Idi na sadržaj

Silicij-dioksid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Silicij-dioksid
Općenito
Hemijski spojSilicij-dioksid
Druga imenaSilicij (IV) oksid, kvarc, kremen
Molekularna formulaSiO2
CAS registarski broj7631-86-9
Kratki opisbijela praškasta supstanca
Osobine1
Molarna masa60,1 g/mol
Agregatno stanječvrsto
Gustoća2.2 g/cm3
Tačka topljenja1650 (±75) °C
Tačka ključanja2230 °C
Rastvorljivost0.012 g u 100 g
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Silicij-dioksid (SiO2) javlja se u tri alotropske modifikacije: kvarc, tridimit i kristobalit. Svaki od ova tri oblika postoji još u dvije modifikacije (α i β)

Hemijske osobine

[uredi | uredi izvor]

Silicij-dioksid prilično je inertan. Ne reagira s kiselinama, osim sa fluorovodoničnom kiselinom (HF). Taljenjem s alkalnim hidroksidima prelazi u rastvorljive silikate:

SiO2 + 2 NaOH → Na2SiO3 + H2O

Kiselina koja odgovara silicij-dioksidu naziva se ortosilikatna kiselina, ali se ne može dobiti kao kod oksida nemetala rastvaranjem u vodi, jer je silicij-oksid netopiv u vodi i organskim otapalima[1]. Najlakši način je hidroliza silicij-tetrahlorida:

SiCl4 + 4 H2O → H2SiO4 + 4 H+ + 4 Cl-

Ova kiselina u monomolekularnom obliku postoji pri pH oko 3,2. Pri nižim ili višim vrijednostima počinje polimerizirati.

Soli silikatnih kiselina nazivaju se silikati. Samo se alkalni silikati rastvaraju u vodi. Polimerizirana silikatna kiselina prelazi u gel, čijim sušenjem nastaje silikagel.

Upotreba

[uredi | uredi izvor]
Struktura silikona

Silicij-dioksid jedna je od osnovnih komponenata u proizvodnji stakla. Važnu grupu minerala čine silikatni minerali. Zamjenom OH-grupa u silikatnoj kiselini organskim radikalima moguće je kontrolirati reakciju kondenzacije, pri čemu nastaju polimerni spojevi strukture slične ketonima R2C=O, pa se nazivaju silikoketoni ili silikoni.

Reference

[uredi | uredi izvor]