Idi na sadržaj

Kamilica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kamilica
Kamilica (Chamomilla chamomilla)
Kamilica (Chamomilla chamomilla)
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredMagnoliopsida
RedAsterales
PorodicaAsteraceae
RodMatricaria
VrstaM. recutita
Dvojno ime
Matricaria recutita
L.
Sinonimi
Chamomilla chamomilla (L.) Rydb.

Chamomilla recutita (L.) Rauschert
Matricaria recutita L.

Matricaria suaveolens L.

Kamilica (lat. Matricaria chamomilla, sinonim: Matricaria recutita) jeste biljka iz porodice Asteraceae, najpoznatija je i najkorištenija od svih drugih vrsta kamilice. Drugi nazivi za kamilicu su titrica, bijeli žabljak, kamomila, hermanek i njemačka kamilica.

Gajena kamilica
Završna faza cvjetanja
List kamilice

Karakteristike

[uredi | uredi izvor]

Kamilica je jednogodišnja biljka koja raste do visine do 50 cm i ima vrlo prijatan aromatičan miris. Spada u vrstu korovskih biljaka. Cvjetovi su sa bijelim laticama oko skupljenih žutih latica. Cvjeta od početka maja do kraja avgusta. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje).

Cvijet kamilice :
A. Žute latice
B. Bijele latice

Hemijski sastav

[uredi | uredi izvor]

Glavni i sastojak kamilice koji daje ljekovito svojstvo je eterično ulje kojeg ima i do 1,9 %. U sastav eteričnog ulja ulaze mono-iseskviterpeni, od kojih su osnovni laktoni–matricin i matrikarin. Pod dejstvom destilacije vodenom parom iz matricina nastaje jedinjenje humazulen. U eteričnom ulju mogu se naći i neki drugi seskviterpeni kao što su farnezen i kadinen. Ulje sadrži i alkohol–bizabolol i jedan ketoalkohol te karpinsku kiselinu. U cvjetovima su izolovani sljedeći flavonoidi: apigenini, patulitrin i apigenin-7-glikozid, kao i kvercimetrin. Eterično ulje sadrži i kumarine umbeliferon i hernaiarin te sitosterin, holin, B-karotin, askorbinsku kiselinu (vitamin C), polisaharide i organske kiseline.

Upotreba

[uredi | uredi izvor]

Pored upotrebe u medicini, ekstrakt i eterično ulje kamilice se koriste u kozmetičke svrhe. Čest je dodatak sapunima za osjetljivu kožu i šamponima za svjetliju kosu.[1] Ekstrakt kamilice se koristi u organičkom vrtlarstvu kao prirodno sretstvo protiv biljnih bolesti i parazita. Cvijet i ostaci cvijeta poslije destilacije i prerade se koriste kao prirodno gnojivo. Zbog aromatičnog mirisa, kamilica se može gajiti između drugih biljnih kultura za odbranu od insekata. Eterično ulje kamilice se koristi i u industriji parfema. Ekstrakt se dodaje kao antialergijski agent u razne kozmetičke proizvode. Žuta boja koja se koristi u industriji hrane se dobija iz cvijeta kamilice.

Upotreba u medicini

[uredi | uredi izvor]

Kamilica se koristi kao pomoćno ljekovito sredstvo za probleme sa probavnim traktom. Eterično ulje se dodaje u preparate protiv kožnih oboljenja. Hemijski sastav kamilice podržava fiziološko djelovanje jetre i slezene.[2], Ostale indikacije: Migrena, neuralgija, poteškoće u probavnom traktu i varenju, čir želuca i dvanaestopalačnog crijeva, malokrvnost, depresija i druge nervne krize. Po njemačkoj farmakopeji[3] kamilica je odobrena kao sredstvo protiv kašlja, bronhitisa, visoke temperature, prehlade, upala kože i usta, pojačivać imuniteta i pomoć kod povreda i opekotina.

Primjena u narodnoj medicini

[uredi | uredi izvor]

Po narodnom ljekaru i učitelju Vasi Pelagiću: „Dobro je piti svaki dan protiv trbobolje, tegobe pri mokrenju, pogreške u ženskom pranju i porođaju, bolova džigerice, proliva i hladnoće u nogama i rukama.“ Blagi čaj od kamilice se može davati bebama se osjetljivim stomakom prije majčinog mlijeka. Čaj od kamilice[4] se koristi protiv žutice i ostalih bolesti jetre. Ostale upotrebe u narodnoj medicini su identične upotrebi u savremenoj medicini.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Upotreba kamilice
  2. ^ Djelovanje kamilice na bolesti jetre
  3. ^ The German Commission E Monographs 302
  4. ^ "Čaj od kamilice". Arhivirano s originala, 8. 1. 2015. Pristupljeno 17. 1. 2015.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Vasa Pelagić, Pelagićev Narodni Učitelj, 1888.
  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra str.199. Svjetlost, Sarajevo, 1984.
  • Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs,1988 (Američko izdanje)
  • Alma R. Hutchens. Indian Herbology of North America, Shambhala Publications, 1973.