Idi na sadržaj

ITER

Koordinate: 43°42′17.84″N 5°46′9.1″E / 43.7049556°N 5.769194°E / 43.7049556; 5.769194
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

43°42′17.84″N 5°46′9.1″E / 43.7049556°N 5.769194°E / 43.7049556; 5.769194

ITER
International Thermonuclear Experimental Reactor
Logo ITER-a {{{ime_genitiv}}}
Logo ITER-a
Položaj na karti
Države članice ITER-a.
Glavno sjedište Cadarache, Francuska
Broj zemalja članica Evropska Unija
Indija
Rusija
Kina
Južna Koreja
Japan
Sjedinjene Američke Države
Zakonodavstvo
Datum osnivanja 1985
Veb-sajt iter.org

ITER (originalno skraćenica od International Thermonuclear Experimental Reactor) je međunarodni istraživački i inženjerski projekt iz oblasti nuklearne fuzije, koji trenutno gradi svjetski najveći i najnapredniji eksperimentalni nuklearni fuzijski reaktor vrste tokamak u mjestu Cadarache na jugu Francuske.[1] Cilj ITER projekta je da napravi dugo čekani prelaz od eksperimentalnih studija iz plazma fizike, do električnih centrala punog proizvodnog kapaciteta, na fuzijski pogon. Projekt finansiraju i vode sedam članica, entiteta: Evropska unija (EU), Indija, Japan, Narodna Republika Kina, Rusija, Južna Koreja i SAD. EU, kao domaćinski dio kompleksa ITER, učestvuje sa 45% u podmirenju troškova, dok ostale članice daju po 9% doprinosa, svaka[2][3][4] Organizacija za atomsku energiju Irana je kompletirala preliminarne poslove za pristup Irana ITER-u.[5]

Sam ITER fuzijski reaktor je dizajniran da proizvodi 500 megavata izlazne snage sa 50 megavata ulazne snage, odnosno da proizvede 10 puta više energije, nego što je potrošio.[6] Za ovu mašinu se očekuje da pokaže princip dobijanja više energije iz fuzijskog procesa, nego što je u procesu utrošeno za pokretanje, i to je nešto, što nije dostizano sa prethodnim fuzionim reaktorima. Izgradnja postrojenja je počela 2007., a prva plazma se očekuje 2025.[7] Kada ITER proradi, postati će najveći eksperiment u fizici magnetnog zatvaranja plazme, koji je u upotrebi, nadmašujući Joint European Torus. Prva komercijalna demonstraciona fuzijska elektrana, nazvana DEMO, je predviđena da slijedi nakon projekta ITER, da donese fuzijsku energiju na komercijalno tržište.[8]

Crtež ITER tokamaka


Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "EFDA". Arhivirano s originala, 24. 8. 2006. Pristupljeno 18. 1. 2012.
  2. ^ BBC October 2010
  3. ^ "Fusion for Energy". Arhivirano s originala, 21. 10. 2015. Pristupljeno 18. 1. 2012.
  4. ^ European Commission press release June 2005
  5. ^ "Iran to join ITER". Trend.Az (jezik: ruski). 23. 7. 2016. Arhivirano s originala, 15. 2. 2017. Pristupljeno 3. 4. 2017.
  6. ^ "Key component contract for Iter fusion reactor". BBC NEWS. 14. 10. 2010. Pristupljeno 20. 10. 2010.
  7. ^ 20thITER Council meeting recognizes strong project progressin line with the 2016 baseline
  8. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 22. 9. 2012. Pristupljeno 18. 1. 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]