1 11 m) INKER Zaprešić
1993. Zagreb
Split
Hajduk Split 4:4, 0:0 Croatia Zagreb
1994. Split
Zagreb
Hajduk Split 1:0, 0:1 (5:4 11 m) Croatia Zagreb
1995. – 2001. nije igrano
2002. Zagreb Dinamo Zagreb 3:2 Zagreb
2003. Zagreb Dinamo Zagreb 4:1 Hajduk Split
2004. Split Hajduk Split 1:0 Dinamo Zagreb
2005. Split Hajduk Split 1:0 Rijeka
2006. Zagreb Dinamo Zagreb 4:1 Rijeka
2008. – 2009. nije igrano
2010. Zagreb Dinamo Zagreb 1:0 Hajduk Split
2011. – 2012. nije igrano
2013. Zagreb Dinamo Zagreb 1:1 (4:1 11 m) Hajduk Split
2014. Rijeka Rijeka 2:1 Dinamo Zagreb
2015. – 2018. nije igrano
2019. Zagreb Dinamo Zagreb 1:0 Rijeka
2020. – 2021. nije igrano
2022. Zagreb Dinamo Zagreb 0:0 (4:1 11 m) Hajduk Split
2023. Zagreb Dinamo Zagreb 1:0 Hajduk Split

Najbolji strijelci, po godinama

[uredi | uredi kôd]
Sezona Broj
golova
Nogometaš Klub
1992. 12 Ardian Kozniku Hajduk Split
1992./93. 23 Goran Vlaović Croatia / HAŠK Građanski Zagreb
1993./94. 29 Goran Vlaović Croatia Zagreb
1994./95. 23 Robert Špehar Osijek
1995./96. 19 Igor Cvitanović Croatia Zagreb
1996./97. 20 Igor Cvitanović Croatia Zagreb
1997./98. 19 Mate Baturina Zagreb
1998./99. 21 Joško Popović Šibenik
1999./00. 21 Tomo Šokota Dinamo / Croatia Zagreb
2000./01. 20 Tomo Šokota Dinamo Zagreb
2001./02. 21 Ivica Olić Zagreb
2002./03. 16 Ivica Olić Dinamo Zagreb
2003./04. 18 Robert Špehar Osijek
2004./05. 17 Tomislav Erceg Rijeka
2005./06. 22 Ivan Bošnjak Dinamo Zagreb
2006./07. 34 Eduardo Alves da Silva Dinamo Zagreb
2007./08. 21 Želimir Terkeš Zadar
2008./09. 16 Mario Mandžukić Dinamo Zagreb
2009./10. 18 Davor Vugrinec Zagreb
2010./11. 19 Ivan Krstanović Zagreb
2011./12. 15 Fatos Bećiraj Dinamo Zagreb
2012./13. 15 Leon Benko Rijeka
2013./14. 22 Duje Čop Dinamo Zagreb
2014./15. 21 Andrej Kramarić Rijeka
2015./16. 25 Ilija Nestorovski Inter Zaprešić
2016./17. 18 Márkó Futács Hajduk Split
2017./18. 17 El Arbi Hillel Soudani Dinamo Zagreb
2018./19. 19 Mijo Caktaš Hajduk Split
2019./20. 20 Antonio Mirko Čolak Rijeka
2020./21. 22 Ramón Miérez Osijek
2021./22. 28 Marko Livaja Hajduk Split
2022./23. 19 Marko Livaja Hajduk Split
2023./24. 19 Ramón Miérez Osijek

Lista strijelaca, ukupno

[uredi | uredi kôd]

Zaključno sa sezonom 2023./24.[23]

Nogometaš Broj golova
1. Davor Vugrinec 145
2. Igor Cvitanović 126
3. Ivan Krstanović 119
4. Joško Popović 111
5. Miljenko Mumlek 107
6. Mijo Caktaš 101
7. Tomislav Erceg 97
8. Nino Bule 88
9. Robert Špehar 86
10. Renato Jurčec 85
Marijo Dodik
12. Mislav Oršić 79
13. Mladen Bartolović 78
Duje Čop
15. Veldin Karić 75
16. Leon Benko 74
17. Eduardo da Silva 73
18. El Arbi Hillel Soudani 69
19. Boško Balaban 68
20. Franko Andrijašević 67
Andrej Kramarić
22. Mirko Marić 64
Ramón Miérez
24. Ivan Bošnjak 64
Mario Gavranović
Petar Krpan
Zoran Zekić
Marko Livaja
[uredi | uredi kôd]

Hrvatski navijači organiziraju se u raznim navijačkim skupinama, to su najstarija Torcida (Hajduk), Armada (Rijeka), Šibenski Funcuti (Šibenik), Kohorta Osijek (Osijek), Ultrasa (Cibalia), Bad Blue Boysa (Dinamo).

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. SPOMEN PLOČA PRVOJ NOGOMETNOJ UTAKMICI. www.kanal-ri.hr. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  2. a b Moranjak, Zlatko; Burburan, Ferruccio. 2006. Rijeka nogometa. VSDR. Rijeka. str. 15, 30, 42. ISBN 953-7070-10-7
  3. a b c d e f g h i Hrvatska. nogomet.lzmk.hr. Nogometna enciklopedija Miroslava Krleže. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2022. Pristupljeno 27. ožujka 2020.
  4. a b c d e f g h i Povijest. hns-cff.hr. Hrvatski nogometni savez. Pristupljeno 27. ožujka 2020.
  5. Percan, Anton. 2011. Nogomet u Puli. Histria Croatica C.A.S.H.. Pula. str. 10. ISBN 978-953-255-029-0
  6. VIRTUAL MUSEUM. NK Istra 1961 (engleski). Pristupljeno 18. listopada 2021.
  7. Kramarsich, Igor. 2020. Rijeka Bijelih Snova. Naklada Val d.o.o... Rijeka. ISBN 9789538180149
  8. Povijest. HNK RIJEKA. Pristupljeno 1. listopada 2021.
  9. segesta tekst. Udruga prijatelja sisačko-moslavačke regije (engleski). Pristupljeno 1. listopada 2021.
  10. a b c d e f g Rijeka. nogomet.lzmk.hr. Nogometna enciklopedija Miroslava Krleže. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2021. Pristupljeno 27. ožujka 2020.
  11. a b c d e f g Povijest nogometa u Hrvatskoj. www.eduvizija.hr. Eduvizija. Pristupljeno 27. ožujka 2020.
  12. Mills, Richard Mervyn Stanley. 2019. Nogomet i politika u Jugoslaviji : sport, nacionalizam i država. Ivana Karabaić 1. izd izdanje. Profil. Zagreb. ISBN 978-953-313-719-3. OCLC 1159069330
  13. Nakon što je Hajduk odbio 1941. igrati u talijanskoj ligi, proglašen je nezakonitim. www.vecernji.hr. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  14. Zanetti Lorenzetti, Alberto. 2018. Sport i hladni rat u Julijskoj krajini 1945-1954. Centar za povijesna istraživanja Rovinj. Fiume. ISBN 978-953-7891-26-8. OCLC 1090306382
  15. Svi delegati znali su da se Građanski ne ukida nego da mu se mijenja ime. www.vecernji.hr. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  16. Povijest NK Lokomotiva - Sportnet.hr. sportnet.rtl.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. listopada 2021. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  17. 'Kome smeta rođendan Rijeke, jubilarni dres, ponosna povijest, svi trofeji i blistava tradicija?'. www.24sata.hr. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  18. Povijest – RNK Split – Radnički Nogometni Klub Split. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  19. Povijest Cibalije. nogometplus.net. 7. svibnja 2017. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  20. HNS”, članak na stranici "wsc.co.uk", www.wsc.co.ukArhivirana inačica izvorne stranice od 25. travnja 2016. (Wayback Machine), (objavljeno srpanj 2012., pristupljeno 22. travnja 2016.)
  21. Novo doba, brojevi od kasnog ljeta 1940. do polovice travnja 1941.
  22. Croatia - Cup Finals. www.rsssf.com. Pristupljeno 24. srpnja 2010.
  23. Ljestvica strijelaca, HNL, pristupljeno 6. kolovoza 2024.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]