Svjetska baština

Svjetska baština UNESCO-a su prirodna i kulturna dobra međunarodno priznata, izvanredne i univerzalne vrijednosti, koja su kao takva podvrgnuta i posebnomu režimu zaštite i očuvanja. Sam pojam uveden je Konvencijom o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine, koju su zemlje članice UNESCO-a prihvatile na 17. zasjedanju Opće konferencije te organizacije 17–21. XI. 1972. u Parizu. Stupanje Konvencije na snagu označava novo polazište u međunarodnoj suradnji oko očuvanja posebno vrijednih prirodnih i spomeničkih cjelina, jer su time osigurani pravni, administrativni i financijski okviri suradnje.[1]

Šibenska katedrala je od 2000. godine svjetska baština prema kriterijima I, II i IV.
Manastir Sopoćani u Srbiji
Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu (BiH)
Svjetska kulturna baština prema državama
Svjetska prirodna baština prema državama
Svjetska i kulturna i prirodna baština prema državama

Sastoji se od Svjetske kulturne baštine i Svjetske prirodne baštine. Do 2024. god. popis sadrži ukupno 1199 spomenika u 195 potpisnica konvencije, od čega 933 spomenika kulture, 227 spomenika prirode, te 39 spomenika koji su istovremeno obuhvaćeni u oba popisa[2].

Podorganizacija UNESCO-a, Odbor za svjetsku baštinu, potpomaže zaštitu i/ili obnovu objekata s popisa pružanjem stručne i materijalne pomoći. Osim toga, Odbor vodi još i listu Svjetske dokumentacijske baštine, koja se sastoji od određenih knjiga, rukopisa, partitura, unikata, te slikovnih, zvučnih i filmskih dokumenata.

Od rujna 2006. godine svjetska baština UNESCO-a postala je i nematerijalna baština o čijemu popisu i upravljanju vodi računa Međudržavni odbor za očuvanje nematerijalne svjetske baštine. Nematerijalnu svjetsku baštinu čini nematerijalna kulturna baština kao što je: usmena tradicija, umjetničke izvedbe, društveni običaji, rituali, festivali, znanja i običaji vezani za prirodu i svemir, te znanja i umijeća tradicionalnih obrta[3].

Popis ugrožene svjetske baštine sadrži ona dobra iz Popisa svjetske baštine za koja se utvrdi da im izravno prijeti opasnost te da je potrebna međunarodna pomoć za njihovu konzervaciju. Opasnost može biti uzrokovana bilo čovjekovom djelatnošću, bilo djelovanjem prirode (potresi, vulkanske erupcije, poplave, klizanje tla i sl.). Za takve potrebe Odbor raspolaže i materijalnim sredstvima iz Fonda za svjetsku baštinu. Sredstva u Fond pristižu stalnim prilozima zemalja potpisnica Konvencije, dobrovoljnim prilozima te prihodima ostvarenima organiziranjem priredbi i akcija u korist Fonda; koriste se za različite oblike pomoći i tehničke suradnje oko očuvanja ugroženih dobara. Sredinom 2023. na spisku se nalazilo 55 ugroženih dobara (16 prirodnih i 39 kulturnih).

Kriterij za upis

uredi

Kako bi bio upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine, lokalitet mora imati jedinstvenu vrijednost i ispunjavati barem jedan od kriterija za upis. Ovi kriteriji su opisani u "Operativnim smjernicama za provedbu Konvencije o svjetskoj baštini", koja je vodeći instrument za upravljanje svjetskom baštinom. Reviziju kriterija redovito obavlja Odbor kako bi odražavao evoluciju samog koncepta svjetske baštine[4].

Država prvo mora sastaviti popis značajnih kulturnih i prirodnih mjesta. Ovo je popis kandidata (eng. Tentative List). Ne smije se predlagati mjesta odnosno objekte koji prije toga nisu bili na kandidatskom popisu. Tek kad sastavi kandidatski popis, država može izabrati mjesto odnosno objekt s ovog popisa da bi ih mogla nominirati za svjetsku baštinu (eng. Nomination File).

Danas postoji deset kriterija za upis:

  • Kulturni kriterij
    • I. remek-djelo ljudskog kreativnog genija;
    • II. predstavlja važnu promjenu ljudskih vrijednosti kroz određeno vremensko razdoblje u jednom kulturnom području svijeta, na području razvoja arhitekture ili tehnologije, monumentalnih umjetnosti, urbanizma ili dizajna krajolika;
    • III. posjed jedinstvena ili barem izvanrednog svjedočanstva kulturne tradicije jedne postojeće ili nestale civilizacije;
    • IV. izvanredan primjer gradnje, arhitektonskog ili tehnološkog kompleksa ili krajolik koji predstavlja važne etape (ili važnu etapu) ljudske historije;
    • V. izvanredan primjer tradicionalnog ljudskog naselja, uporabe tla ili mora, koji je reprezentativan za cijelu kulturu (ili kulture), ili ljudsku interakciju s okolišem, osobito ako je postao osjetljiv zbog utjecaja nepovratnih promjena;
    • VI. izravno ili očito povezan s pojavama ili živom tradicijom, s idejama ili vjerovanjima, s umjetničkim i književnim radovima izvanrednog jedinstvenog značaja. (Komitet smatra da ovaj kriterij treba rabiti samo uz neki drugi kriterij);
  • Prirodni kriterij
    • VII. neusporediv prirodni fenomen ili područje izvanredne prirodne ljepote i estetske vrijednosti (tzv. kulturni krajolik);
    • VIII. izvanredan primjer važnih etapa historije zemlje, uključujući zabilješke života, značajan neprekinut geološki proces u oblikovanju zemlje, ili značajna geomorfička ili fiziografska odlika;
    • IX. izvanredan primjer koji predstavlja značajan neprekinut ekološki i biološki proces u evoluciji i razvoju kopnenih, slatkovodnih, obalnih i morskih eko-sustava, te biljnih i životinjskih skupina;
    • X. najvažnije i značajno prirodno stanište za očuvanje prirodne raznolikosti na lokalitetu (in-situ), uključujući ugrožene vrste izvanredne vrijednosti za znanost ili očuvanje života;

Lista mjesta svjetske baštine

uredi

Svjetska baština na teritoriji SFRJ

uredi

  Hrvatska

Nematerijalna svjetska baština:

  Bosna i Hercegovina

Nematerijalna svjetska baština:

  Crna Gora

Nematerijalna svjetska baština:

  Srbija

Nematerijalna svjetska baština:

  Slovenija

Nematerijalna svjetska baština:

  Sjeverna Makedonija

Nematerijalna svjetska baština:

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici stećci uvršteni su na popis svjetske baštine 15. 7. 2016., kao zajedničko blago Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.[17]

Izvori

uredi
  1. „Svjetska prirodna i kulturna baština”. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 15. 1. 2024. 
  2. Svjetska baština na službenim stranicama UNESCO-a Posjećeno 13. listopada 2011.
  3. Nematerijalna svjetska baština UNESCO-a
  4. Opis kriterija za upis na službenim stranicama UNESCO-a Posjećeno 11. listopada 2010.
  5. „Hrvatska, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  6. Nematerijalna svjetska baština u Hrvatskoj - ich.unesco.org - Pristupljeno 19.11.2021.
  7. „Bosna i Hercegovina, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2024. 
  8. UNESCO: Nematerijalna svjetska baština u Bosni i Hercegovini - ich.unesco.org - Pristupljeno 19.11.2021.
  9. „Crna Gora, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  10. UNESCO: Nematerijalna svjetska baština u Crnoj Gori - ich.unesco.org - Pristupljeno 19. 11. 2022.
  11. „Srbija, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  12. Nematerijalna svjetska baština u Srbiji - ich.unesco.org - Pristupljeno 2.12.2022.
  13. „Slovenija, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  14. Nematerijalna svjetska baština u Sloveniji - ich.unesco.org - Pristupljeno 19.11.2021.
  15. „Sjeverna Makedonija, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 5. 2021. 
  16. Nematerijalna svjetska baština u Sjevernoj Makedoniji - ich.unesco.org - Pristupljeno 19.11.2021.
  17. vijesti.ba Arhivirano 2016-08-17 na Wayback Machine-u, "Stećci na Listi svjetske baštine", objavljeno 15. srpnja 2016., pristupljeno 16. srpnja 2016.

Vanjske veze

uredi

Pojedina dobra sa predhodnog spiska dio su zajedničke baštine nekoliko zemalja: