Idi na sadržaj

Hertzsprung–Russellov dijagram

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Hertzsprung–Russell dijagram[1] (fon. "Herdsbron-Rasel", HR dijagram, HRD) je šema klasifikacije zvijezda u x-y dijagramu. Naziv potječe od astronoma Einar Hertzsprunga (1873-1967) i Henry N. Russell (1877-1957) koji su ustanovili da zvijezde iste spektralne klase, patuljci i divovi, imaju istu temperaturu i sjaj. Ovaj dijagram je postao ključni instrument za razumijevanje evolucije zvijezda[2][3]

Klasifikacija zvijezda

[uredi | uredi izvor]

Kod HRD je spektralna klasa apscisa a apsolutni sjaj ordinata. Kod teorija zvjezdane evolucije koristi se efektivna temperatura (apscisa) i klasa luminoznosti (ordinata). Porast efektivne temperature je mjera energetskog zračenja, dok je klasa luminoznosti ukupna energija koja je oslobođena zračenjem. U HRD-u svaka zvijezda se predstavlja tačkom. Tačke sjajnih i vrućih zvijezda nalaze se lijevo gore, dok hladne i tamne desno dole. Većina zvijezda, kao i naše Sunce, raspoređena je na tzv. glavnom nizu koji se proteže od O- do M zvijezda. Divovske zvijezde, identične spektralne klase, imaju veći sjaj i zauzimaju veći radij u diagramu, koji je ograničen AGB ogrankom. Iznad se nalazi područje naddivova. Ispod glavnog niza, slabijeg sjaja za 1-3 magnitude, nalazi se područje subpatuljaka spektralne klase F do M. Bijeli patuljci nalaze se kod spektralne klase B i G. U vodoravnom, zamišljenom produžetku, divovskog ogranka nalazi se praznina tzv. Hertzsprungova praznina. Promjenljive zvijezde se su, ovisno o osobinama, rasute po dijagramu. Nestabilni pojas, područje raznih vrsta promjenjivih zvijezda, počinje od hiperdivova preko glavnog niza do bijelih patuljaka.[4] Relativna učestalost pojedinih tipova ovisi o gustoći raspoređenih zvijezda. Neravnomjerna gustina je posljedica zvjezdane evolucije. Tokom evolucije zvijezde mjenjaju sjaj i efektivnu temperaturu. Ukoliko evolucija duže traje onda se zvijezde i "zadrže" na nekom, području HRD čime zauzeta površina raste. Obrnuto kratka evolucija smanjuje površinu koju dotične zvijezde zauzimaju. Tako nastaje karakterističan oblik HR dijagrama.[5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Hertzsprung-Russell diagram | Definition & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2024-07-07.
  2. ^ Astronomie - Planeten, Sterne, Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. 2006. str. 166. ISBN 3-7653-1231-2. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  3. ^ Astronomie - Planeten, Sterne, Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. 2006. str. 395. ISBN 3-7653-1231-2. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  4. ^ Astronomie - Planeten, Sterne, Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. 2006. str. 183. ISBN 3-7653-1231-2. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  5. ^ Astronomie - Planeten, Sterne, Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. 2006. str. 167. ISBN 3-7653-1231-2. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]