Japanci
Japanci su narod nastanjen u Japanu na sjeverno-pacifičkim otocima Honshu, Hokkaido, Kyushu i Shikoku. Na otocima živi preko 120,000.000 pripadnika ovog etno-lingvistički izoliranog naroda, ali oni su popisani u još 38 država. Najviše ih ima van Japana u: Sjedinjenim Državama (1,340,000), Južnoj Koreji (952,000), Brazilu (403,000), Peruu (129,000), i u ostalim državama po nekoliko desetaka tisuća; na Falklandskom otočju (20 pripadnika). Japanci su sebe i svoj jezik kroz povijest razvijali bez nekih utjecaja sa strane, što ih po kulturi, običajima i jeziku čini različitima od ostalih skupina.
Kultura Japanaca odvijala se samostalnije nego ona na susjednoj Koreji, gdje je bila pod znatnim utjecajem Kine. Ainu su još u VII. stoljeću naseljavali cijeli Honshu (Hondo) i otoke sjeverno od njega, tek su ih u kasnijim stoljećima otuda otjerali preci suvremenih Japanaca, koji su se na Hokkaidu učvrstili tek u XIX. stoljeću. Pošto je Japansko otočje izolirano, a nemaju rude (koja je na njega došla dosta kasno), ovdje možemo govoriti tek o kamenom, kameno-brončanom i brončano-željeznom dobu. Bronca nije imala samostalnog razdoblja pretpovijesne kulture. Godine 1931. otkriveno je na južnom Honshu grubo tesano oruđe zajedno s kostima izumrlih slonova Elephas antiquus i Loxodonta namadicus, ostaci pripadaju bez sumnje kulturi naroda Ainu. Tek novim useljavanjem na južni Honshu javlja se kultura yayoi, čije je žarište Kyushu i južni Honshu, gdje su nađene hrpe ljusaka. Ovaj narod sadio je proso i rižu, a poznavali su i pitome konje i svinje. Pljosnatih četverobridnih sjekira ima posvuda. Najstariji brončani predmeti uvezeni su iz Kine u ranom razdoblju Han, odnosno u posljednjim stoljećima prije nove ere. Glineno posuđe je po obliku i ornamentima jednostavnije od keramike jômon, tehnički savršenije i srodno korejskoj. Narodi Yayoi, bez sumnje iz južne Koreje, porijeklom je s južno-kineske obale.
Japansko legendarno doba počinje 660. pne., kada je Jimmu Tennô, potomak božice sunca i predak carske kuće osnovao prijestolnicu na Hondo, ono je potrajalo (službeno) do 400. n.e.
Rasno, etnički i kulturno Japanci su jedan od najhomogenijih naroda na svijetu. Većina ih živi u u 'nuklearnim' obiteljima, a tek 20% proširenim obiteljima ie, koja se sastoji od tri generacije, praroditelja, roditelja i djece. Ženidba se kod njih odvij , po želji, bez miješanja roditelja. Obitelji Japanaca, poznati su kao vrijedni radnici, često se uz redovan posao (u biznisu ili industriji), kao sekundarnim aktivnostima bave i farmerstvom. Ženi je kod kuće posao na zemlji glavna preokupacija. Uz tradicionalni uzgoj riže drže i stoku a usput se bave i ribarenjem. Riža i riba, moglo bi se reći glavna su hrana Japanaca.
Danas Japanci nose zapadnjačka odijela, no žena se kod njih na cesti često može vidjeti u tradicionalnom kimonu.
Kuće ruralnog Japana rađene su od drvene konstrukcije a pregradni zidovi su od papira. Što je najvažnije, one su odlično prilagođene ovom trusnom podru��ju.
Igra sjena, naročiti izdanak kazališta koji je osobito procvao na Javi, pa se raširio po velikom području na zapad, sve do Turske, bio je raširen i na Japanu. U osebujnoj kulturi Japana značajno mjesto pripada cvjetnim aranžmanima 'ikebana', čajnim ceremonijama 'cha-no-yu ', kaligrafiji, lutkarstvu i kazalištu No i 'Kabuki'. U 'no'-kazalištu, porijeklom iz 14. stoljeća igraju maskirani igrači.
Sport je veoma popularan među Japancima, a posebno mjesto zauzimaju sumo, wrestling, džudo, karate, te poznate izvorne igre 'go' i 'shagi'.
Japanci su danas uglavnom budisti, no njihova je izvorna vjera šintoizam, čiji su korijeni u animizmu, po kojemu i nežive tvari imaju duh. Budizam je u Japan uvezen u VI. Stoljeću.
- Ito Hirobumi, državnik (1841–1909)
- Ryunosuke Akutagawa, književnik (1892-1927)
