Prijeđi na sadržaj

Aralska pustinja

Izvor: Wikipedija
Nastanak Aralske pustinje

Aralska pustinja je pustinja koja je nastala pozemljenjem (punjenje unutarnjih voda organskim materijalom) Aralskog jezera, odnosno prostire se gdje je nekad bilo njegovo dno.[1] Graniči se pustinjama Kizilkumom i Karakumom. Nalazi se južno i istočno od ostataka Aralskog jezera. Prostire se u Uzbekistanu i Kazahstanu. Novonastalo Sjeverno Aralsko jezero raste zbog nasipa, a Južno Aralsko jezero nastavlja opadati čime se pustinja dodatno širi, sve do 2010., kad je djelimice ponovno napljavljeno. Nakon toga voda je nastavila opadati, ovog puta još ozbiljnije.

Pojavila se 1960-ih. Još nudi životni prostor biljkama i životinjama, no rastućim povlačenjem obalne zone i pripadajuće vode vegetacija se povlači nazad i prepušta područje suhom pustinjskom području. To područje je mjestom nastajanja slanih i pješčanih oluja. Ovo loše utječe na floru i faunu šireg okružja kao i na ljudsko zdravlje.

Do danas je bilo samo malo istraživačkih prinosa o Aralskoj pustinji, posebice kao životnom prostoru, budući je ovo relativno nova prostorna jedinica. Razmatra se mnogo radova na temu Aralskog jezera s pozemljenim područjem.

Slike

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • René Létolle, Monique Mainguet: Der Aralsee. Eine ökologische Katastrophe. Springer Verlag, Berlin, Heidelberg 1996, ISBN 978-3540587309
  • Christian Opp: Vom Aralsee zur Aralkum: Ursachen, Wirkungen und Folgen des Aralsee-Syndroms. In: Glaser, R. & K. Kremb (Hrsg.): Asien. (Reihe Planet Erde) Wiss. Buchgesellschaft Darmstadt 2007, S. 90-100

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Aral Sea State of Environment of the Aral Sea Basin. Regional report of the Central Asian States. (2000), arhivirano 24. travnja 2008. preko Wayback Machinea (eng.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Aralska pustinja