Prijeđi na sadržaj

Proteza (jezikoslovlje)

Izvor: Wikipedija

Proteza je u jezikoslovlju naziv za dodavanje glasa na početku riječi.[1] Glas dodan početku riječi na ovaj način naziva se protetskim glasom.

Razlog iza nastanka proteze u jeziku su fonotaktička pravila tog jezika.[2] U staroslavenskome (i drugim slavenskim jezicima) postojalo je fonotaktičko pravilo prema kojemu riječ nije mogla počinjati nekim samoglasnicima[2], odnosno svaka je riječ završavala samoglasnikom, te bi nastajao zijev (hijat) ako bi sljedeća počinjala samoglasnikom.[1] Zbog tog razloga praslavenskim riječima s početnim samoglasnicima sustavno su dodani protetski suglasnici j- i v-.[2]

Primjeri j- i v- proteze u staroslavenskom jeziku
Praslavenski Staroslavenski
*onь (miris, vonj) vonь[2]
*ěsti (jesti) jasti[2]
*ęzykъ (jezik) językъ[1]
*ъpiti (vapiti) vъpiti[1]

Proteza u hrvatskom jeziku

[uredi | uredi kôd]

U dijalektologiji hrvatskoga jezika poznate su tri vrste proteze: j-proteza, v-proteza i h-proteza.

Primjeri j-, v- i h-proteze u hrvatskom jeziku
Izvorni oblik riječi Proteza
rvati se hrvati se (h-proteza)[1]
ujna vujna (v-proteza)
igla jigla (j-proteza)

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e Struna; Hrvatsko strukovno nazivlje, Proteza, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pristupljeno 19. studenoga 2023.
  2. a b c d e Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 19. studenoga 2023.
Nedovršeni članak Proteza (jezikoslovlje) koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.