Prijeđi na sadržaj

Vrbovke

Izvor: Wikipedija
Vrbovke
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Malpighiales
Porodica:Salicaceae
Mirb., 1815
Baze podataka

Vrbovke (vrbine, vrbe, lat. Salicaceae), biljna porodica iz reda Malpighiales koja je ime dobila po rodu vrba (Salix). Sastoji se od preko 1550 vrsta unutar 60 rodova.[1]

Uz vrbu poznatiji predstavnik ove porodice je i topola (Populus).

Salicaceae, ili porodica vrba, sadrži 55 rodova i više od 1000 vrsta listopadnih ili vazdazelenih grmova i drveća. Porodica je najčešća u tropima i raste diljem svijeta, osim Novog Zelanda, a samo nekoliko vrsta nalazi se u Australiji. Salix (vrbe; 450 vrsta) poznat je po međuvrsnoj hibridizaciji; uz Populus (topole; 35 vrsta) to je glavni umjereni rod porodice. Casearia (180 vrsta), Homalium (180 vrsta) i Xylosma (85 vrsta) drugi su veliki rodovi.[2]

Salicaceae je uključivao samo Salix i Populus, iako je bilo jasno da ti rodovi dijele svojstva s drugim rodovima (osobito članovima Flacourtiaceae), poput slične anatomije, proizvodnje spojeva fenolnog tipa (npr. salicina), pa čak i kod gljiva koja je na njima rasla. Molekularni rad, uvelike potvrđen upravo spomenutim vrstama svojstava, doveo je do toga da je velik dio stare porodice Flacourtiaceae uključen u znatno proširenu Salicaceae. Proširena porodica također uključuje Scyphostegia, rod čiji je položaj prije bio kontroverzan; ima 8-13 karpela, brojne bazalne ovule i sjedeće stigme.[2]

Salicaceae često ima dvoredne ili spiralne listove s stipulama i nazubljenim rubovima. Cvjetovi su prilično mali i broj dijelova je promjenjiv, ali kada su latice prisutne jednake su broju čašica. Nektarni disk je često dobro razvijen i nosi se izvan prašnika. Plod je varijabilan, ali sjemenke često imaju mesnate plodove.[2]

Većina vrba i mnoge topole mogu se razmnožavati puštajući korijenje kada se čvrste stabljike stave u mokro tlo. Nakon šumskih požara, korijenje jasike proizvodi izdanke oko matičnog panja; kao rezultat toga, neki klonovi jasike stari su tisućama godina. Osim vegetativnih načina razmnožavanja, sjemenke se proizvode izvanredno; u europskoj jasici (P. tremula), na primjer, čak 54 milijuna sjemenki proizvede se svake sezone na jednom stablu. Pčele samice stižu dok niču cvjetići vrba, a i drugi kukci oprašuju ove biljke. Neke vrste Populusa oprašuju se vjetrom. Kod Salixa i Populusa sitne sjemenke imaju čuperke dlačica koje pomažu u njihovom raspršivanju. Tropski članovi porodice imaju razne prilično nespecijalizirane oprašivače jer nektar često nije dobro zaštićen. I Populus i Salix daju brojne ukrase. Grančice Salixa često se koriste u košararstvu, a drvo se koristi za izradu palica za kriket. Populus je vrijedan u zaštitnim pojasevima, u uzgoju izdanaka i kao izvor drva za proizvodnju celuloze i za šibice.[2]

Ulje sjemenki Casearia sylvestris, porijeklom iz Srednje i Južne Amerike, koristilo se za liječenje gube i rana. Štapići za žvakanje, grančice kod Casearia i drugih rodova, naširoko se prodaju u malim paketima na zapadnoafričkim tržištima i koriste se umjesto četkica za zube. Mnoge vrste koje se koriste pomažu u sprječavanju karijesa. “Zapadnoindijski šimšir”, C. praecox, podrijetlom iz Venezuele i Kariba, čvrsto je drvo guste strukture, popularno među drvodjelcima. Često se zamjenjuje za pravi šimšir, Buxus sempervirens, pripadnik reda Buxales, u izradi furnira, rezbarija i klavijatura. Ryania angustifolia, iz Neotropika, poznata je po tome što u svim dijelovima biljke ima izuzetno otrovan i snažan želučani otrov, otrov koji se koristi za ubijanje aligatora. Otrovno sredstvo, rijanodin, također je učinkovit insekticid.[2]

Tribusi

[uredi | uredi kôd]
  1. tribus Abatieae Hook. f.
  2. tribus Bembicieae Hook. f.
  3. tribus Flacourtieae DC.
  4. tribus Homalieae (R. Br.) Dumort.
  5. tribus Prockieae Endl.
  6. tribus Saliceae Rchb.
  7. tribus Samydeae (Vent.) Dumort.
  8. tribus Scolopieae Warb.
  9. tribus Scyphostegieae (Hutch.) Zmarzty

Rodovi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Catalogue of Life: 2017 Annual Checklist
  2. a b c d e [1] Pristupljeno 3. travnja 2024.