Kašupski jezik
Kašupski jezik (ISO 639-3: csb; izvorno: kaszëbsczi jãzëk, Kaszëbë, pòmòrsczi jãzëk, kaszëbskò-słowińskô mòwa, poljski: Język kaszubski, njemački: Kaschubische Sprache, kaszubski; kashubian, cashubian, cassubian) je zapadnoslavenski jezik pod prijetnjom nestanka[1], kojim govori oko 3.000 ljudi od 100.000 ili više (1993 T. Salminen) etničkih Kašuba južno i zapadno od Gdanjska na lijevoj obali donjeg toka Wisłe. Postoje kašupski vlastiti dijalekt i slovinački (slovinski) dijalekt, kojim govore Slovinjci.
![](http://178.128.105.246/host-http-upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2e/Kaszuby_-_grupy_lokalne.png/220px-Kaszuby_-_grupy_lokalne.png)
Govornici nemaju status nacionalne, već jezičke grupe. Riječ kašub potječe od kassub, što je tradicionalni ogrtač članova ove zajednice. To je jedini živi pomeranijski jezik, dok su ostali: polapski, slovinski ili staropomeranijski, jezici slavenskih plemena oko rijeke Odre, već nestali. Kašupski i slovinski dijalekti veoma su slični.
Kašupski je najbliskiji poljskom jeziku, s kojim dijeli veći dio leksika, gramatike i načina tvorbe riječi. Najvažnije razlike u odnosu na poljski jezik su ostaci staropruskog jezika, pozajmljenice iz njemačkog (oko 5 %), i pravila naglašavanja. Karakteristika kašupskog je inverzija susjednih fonema u odnosu na slavenske jezike: recimo kašupski gard (grad, tvrđava) je u poljskom gród.
Primjer kašupskog jezika
urediOče naš na kašupskom:
Òjcze nasz, jaczi jes w niebie, niech sã swiãcy Twòje miono, niech przińdze Twòje królestwò, niech mdze Twòja wòlô jakno w niebie tak téż na zemi. Chleba najégò pòwszednégò dôj nóm dzysô i òdpùscë nóm naje winë, jak i më òdpùszcziwómë naszim winowajcóm. A nie dopùscë na nas pòkùszeniô, ale nas zbawi òde złégò. Amen