Idi na sadržaj

Malpighiaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Malpighiaceae
Galphimia gracilis
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaTracheophyta
RazredMagnoliopsida
RedMalpighiales
PorodicaMalpighiaceae
Juss., 1789

Malpighiaceae je velika porodica cvjetnica u redu Malpighiales, razred Magnoliopsida, divizija Tracheophyta.[1] Imenovana je po tipskom rodu Malpighia.

Ova porodica iz dikotiledona obuhvaza zimzelene grmove suptropskih i tropskiih područja Novog i Starog svijeta: Karibi i od jugoistoka Sjedinjenih Država do Argentine, Afrika, uključujući i Madagaskar, Nova Kaledonija, jugoistočna Azija, sa Filipinima.

Porodica ima oko 73 roda i 1315 vrsta,[2] koje su sve autohtone u svom arealu.

Jedna od korisnijih vrsta u porodici je Malpighia emarginata, često zvana i acerola. Plod se konzumira u krajevima gdje je biljka domorodačka. Biljka se uzgaja drugdje radi plodova koji su bogati vitaminom C. Plod ove biljke je mala crvena bobica, promjera oko 1-3 cm, sa blagim okusom i aromom kiselkaste jagode.

Drugi član porodice, caapi ili yagé (Banisteriopsis caapi), koristi se u proizvodnji piva „enteogen“, poznatom kao ayahuasca.

Jedno od svojstava nekoliko članova ove porodice, koje je rijetko i kod drugih, je osiguravanje oprašivača pomoću drugih nagrada, osim polena ili nektara; to je obično u obliku hranjivih ulja (smole imaju Clusiaceae)

Rodovi

[uredi | uredi izvor]

[3][4][5]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Angiosperm Phylogeny Group (2016). "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV". Botanical Journal of the Linnean Society. 181 (1): 1–20. doi:10.1111/boj.12385. ISSN 0024-4074.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1.
  3. ^ Davis, C. C., and W. R. Anderson. 2010. A complete phylogeny of Malpighiaceae inferred from nucleotide sequence data and morphology. American Journal of Botany 97: 2031–2048.
  4. ^ Michener, C. D. 2000. The Bees of the World. Johns Hopkins University Press. 913 pp. (p. 17-18).
  5. ^ Vogel, S. 1974. Ölblumen und ölsammelnde Bienen. [Tropische und subtropische Pflanzenwelt. 7]. 267 pp.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]