Idi na sadržaj

Ivan Lovrenović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Lovrenović
Rođenje (1943-04-18) 18. april 1943 (81 godina)
Zagreb, NDH
Zanimanjepisac

Ivan Lovrenović (Zagreb, 1943) je bosanskohercegovački i hrvatski[1] romanopisac, esejista i publicista. Osnovnu školu i nižu realnu gimnaziju završio je u Mrkonjić Gradu, a gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek hrvatski ili srpski jezik i jugoslavensku književnost, a kao pomoćnu grupu etnologiju.[2]

Do 1976. predavao je književnost u gimnaziji u Mrkonjić Gradu, potom radio u Sarajevu kao urednik u reviji za kulturu i društvena pitanja Odjek, te kao glavni urednik u izdavačkim kućama "Veselin Masleša" i "Svjetlost".

Od 1992, nakon bijega iz okupirane sarajevske četvrti Grbavica, godinu dana je živio u opkoljenom Sarajevu. Od 1993. živi u Zagrebu i radi kao diplomat u Ambasadi BiH i urednik kod izdavača Nenada Popovića, zatim u Berlinu. Nakon Dejtonskog sporazuma i reintegracije Grbavice 1996, vraća se u Sarajevo. Živi kao nezavisni publicista i kolumnista sarajevskog magazina BH Dani, kojeg je 1992. osnovao sa još nekoliko uglednih pisaca i publicista. Bio je član je i jedan od osnivača P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, a članstvo je na sopstveni zahtjev iz napustio 19. maja 2020.[3][4] zbog protestnog pisma Udruženja od 9. maja povodom održavanja komemorativne mise[5] povodom Masakra u Bleiburgu 1945.[6]

Publicistički rad

[uredi | uredi izvor]

Književnu prozu, eseje, novinske članke i komentare objavljuje od 1970. Sarađivao je u svim važnijim listovima i časopisima u Bosni i Hercegovini i u Jugoslaviji. Njegova proza, članci i eseji prevođeni su na njemački, engleski, arapski, ruski, francuski, španski, poljski, češki, holandski, slovenski, makedonski i druge jezike. Od 1992. do 1996. njegovi eseji i članci o aspektima rata u Bosni objavljivani su u listovima i časopisima New York Times, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Algemeine Zeitung, Die Zeit, Le Messager Europeen, itd. Knjiga o kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (Unutarnja zemlja) prevedena je na njemački, češki i engleski jezik.

Uređivao je nekoliko kulturnih biblioteka u Svjetlosti, u kojima je, između ostalog, objavio knjige:

Bio je član uredništva časopisa za kulturu demokratije Erasmus u Zagrebu i jedan od pokretača i urednika nezavisnog news-magazina Tjednik. Pokrenuo je i uredio dvadeset brojeva sarajevskog časopisa za kulturu, nauku, društvo i politiku Forum Bosnae. Između 1993. i 1997. uređivao je s Nenadom Popovićem ediciju bosanske egzilantske književnosti Ex Ponto u zagrebačkoj izdavačkoj kući Durieux. Uređuje književnu biblioteku Dani, u kojoj je tokom 2004/2005 objavljeno 60 knjiga. Kod sarajevsko-zagrebačkog izdavača Synopsis pokrenuo je i uređuje biblioteku Iz Bosne Srebrene - izabrani spisi bosanskih franjevaca od 17. do 20. vijeka u dvadeset tomova. Supotpisnik je otvorenoga pisma petorice bosanskohercegovačkih i hrvatskih intelektualaca (Ivo Komšić, Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Mile Stojić i Ivan Kordić) upućenog iz Sarajeva, 6. januara 1992, predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu kao "odgovornomu za političko uništenje Bosne i Hercegovine".[7]

P. E. N.

[uredi | uredi izvor]

Ivan Lovrenović je zajedno sa nekoliko bosanskohercegovačkih književnika bio jedan od suosnivača bosanskohercegovačkog P.E.N. centra u 31. oktobra 1992. u Sarajevu.[8][4] Nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. maja 2020, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. maja 2020[5], u spomen na žrtve Masakra u Bleiburgu 1945. godine, potpisanog od strane 42 člana[3] sa Ivicom Đikićem, Miljenkom Jergovićem, Željkom Ivankovićem[9] u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj veb-stranici[4], izjavio da se ne smatra članom ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je tolerisanje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog PEN-a, koja dozvoljava veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta.[10]

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]

Knjige:

  • Obašašća i basanja, poetska proza (Sarajevo 1975, Zagreb 2004)
  • Putovanje Ivana Frane Jukića, roman (Mostar 1977, Sarajevo 1984, Zagreb 2003, Banja Luka 2005)
  • Bosna i Hercegovina, ilustrovana monografija (Sarajevo 1980)
  • Književnost bosanskih franjevaca, hrestomatija (Sarajevo 1982)
  • Skice, lajtmotivi, eseji' (Banja Luka 1986)
  • Labirint i pamćenje, kulturnohistorijski esej o Bosni (Sarajevo 1989, 1990, Klagenfurt 1994)
  • Liber memorabilium, roman (Zagreb 1994, 2003)
  • Ex tenebris, sarajevski dnevnik (Zagreb 1994)
  • Welt ohne Brücke – Svijet bez mosta, eseji (Berlin 1994)
  • Bosna, kraj stoljeća, eseji, članci' (Zagreb 1996)
  • Unutarnja zemlja - kratki pregled kulturne historije Bosne i Hercegovine' (Zagreb 1998, 1999, 2004)
  • Bosnien und Herzegowina: Eine Kulturgeschichte' (Bozen-Wien 1998)
  • Bosna a Hercegovina: Kratky prehled kulturni historie' (Praha 2000)
  • Bosnia: A Cultural History, predgovor: Ammiel Alcalay (London-New York 2001)
  • Bosanski Hrvati - esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture' (Zagreb 2002)
  • Ex tenebris, eseji, članci, razgovori (Zagreb 2005)
  • Duh iz Sindžira, članci, eseji, polemike (Zagreb 2005)
  • Poslije kraja (kronike)' (Zagreb 2005)
  • Sedam dana po Bosni' (Zagreb 2009)
  • Bosna i Hercegovina - Budućnost nezavršenog rata; (sa Miljenkom Jergovićem) Novi liber, Zagreb 2010. ISBN 978-953-6045-07-5

Antologije:

  • Antologija bosanskohercegovačke pripovijetke XX vijeka, s Enverom Kazazom i Nikolom Kovačem (Sarajevo 2000)
  • Za gradom jabuka, 200 najljepših sevdalinki' (Sarajevo 2005)

Tekstovi za dokumentarne filmove:

  • Sto godina Zemaljskog muzeja u Sarajevu' (1989)
  • Stoljeća Bosne Srebrene' (1990)

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ enciklopedija.hr (25. 11. 2022). "Lovrenović, Ivan". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 25. 11. 2022.
  2. ^ Ivan Lovrenović - Miljenko Jergović, Bosna i Hercegovina - Budućnost nezavršenog rata; Novi liber, Zagreb 2010. ISBN 978-953-6045-07-5
  3. ^ a b PEN.
  4. ^ a b c Lovrenović.
  5. ^ a b Slobodna Evropa.
  6. ^ Šoštarić.
  7. ^ "Otvoreno pismo dr. Franji Tuđmanu predsjedniku Republike Hrvatske na portalu Ivana Lovrenovića". Arhivirano s originala, 12. 7. 2012. Pristupljeno 29. 3. 2013.
  8. ^ Oslobođenje.
  9. ^ Večernji list.
  10. ^ DW.
  11. ^ "Ivanu Lovrenovicu nagrada Midhat Begic za esej o Ivi Andricu". Sarajevo.co.ba. 26. 2. 2009. Pristupljeno 3. 5. 2021.
  12. ^ "Ivanu Lovrenoviću nagrada "Meša Selimović" za najbolji roman". Oslobođenje. 7. 9. 2014. Pristupljeno 3. 5. 2021.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]