Prijeđi na sadržaj

Pierluigi Casiraghi

Izvor: Wikipedija
Pierluigi Casiraghi
Država Italija
Osobni podatci
Puno ime Pierluigi Casiraghi
Nadimak Gigi
Rođenje 4. ožujka 1969.
Monza
Visina 182 cm
Pozicija Napadač
Mlađi uzrasti
Monza
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1985. – 1989.
1989. – 1993.
1993. – 1998.
1998. – 2000.
Monza
Juventus
Lazio
Chelsea
94 (28)
98 (20)
140 (41)
10 (1)
Reprezentativna karijera**
1988. - 1990.
1991. – 1998.
Italija do 21
Italija
7 (1)
44 (13)
Trenerska karijera
2002. – 2003.
2003.
2006. – 2010.
Monza (juniori)
Legnano
Italija do 21
Portal o životopisima
Portal o športu

Pierluigi Casiraghi (Monza, 4. ožujka 1969.) je talijanski nogometni trener te bivši nogometaš i nacionalni reprezentativac.

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Casiraghi je rođen u Monzi gdje je 1985. godine započeo karijeru u tamošnjem istoimenom nogometnom klubu. Tijekom prve sezone klub je ispao u Serie C da bi se 1988. ponovo vratio u Serie B. Već sljedeće godine Casiraghija kupuje torinski gigant Juventus. S klubom je već u debitantskoj sezoni osvojio Kup UEFA i Coppa Italiju da bi 1993. s Juveom bio po drugi puta osvajač Kupa UEFA.

1993. godine igrač s rimskim Lazijem potpisuje petogodišnji ugovor. Najuspješnija sezona ondje bila mu je 1996./97. u kojoj je zabio 14 pogodaka u 28 prvenstvenih utakmica. Tijekom posljednje godine u klubu, Casiraghi je igrao jako malo jer je švedski trener Sven-Göran Eriksson preferirao napadački tandem Alen Bokšić - Roberto Mancini.

Igrača u svibnju 1998. kupuje londonski Chelsea za 5,4 milijuna GBP. U to vrijeme u klubu je postojala talijanska kolonija koju su činili Gianfranco Zola i Roberto Di Matteo dok je Gianluca Vialli imao status igrača-trenera. Već nakon nekoliko tjedana u novom klubu, osvojio je prvi trofej pobijedivši madridski Real u utakmici europskog Superkupa koji se tradicionalno igra u Monte Carlu na monegaškom Stade Louis II.[1]

Ipak, Pierluigi je i u Chelseaju imao malu minutažu te je u dvije godine zabio samo jedan prvenstveni pogodak protiv Liverpoola na Anfieldu (1:1). Također, karijeru u Engleskoj mu je obilježila i teška ozljeda križnog ligamenta tijekom sudara s West Hamovim golmanom Shakom Hislopom. Zbog toga je bio na deset operacija ali se nije uspio vratiti profesionalnom nogometu. Zbog toga je 2000. prekinuo igračku karijeru.[2]

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Casiraghi je bio član talijanske U21 reprezentacije s kojom je 1990. godine igrao u polufinalu europskog prvenstva koje je održano u Francuskoj. Za Azzure je debitirao 13. veljače 1991. u utakmici bez pogodaka protiv Belgije.

S Italijom je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1994. u SAD-u u kojem je reprezentacija izgubila u finalu na jedanaesterce od Brazila.[3] Sam Casiraghi je na turniru odigrao utakmice protiv Norveške[4] i Meksika u skupini[5] te Bugarske u polufinalu.[6]

Drugi i posljednji veći turnir na kojem je nastupio bio je EURO 1996. u Engleskoj gdje je Italija neočekivano ispala u skupini. Pierluigi je u prvoj utakmici protiv Rusije zabio oba pogotka za konačnu pobjedu od 2:1[7] a odigrao je i utakmice protiv Češke[8] i Njemačke[9] (kasnijih finalista turnira).

Svoju posljednju utakmicu u nacionalnom dresu ostvario je 22. travnja 1998. u prijateljskom susretu protiv Paragvaja u Parmi.[10] Domaćin je tada pobijedio s 3:1 dok je Casiraghi ušao u igru u 55. minuti kao zamjena za Christiana Vierija.[10]

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

Nakon što je jednu sezonu vodio juniore Monze, Casiraghi je u svibnju 2003. postao trener niželigaša Legnana.

24. srpnja 2006. imenovan je izbornikom talijanske U21 reprezentacije gdje je naslijedio Claudija Gentilea dok mu je asistent bio bivši suigrač Gianfranco Zola.[11] S mladom selekcijom je već sljedeće godine nastupio na juniorskom europskom prvenstvu na kojem su Azzurrini ispali već u skupini. Na Olimpijadi u Pekingu 2008., Italija je poražena od Belgije u četvrtfinalu s 3:2.[12]

Pod Casiraghijevim vodstvom, u reprezentaciju je doveden i Mario Balotelli iako ga je u to vrijeme vrbovala i reprezentacija Gane da debitira za njihovu seniorsku momčad.

Posljenje veće natjecanje na kojem je Casiraghi vodio Azzurine bilo je europsko juniorsko prvenstvo 2009. u kojem je mlada reprezentacija stigla do polufinala u kojem ju je s minimalnih 1:0 porazila Njemačka[13] koja je kasnije postala europski prvak.[14]

Nakon neuspjeha za plasman na europsko juniorsko prvenstvo 2011. i Olimpijadu 2012. u Londonu, Pierluigi napušta izborničku klupu[15] a nasljeđuje ga Ciro Ferrara.[16]

Osvojeni trofeji

[uredi | uredi kôd]

Klupski trofeji

[uredi | uredi kôd]
Klub Trofej Godina
Italija
Monza Coppa Italia Serie C 1988.
Juventus Kup UEFA 1990.
Juventus Coppa Italia 1990.
Juventus Kup UEFA 1993.
Lazio Coppa Italia 1998.
Engleska
Chelsea Europski Superkup 1998.

Reprezentativni trofeji

[uredi | uredi kôd]
Turnir Trofej Godina
Svjetsko prvenstvo u SAD-u Srebro 1994.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1998: Poyet strikes late for Chelsea. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2012. Pristupljeno 21. srpnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. The end for Casiraghi
  3. 1994 World Cup: Coming to America
  4. 1994 FIFA World Cup USA Italy - Norway 1:0. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2013. Pristupljeno 21. srpnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. 1994 FIFA World Cup USA Italy - Mexico 1:1. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2013. Pristupljeno 21. srpnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. 1994 FIFA World Cup USA Bulgaria - Italy 1:2. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. srpnja 2012. Pristupljeno 21. srpnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. Instinctive Casiraghi helps Italy sink Russia
  8. Bejbl completes Italian job for Czechs
  9. Italy pay penalty for Germany stalemate
  10. a b 1998 MATCHES INTERCONTINENTAL
  11. Casiraghi and Zola take on Italy Under-21 roles
  12. Italy 3:2 Belgium
  13. Clinical Germany set up final rematch. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2012. Pristupljeno 21. srpnja 2013.
  14. Germany claim first Under-21 crown. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2016. Pristupljeno 21. srpnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. Casiraghi lascia l'Under 21 A Sacchi la scelta dell'erede
  16. FERRARA È IL NUOVO TECNICO, PERUZZI VICE: LUNEDÌ IN FIGC LA PRESENTAZIONE. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. veljače 2012. Pristupljeno 21. srpnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]