Prijeđi na sadržaj

Refleksologija

Izvor: Wikipedija

Refleksologija, ili terapija zona, postupak je masaže, stiskanja ili guranja dijelova stopala (a ponekad i šaka i ušiju), s ciljem postizanja blagotvornog djelovanja na ostale dijelove tijela, ili radi poboljšavanja cjelokupnog zdravlja pojedinca.

Ne postoji konsenzus o tome kako refleksologija djeluje ili može djelovati u praksi; jedinstvena tema jest ideja kako određeni dijelovi stopala odgovaraju određenim dijelovima tijela, te se manipuliranjem ovih područja može poboljšati pojedinčevo zdravlje kroz pojedinčev Qi.[1]

Skeptici su izjavili svoju zabrinutost oko liječenja potencijalno ozbiljnih bolesti refleksologijom koja nema dokazanu djelotvornost, što bi moglo odgoditi i zadržavati potragu za odgovarajućim i dokazano djelotvornim konvencionalnim lijekom.

Tvrđeni načini rada

[uredi | uredi kôd]

Refleksolozi tvrde kako tijelo sadrži energetsko polje, nevidljivu životnu energiju, ili Qi, čija blokada može spriječiti zacijeljivanje i ozdravljenje.[1]

Drugi refleksolozi tvrde kako je kroz manipulaciju stopala moguće olakšati, umanjiti ili ukloniti stres, napetost i bol u drugim dijelovima tijela.[2]

Ostali refleksolozi predložili su djelovanje refloksologije na otpuštanje endorfina (prirodnih analgetika u tijelu), bolji limfni protok u tijelu i razgradnju kristala mokraćne kiseline.[3]

Ove hipoteze odbačene su od strane cjelokupnog medicinskog društva navođenjem nedostatka znanstvenih dokaza i teorije o nastanku bolesti.[4]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Refleksologija se javlja u drevnim kulturama poput Egipta i Kine, iako je preteča moderne refleksologije uvedena 1913. godine u Sjedinjenim Američkim Državama od strane otorinolaringologa Williama H. Fitzgeralda, i doktora Edwina Bowersa. Fizgerald je tvrdio kako je primjena pritiska imala anestetičko djelovanje na druge dijelove tijela.[5]

Refleksologija je kasnije dodatno razvijena od strane Eunice D. Ingham, medicinske sestre i fizoterapeutkinje, i 1930ima i 1940ima.[6][7] Ingham je tvrdila kako su stopala i šake posebno osjetljivi, i preslikala je čitavo tijelo u "reflekse" na stopalima. U ovom je vremenu "terapija zona" preimenovana u refleksologiju.

Današnji refleksolozi u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu često uče Inghamine metode, iako postoje neke nedavno razvijenije metode.

Kritike

[uredi | uredi kôd]

Česte kritike na temu refleksologije jesu nedostatak unutarnjih propisa, potvrda i odobrenja, nedostatak medicinske izobrazbe pružene budućim refleksolozima, i kratko trajanje obrazovnih programa. Diplome iz refleksologije mogu se dobiti u šest mjeseci kućnog obrazovanja,[8] dok nedostatak propisa i odobrenja dopušta bilo kojoj osobi da postane refleksolog bez ikakvih kvalifikacija.

Pacijenti ponekad pogrešno pretpostave kako su refleksolozi kvalificirani medicinski djelatnici, što može dovesti do pacijentovog vođenja za ponekad nepodobnim savjetima pogrešno upućenog refleksologa, te izbjegavanja dokazane kovencionalne medicinske terapije.

Tvrdnje refleksologije o manipulaciji energijom (Qi) prozvane su pseudoznanošću, jer ne postoje znanstveni dokazi o postojanju životne energije, Qija, 'kristalnih struktura' ili 'mostova' u tijelu.[9]

Refleksološka mapa

[uredi | uredi kôd]

Refleksološka mapa pokazuje "refleksne zone" na stopalima po kojoj refleksolozi rade. Slične refleksološke mape postoje i za šake i uške.

U ovoj ljestvici, boje predstavljaju određene organe ili dijelove tijela.

      Mozak        Želudac
       Sinusi        Slezena
       Glas        Jetra
       Hipofiza        Žučni mjehur
       Vrat i grlo        Nadbubrežna žlijezda
       Oči        Gušterača
       Uši        Bubreg
       Pazušna jama        Mokraćovod
       Rame i ruka        Mokraćni mjehur
       Pluća i dojke        Debelo crijevo
       Srce        Tanko crijevo
       Štitnjača i bronhiole        Trtična kost
       Solarni pleksus        Živac kuka
       Ošit        Peyerove ploče
       Crvuljak  

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Norman, Laura; Cowan, Thomas. 1989. The Reflexology Handbook, A Complete Guide. Piatkus. str. 22, 23. ISBN 0-86188-912-6
  2. What is Reflexology? (html) (engleski). Pristupljeno 26. studenoga 2006.
  3. Refleksologija - drevna vještina u modernom izdanju. Inačica izvorne stranice (html) arhivirana 16. ožujka 2013. Pristupljeno 17. veljače 2008.
  4. Natural Standard. Harvard Medical School. 27. siječnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. veljače 2012. Pristupljeno 27. siječnja 2007.
  5. Norman, Laura; Cowan, Thomas. 1989. The Reflexology Handbook, A Complete Guide. Piatkus. str. 17. ISBN 0-86188-912-6
  6. Benjamin, Patricia. 1989. Eunice D. Ingham and the development of foot reflexology in the U.S. American Massage Therapy Journal
  7. Massagenerd.com Presents History of Massage, Therapies & Rules (PDF) (engleski). Inačica izvorne stranice (pdf) arhivirana 7. ožujka 2008. Pristupljeno 12. listopada 2007.
  8. The Open College reflexology diploma course (engleski). Inačica izvorne stranice (html) arhivirana 7. ožujka 2008. Pristupljeno 17. studenoga 2007.
  9. Barrett, Stephen. 25. rujna 2004. Reflexology: A close look. Quackwatch. Pristupljeno 12. listopada 2007.