Martin od Brage

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Sv. Martin od Brage u rukopisu iz 10. vijeka.

Sveti Martin od Dumioa ili Martin od Brage (latinski: Martinus Bracarensis; španski: Martín de Braga, portugalski: Martinho de Braga, cca. 520–580) bio je kršćanski nadbiskup grada Bracara Augusta u Hispaniji (današnja Braga u Portugalu), poznat i kao crkveni pisac. Rođen je u Panoniji, te je otišao hodočastiti u Svetu zemlju, gdje je postao redovnik. Tamo je, prema nekim pretpostavkama, sreo hodočasnike iz Hispanije koji su ga nagovorili da s njime dođe u Galeciju gdje je pomagao pri probraćenju Sveva, tada uglavnom pagana ili arijanaca. Tamo je došao oko 550. i osnovao nekoliko samostana. U maju 561. je kao biskup Duomioa sudjelovao u Prvom saboru u Bragi. Kasnije je postao nadbiskup Brage i predsjedao tamošnjim Drugim saborom. Za vrijeme njegovog stolovanja je većina stanovništva preobraćena na ortodokosno nikejsko kršćanstvo, odnosno katoličanstvo, a što je uključivalo i Britoniju gdje su živjeli izbjeglice iz Britanije i održavali keltske obrede.

Djela

[uredi | uredi kod]

Uz nekoliko prigodnih pjesama, Martin je sastavio tri moralna spisa, koja se po izboru tema oslanjaju na djela filozofa Seneke: Obrazac čestita života (Formula vitae honestae), O srdžbi (De ira) i O poniznosti (De humilitate).[1] Djelo O obraćenju seljakâ (De correctione rusticorum), gdje se zalaže za iskorjenjivanje poganstva, osobito je značajno za poznavanje tadašnjih seoskih običaja u Hispaniji.[2]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Hosu 1977, str. 352
  2. Buckwald, Hohlweg & Prinz 1984, str. 300–301

Izvori

[uredi | uredi kod]
  •  St. Martin of Braga”. Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company. 1913. 
  • Opera omnia. Arhivirano 2006-04-24 na Wayback Machine-u complete bibliography
  • Buckwald, Wolfgang; Hohlweg, Armin; Prinz, Otto (1984). Rečnik grčkih i latinski pisaca antike i srednjeg veka [Tusculum-Lexicon griechischer und lateinischer Autoren des Alterums und des Mittelalters]. Beograd: Vuk Karadžić. 
  • Hosu, Stjepan (1977), „Srednjovjekovna latinska književnost”, Povijest svjetske književnosti, 2., Zagreb: Mladost, pp. 347–403