Uniformna raspodela (kontinuirana)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Koristeći konvenciju maksimuma

U teoriji verovatnoće i statistici, kontinuirana uniformna raspodela ili pravougaona raspodela je familija simetričnih raspodela verovatnoće takvih da su za svakog člana familije, svi intervali iste dužine unutar distribucione podrške podjednako verovatni. Podrška je definisana sa dva parametra, a i b, koji su njena minimalna i maksimalna vrednost. Distribucija je često skraćeno označava sa U(a,b). Ona je distribucija verovatnoće maksimalne entropije za randomnu promenljivu X bez ograničenja, osim da je sadržana u distribucionoj podršci.[1]

Karakterizacija

[uredi | uredi kod]

Funkcija gustine verovatnoće

[uredi | uredi kod]

Funkcija gustine verovatnoće kontinuirne uniformne raspodele je:

Vrednosti f(x) na dvema granica a i b su obično nevažne, jer ne menjaju vrednosti integrala f(xdx na bilo kom intervalu, niti vrednost x f(xdx ili bilo kojeg višeg momenta. Ponekad se one izjednačavaju sa nulom, a ponekad se bira da budu 1/(b − a). Ovo pitanje je prikladno u kontekstu procene metodom maksimalne verovatnoće. U kontekstu Furijeove analize, može se uzeti da vrednost f(a) ili f(b) bude 1/(2(b − a)), jer tada inverzna transformacija mnogih integralnih transformacija ove uniformne funkcije daje samu funkciju, a ne funkciju koja je jednaka „skoro svuda”, tj. osim na skupu tačaka sa nultom merom. Takođe, ovo je u skladu sa signum funkcijom koja nema takvu dvosmislenost.

U smislu srednje vrednosti μ i varijanse σ2, gustina verovatnoće se može zapisati kao:

Funkcija kumulativne distribucije

[uredi | uredi kod]

Funkcija kumulativne distribucije je:

Njen inverzni oblik je:

U notaciji srednje vrednosti i varijanse, funkcija kumulativne distribucije je:

i inverzni oblik je:

Generisanje funkcija

[uredi | uredi kod]

Funkcija generisanja momenta

[uredi | uredi kod]

Funkcija generisanja momenta je:[2]

iz čega se mogu izračnunati momenti mk

U specijalnom slučaju a = –b, drugim rečima, za

funkcija generisanja momenta se redukuje na jednostavnu formu

Za randomnu promenljivu koja sledi ovu distribuciju, očekivana vrednost je m1 = (a + b)/2 i varijansa je m2 − m12 = (b − a)2/12.

Funkcija generisanja kumulanta

[uredi | uredi kod]

Za n ≥ 2, n-ti kumulant uniformne distribucije na intervalu [-1/2, 1/2] je Bn/n, gde je Bn n-ti Bernulijev broj.[3]

Svojstva

[uredi | uredi kod]

Momenti

[uredi | uredi kod]

Srednaj vrednost (prvi momenat) distribucije je:

Drugi momenat distribucije je:

Generalno, n-ti momenat uniformne distribucije je:

Varijansa (drugi centralni momenat) je:

Druge statistike

[uredi | uredi kod]

Neka je X1, ..., Xn uzorak nezavisne i identično raspoređene randomne promenljive iz U(0,1). Neka je X(k) k-ti red statistika iz ovog uzorka. Onda raspodela verovatnoće X(k) predstavlja beta raspodelu sa parametrima k i nk + 1. Očekivana vrednosti je

Ova činjenica je korisna kad se prave Q–Q grafici.

Varijance su

Uniformnost

[uredi | uredi kod]

Verovatnoća da uniformno raspoređena slučajna promenljiva padne unutar bilo kojeg intervala fiksne dužine ne zavisi od lokacije samog intervala (mada je zavisna od veličine intervala), dokle god je interval sadržan unutar distribucione podrške.

Da be to videlo, ako je X ~ U(a,b) i [x, x+d] podinterval od [a,b] sa fiksnim d > 0, tada je

which is independent of x. This fact motivates the distribution's name.

Generalizacija do Borelovih setova

[uredi | uredi kod]

Ova distribucija može se generalizovati na složenije skupove od intervala. Ako je S Borelov skup pozitivne,[4][5] konačne mere, uniformna distribucija verovatnoće na S može se specificirati definisanjem funkcije raspodele verovatnoće koja je jednaka nuli izvan S i konstantno jednaka 1/K na S, gde je K mera Lebega od S.

Vidi još

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Park, Sung Y.; Bera, Anil K. (2009). „Maximum entropy autoregressive conditional heteroskedasticity model”. Journal of Econometrics 150 (2): 219–230. DOI:10.1016/j.jeconom.2008.12.014. 
  2. Casella & Berger 2001: str. 626
  3. Distribution Theory
  4. Srivastava, S.M. (1991), A Course on Borel Sets, Springer Verlag, ISBN 978-0-387-98412-4 
  5. Mackey, G.W. (1966), „Ergodic Theory and Virtual Groups”, Math. Ann. 166 (3): 187–207, DOI:10.1007/BF01361167, ISSN 0025-5831 

Literatura

[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]