Stala plačuć' tužna mati

Stala plačuć' tužna mati (lat. Stabat mater dolorosa) katolički je himan posvećen Djevici Mariji.

Slika Pietra Perugina iz o. 1482. prikazuje Žalosnu Gospu pod Isusom na križu.

Tema himna su Marijine žalosti za vrijeme Isusove muke. Postoji i himan sličnog imena (lat. Stabat Mater Speciosa) koji veselo govori o Isusovom rođenju. Vjeruje se, da je himan nastao u 13. stoljeću, a vjerojatni autor je franjevac Jacopone da Todi ili papa Inocent III.[1] Himan je popularan diljem katoličkog svijeta, kao i u hrvatskom narodu. Pjeva se uz pobožnost Križnog puta u korizmi.

Ovaj himan jedna je od najsnažnijih i najpoznatijih sačuvanih srednjovjekovnih pjesama. Razmišlja o patnji Djevice Marije, Majke Isusa Krista, za vrijeme raspeća. Pjeva se u liturgiji u čast Žalosne Gospe. Himan su uglazbili mnogi skladatelji, među kojima su najpoznatiji: Giovanni Pierluigi da Palestrina, Giovanni Battista Pergolesi, Antonio Vivaldi, Joseph Haydn, Gioachino Rossini, Antonín Dvořák, Franz Schubert, Giuseppe Verdi, Krzysztof Penderecki i mnogi drugi.

Nakon crkvenog Tridentskog sabora, himan je pao u zaborav, ali ponovno je postao poznat nakon objavljivanja u misalu pape Benedikta XIII. za blagdan Sedam žalosti Blažene Djevice Marije 1727. godine.

Tekst

uredi

Himan na latinskome i njegov hrvatski prijevod:

1. Stabat mater dolorosa

juxta Crucem lacrimosa,

dum pendebat Filius.

2. Cuius animam gementem,

contristatam et dolentem

pertransivit gladius.

3. O quam tristis et afflicta

fuit illa benedicta,

mater Unigeniti!

4. Quae moerebat et dolebat,

pia Mater, dum videbat

nati poenas inclyti.

5. Quis est homo qui non fleret,

matrem Christi si videret

in tanto supplicio?

6. Quis non posset contristari

Christi Matrem contemplari

dolentem cum Filio?

7. Pro peccatis suae gentis

vidit Iesum in tormentis,

et flagellis subditum.

8. Vidit suum dulcem Natum

moriendo desolatum,

dum emisit spiritum.

9. Eia, Mater, fons amoris

me sentire vim doloris

fac, ut tecum lugeam.

10. Fac, ut ardeat cor meum

in amando Christum Deum

ut sibi complaceam.

11. Sancta Mater, istud agas,

crucifixi fige plagas

cordi meo valide.

12. Tui Nati vulnerati,

tam dignati pro me pati,

poenas mecum divide.

13. Fac me tecum pie flere,

crucifixo condolere,

donec ego vixero.

14. Juxta Crucem tecum stare,

et me tibi sociare

in planctu desidero.

15. Virgo virginum praeclara,

mihi iam non sis amara,

fac me tecum plangere.

16. Fac, ut portem Christi mortem,

passionis fac consortem,

et plagas recolere.

17. Fac me plagis vulnerari,

fac me Cruce inebriari,

et cruore Filii.

18. Flammis ne urar succensus,

per te, Virgo, sim defensus

in die iudicii.

19. Christe, cum sit hinc exire,

da per Matrem me venire

ad palmam victoriae.

20. Quando corpus morietur,

fac, ut animae donetur

paradisi gloria.

Amen.[2]

1. Stala plačuć tužna Mati,

gledala je kako pati

Sin joj na križ uzdignut.

2. Dušom njenom razboljenom,

rastuženom, ražaljenom,

prolazio mač je ljut.

3. O koliko ucviljena

bješe ona uzvišena,

Majka Sina jedinog!

4. Bol bolova sve to ljući

blaga Mati gledajući

muke slavnog Sina svog.

5. Koji čovjek ne bi plak’o

Majku Božju videć tako

u tjeskobi tolikoj?

6. Tko protužit neće s čistom,

kada vidi gdje za Kristom

razdire se srce njoj?

7. Zarad grijeha svoga puka

gleda njega usred muka

i gdje bičem bijen bi.

8. Gleda svoga milog Sina,

ostavljena sred gorčina,

gdje se s dušom podijeli.

9. Vrelo milja, slatka Mati,

bol mi gorku osjećati

daj, da s tobom procvilim.

10. Neka ljubav srca moga

gori sveđ za Krista Boga,

da mu u svem omilim.

11. Rane drage, Majko sveta

Spasa za me razapeta,

Tisni usred srca mog.

12. Neka dođu i na mene

patnje za me podnesene

Sina tvoga ranjenog.

13. Daj mi s tobom suze livat,

Raspetoga oplakivat,

dok na svijetu budem ja.

14. U tvom društvu uz križ stati,

s tobom jade jadovati

želja mi je jedina.

15. Kruno Djeva, Djevo divna

Budi meni milostivna

Daj mi s tobom dijelit plač.

16. Daj mi nosit po sve dane

Isusovu smrt i rane,

Osjećati muke mač.

17. Neka rane izrane me

Neka svega opoje me

Sina tvoga križ i krv.

18. Ti na sudu za me zbori,

Djevo sveta, da ne mori

Pakleni me vječni crv.

19. Kada dođu smrtni časi,

Kriste Bože, nek me spasi

Majke tvoje zagovor.

20. Kad mi zemlja tijelo primi,

dušu onda uzmi ti mi

u nebeski blažen dvor.

Amen.[3][4]

Izvori

uredi
  1. Charles Cooper Nott: "The seven great hymns of the Mediaeval Church", 1868.
  2. Breviarum Romanum, ex decreto SS. Concilii Tridentini restitutum ... cum officiis sanctorum ... usque ad hanc diem concessis: hiemalis, verna, aestiva, autumnalis. Robarts - University of Toronto. Paris, Sumptibus Societatis Bibliopolarum Catholicorum. 1853CS1 održavanje: others (link)
  3. STALA PLAČUĆ TUŽNA MATI. www.zupa-svkriz.hr. Pristupljeno 20. veljače 2024.
  4. Božidar Baumgarten: Prilog 1-2: Dodatak: Stala plačuć tužna Mati, Sacred Cecilia: a sacral music magazine, 1-2/89., 2019.