Idi na sadržaj

Mineralni izvor

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mineralni izvor kod Breznika, Bugarska, bogat solima željeza.
Izvor Tap tapan u Azaršahru, Iran

Mineralni izvori su prirodni izvori gdje izvire voda koja sadrži minerale ili neke druge otopljene supstance, a koje joj mijenjaju ukus ili miris ili joj daju neku terapeutsku vrijednost. Soli, spojevi sumpora i neki gasovi su neke od supstanci koje mogu biti rastvorene u vodi iz mineralnih izvora dok ona protiče kroz podzemne kanale.

Mineralna voda dobijena iz mineralnih izvora je davno postala jedna od važnijih komercijalnih sirovina.

Banjska mineralna lječilišta su ustanove koje su se razvile u neposrednoj blizini mineralnih izvora, gdje ljudi koriste tu vodu za hidroterapiju, liječenje i masaže odnosno piju tu vodu ili se u njoj kupaju.

Tokom mnogih vijekova, u Americi, Evropi i drugdje, komercijalne kompanije i pojedinci klasificirali su mineralne izvore prema hemijskom sastavu vode koja se iz njih dobija i prema medicinskim učincima za koja se vjeruje da se njome postižu:

  • Litijini izvori sadrže soli litija.
  • Izvori koji sadrže soli željeza.
  • Alunski izvori sadrže alaune.
  • Sulfatni izvori sadrže gas vodik sulfid.
  • Slai izvori sadrže soli kalcija, magnezija ili natrija.
  • Alkalni izvori sadrže neku bazu.
  • Kalcični izvori sadrže kalcij-hidroksid.
  • Vreli (termalni) izvori mogu sadržavati veliku koncentraciju raznih minerala.
  • Sodni izvori sadrže gas ugljik dioksid (soda voda).
  • Slatki izvori su bili izvori u kojima nije bilo prisustva sumpora niti soli (vjerovatno uopće nisu biti "mineralni").
  • Radioaktivni izvori sadrže tragove neke radioakivne supstance poput radija ili uranija.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  • Cohen, Stan (revidirano izdanje 1981), Springs of the Virginias: A Pictorial History, Charleston, West Virginia: Quarrier Press.
  • LaMoreaux, Philip E., & Tanner, Judy T, ured. (2001), Springs and bottled water of the world: Ancient history, source, occurrence, quality and use, Berlin, Heidelberg, New York: Springer-Verlag, ISBN 3-540-61841-4, pristupljeno 13. 7. 2010CS1 održavanje: više imena: editors list (link)