Idi na sadržaj

Kum (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kum
Izvorni naslovThe Godfather
RežiserFrancis Ford Coppola
ProducentAlbert S. Ruddy
Scenarist(i)
Uloge
Muzika
  • Nino Rota
  • Carmine Coppola
ŽanrKriminalistička drama
KinematografijaGordon Willis Izmijeni na Wikipodacima
Montaža
  • William H. Reynolds
  • Peter Zinner
Produkcija
  • Paramount Pictures
  • Alfran Productions
Distributer
Premijera15. 3. 1972
Trajanje175 minuta
ZemljaSAD
Jezik
Budžet6,5 miliona $[1]
Zarada245,1 milion $
NasljednikKum 2

Kum (engleski: The Godfather) kriminalistički je film iz 1972, snimljen prema istoimenom romanu Marija Puza u režiji Francisa Forda Coppole. Scenarij su napisali Puzo, Coppola i Robert Towne (nepotpisan).[2] U glavnim su ulogama Marlon Brando, Al Pacino, James Caan, Richard S. Castellano, Robert Duvall, Sterling Hayden, John Marley, Richard Conte i Diane Keaton. Radnja je smještena u period od 1945. do 1955. i hronološki prati život fiktivne italijansko-američke porodice Corleone u New Yorku.

Dobitnik je tri Oscara: za najbolji film, najboljeg glumca i najbolji adaptirani scenarij. Američki filmski institut rangirao ga je 1997. na treće mjesto liste najboljih 100 filmova ikad, odmah iza Građanina Kanea i Casablanke. Kasnije, na novoj listi objavljenoj 2007, pretekao je Casablanku na drugoj poziciji.

Snimljena su i dva nastavka: Kum 2 1974. i Kum 3 1990. godine.

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Radnja počinje u augustu 1945. godine. Don Vito Corleone (Marlon Brando) u svojoj kancelariji, dok se vani odvija svadba njegove kćerke Connie, sa svojim usvojenim sinom Tomom Hagenom (Robert Duvall) saslušava molbu jednog od pozvanih na vjenčanje. U međuvremenu, pojavljuje se i najmlađi sin Vita Corleona, Michael (Al Pacino), kao vojnik nedavno odlikovan za zasluge u Drugom svjetskom ratu, u pratnji svoje djevojke Kay Adams (Diane Keaton).

Na svadbi gostuje i Johnny Fontane (Al Martino), pjevač čija karijera ide silaznom putanjom i koji moli don Vita, čije je on kumče, za veliku uslugu koja će ga vratiti među zvijezde. Vito šalje Hagena u Hollywood da se sretne sa Jackom Woltzom (John Marley) i da ga uvjeri da glavnu ulogu za svoj novi film dodijeli upravo Johhnyju. Nakon što to ovaj odbija veoma brzo dobija ponudu koju ne može odbiti. Sljedećeg jutra, probudivši se u krvi, sa zaprepaštenjem shvata da ona dolazi od otkinute glave njegovog najdragocjenijeg konja i da je sljedeći koji će tako završiti ako ne prihvati ponudu.

Nakon što se Hagen vraća kući, glavni članovi porodice odlaze na sastanak sa "Turčinom" Virgilom Sollozzom (Al Lettieri), koji je blizak protivničkoj porodici Tattaglia i koji Kumu nudi unosan posao sa heroinom s kojim će Corleoneovi postati najmoćnija od svih mafijaških porodica u SAD-u. Don Vito to odbija bojeći se da će to ugroziti njegov politički uticaj. Da bi doznao više o Sollozzovoj organizaciji, šalje svog bliskog suradnika Lucu Brasija (Lenny Montana) koji međutim biva prozret i kasnije ubijen upravo od strane Sollozza.

Nedugo zatim don Vita pogađaju s pet metaka u leđa dok obavlja kupovinu. Sollozzo otima Hagena i uvjerava ga da najstarijem od "kumovih" sinova, Sonnyju (James Caan), ponudi isto ono što je on ponudio njegovom ocu ranije, misleći da je ovaj mrtav. Michael, koga protivnici označavaju "civilom" jer se nikad nije bavio porodičnim poslom, uspijeva spriječiti drugi pokušaj atentata na oca tako što ga sklanja na vrijeme iz njegove bolničke sobe. Sonny, u znak odmazde, naređuje ubistvo sina don Philipa Tattaglie, Brune.

Ugovara se sastanak na koji trebaju doći Michael te Sollozzo i korumpirani načelnik policije McCluskey (Sterling Hayden), koji je umiješan u sva događanja. Michael glumi da mora u toalet i, prema već utvrđenom planu, otamo uzima pištolj i na povratku ubija obojicu. Odmah napušta zemlju i odlazi na Siciliju. Tamo živi pod zaštitom lokalnih ljudi te se nakon vremena zaljubljuje i ženi lokalnom djevojkom Apollonijom Vitelli (Simonetta Stefanelli). Treći brat iz porodice, Fredo (John Cazale), poslan je u Las Vegas u jedan od kasina koji porodica drži pod svojom kontrolom. U međuvremenu, rat između Corleonovih i ostale četiri porodice nastavlja se. Don Vito biva strašno pogođen nakon što saznaje stvarnu ulogu Michaela u svemu ovome jer je planirao da on ostane neumiješan u porodične poslove.

Sonny napušta dobro čuvano porodično imanje i na ulici pretuče Carla (Gianni Russo), muža svoje sestre Connie, koju ovaj zlostavlja, uz prijetnje da će ga sljedeći put ubiti. Nakon što ga sestra pozove na telefon i kaže da je ponovo pretučena, impulsivno reagira i, krenuvši ka njihovom domu, upada u zasjedu iz koje ne izlazi živ. U isto vrijeme, otkriveno je Michaelovo boravište, ali je od automobila bombe namijenjenog njemu poginula Apollonia.

Don Vito ugovara sastanak sa šefovima ostalih porodica i, kako bi ugovorio mir, omekšava svoj stav u vezi s poslom s drogom. Na sastanku shvata da iza svega stoji don Barzini (Richard Conte). Michael se vraća kući i nakon godinu ženi se svojom starom ljubavi, Kay Adams. Budući da don Vito više ne želi aktivno voditi porodične poslove, a srednji sin Fredo nesposoban je za to, Michael preuzima sve u svoje ruke. Obećava supruzi da će za pet godina porodica poslovati potpuno legalno.

S vremenom Michael dozvoljava drugim porodicama da ubiraju profit od uzimanja njihovog dijela teritorije i poslova, što uznemirava neke od caporegimea. On im naređuje da ne reagiraju jer porodica planira sve poslove preseliti u Nevadu. Izabira Carla kao novog consiglierea (savjetnika) dok tom odlukom uznemireni Hagen ostaje samo porodični advokat; Vito mu objašnjava da nemaju dugoročni plan za njega i da je tako najbolje za sve.

Michael odlazi u Las Vegas, gdje namjerava kupiti kasino od njihovog dugogodišnjeg partnera Moea Greena (Alex Rocco). Ovaj to žestoko odbija ismijavajući se s cijelom porodicom. Michael postaje posebno ljut kad njegov brat Fredo staje na Greenovu stranu i upozorava Michaela da se ne smije tako ophoditi s njegovim dotadašnjim šefom.

Vito umire dok se u vrtu igra s unukom Anthonyjem, Michaelovim sinom. Na sahrani, jedan od caporegimea, Tessio, ugovara sastanak novog don Corleonea s Barzinijem, sada najmoćnijim čovjekom njujorških porodica. Kako ga je otac upozorio, Michael shvata da je upravo Tessio taj koji ga je izdao i prešao na Barzinijevu stranu; plan je bio da se na tom sastanku ubije upravo on. Sastanak je zakazan na isti dan kad i krštenje sina Connie i Carla, čiji je kum Michael.

Kako se ceremonija krštenja odvija, njegove ubice ubijaju sve šefove ostale četiri porodice u New Yorku i Greena u Las Vegasu. Nakon krštenja Tessio shvata da je otkriven i da mu slijedi smrt. Michael dolazi Carlu i saopćava mu da zna da je učestvovao u Sonnyjevom ubistvu te mu daje avionsku kartu za Las Vegas. Carlo mu priznaje da je izdao Sonnyja i na odlasku u autu ga ubija Clemenza (Richard S. Castellano).

Kasnije, uznemirena Connie dolazi bratu i optužuje ga da je ubio njenog muža, ali joj Michael tvrdi suprotno. Isto to radi i kad ga Kay upita istu stvar. U posljednjoj sceni Kay gleda Michaela, koji uživa poštovanje od ostalih mafijaša kao i njegov otac ranije. U tom trenutku vrata se zatvaraju.

Glumci

[uredi | uredi izvor]

Odabir glumaca

[uredi | uredi izvor]

Coppolini izbori za film nisu se mnogo svidjeli rukovodećim ljudima u Paramount Picturesu, naročito izbor Marlona Branda za ulogu don Vita. Prva dva izbora bili su Brando i Laurence Olivier, ali je Olivierov agent odbio ulogu rekavši: "Lord Olivier neće prihvatiti nikakvu ulogu. On je veoma bolestan. Uskoro će umrijeti tako da nije zainteresovan" (Olivier je nakon ovoga živio još 18 godina). Paramount, koji je za glavnu ulogu želio Ernesta Borgninea, zabranio je Coppoli da izabere Branda, a kao razlog su naveli probleme koje je imao na snimanjima prethodnih filmova. Jedan od rukovodilaca studija predložio je i Dannyja Thomasa, naglašavajući da je idealan za ulogu don Vita, jakog i porodici privrženog čovjeka. Navodno je i tadašnji predsjednik Paramount Picturesa rekao Coppoli da "Marlon Brando nikad neće dobiti ulogu u ovom filmu". Nakon dužeg uvjeravanja čelnih ljudi studija Coppola je ipak dobio odobrenje da izabere Branda pod uvjetom da ovaj glumi za manji honorar u odnosu na ranije, prođe određene testove i potpiše klauzulu kojom garantira da neće prouzrokovati zastoje u snimanju filma (kao što je činio ranije). Brando je kasnije za ovu ulogu dobio Oscara, koji je odbio primiti.

Studio je za ulogu Michaela Corleonea želio Roberta Redforda ili Ryana O'Neala, ali je Coppola želio nekog dotad nepoznatog glumca koji je ličio na američkog Italijana, koga je pronašao u Alu Pacinu. On je dotad igrao samo dvije manje filmske uloge te ga studio nije smatrao idealnim izborom, dijelom i zbog njegove visine. Jack Nicholson, Dustin Hoffman, Warren Beatty, Martin Sheen i James Caan prošli su audiciju. U jednoj soluciji Michaela je trebao igrati James Caan, a Sonnyja Carmine Caridi. Tek nakon što je Coppola zaprijetio napuštanjem cijelog projekta, Pacino je dobio ulogu. Caan je kasnije izjavio da je Coppola zamislio Michaela kao lika sicilijanskog izgleda, a Sonny je bio više amerikanizirana verzija. Producenti su se složili pod uvjetom da Sonnyja ne glumi Caridi nego Caan, uprkos njegovom jevrejskom porijeklu i nepodudaranju s opisom najstarijeg Corleonovog sina u romanu (visok približno 195 cm, Italoamerikanac, crne kose). Coppola i Puzo trebali su naći ulogu za Caridija u nastavku filma.

Muzika

[uredi | uredi izvor]

Coppola je angažirao italijanskog kompozitora Nina Rotu da napiše pozadinsku muziku za film, uključujući glavnu temu, "Speak Softly, Love".[3][4] Za pisanje muzike Rota se trebao povezati sa situacijama i likovima u filmu.[3][4] Komponirao je novu muziku i uzeo neke dijelove iz muzike za film Fortunella kako bi kreirao italijanski osjećaj i evocirao tragične teme filma.[5] Jedan od šefova u Paramountu, Evans, smatrao je muziku previše "sofisticiranom" i nije ju htio upotrijebiti; međutim, upotrijebljena je nakon što je Coppola uspio navesti Evansa da se složi.[3][4] Coppola je vjerovao da Rotina kompozicija daje filmu još "italijanskiji" osjećaj.[4] Njegov otac, Carmine, napisao je dodatnu muziku za film,[6] naročito onu koju svira bend tokom uvodne scene vjenčanja.[4][5]

Ukupno je devet trenutaka u filmu u kojima se može čuti scenska muzika,[5] uključujući "C'è la luna mezzo mare" i Cherubinovu ariju Non so più cosa son iz Figarove ženidbe. Godine 1972. muziku za film izdao je na vinilki Paramount Records, na CD-u Geffen Records 1991, a digitalno također Geffen 18. augusta 2005.[7] Album sadrži više od 31 minute muzike iz filma, čiji je autor većinom Rota, uz jednu pjesmu Coppole i jednu Johnnyja Farrowa i Martyja Symesa.[8][9][10] Allmusic je albumu dao pet od pet zvjezdica, a urednik Zach Curd rekao je da je to "mračna i elegantna muzika za film koja visi u zraku"[8] Urednik Filmtracksa vjerovao je da je Rota bio uspješan u povezivanju muzike sa suštinskim aspektima filma.[10]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Francisov Fordov Coppolin komentar na DVD ediciji iz 2008. godine - "The Godfather — The Coppola Restoration"
  2. ^ Kenneth Turan (27. 11. 1988). "Hollywood bez heroja Roberta Townea". The New York Times.
  3. ^ a b c Phillips 2004, str. 107.
  4. ^ a b c d e Welsh, Phillips i Hill 2010, str. 222.
  5. ^ a b c Lebo 1997, str. 191.
  6. ^ Phillips 2004, str. 355.
  7. ^ "The Godfather (Original Motion Picture Soundtrack)". Apple. Arhivirano s originala, 20. 7. 2014. Pristupljeno 16. 4. 2013.
  8. ^ a b Zach Curd. "Nino Rota – The Godfather [Original Soundtrack]". Allmusic. All Media Network, LLC. Arhivirano s originala, 20. 7. 2014. Pristupljeno 20. 7. 2014.
  9. ^ "Nino Rota – The Godfather [Original Soundtrack]". Allmusic. All Media Network, LLC. Arhivirano s originala, 20. 7. 2014. Pristupljeno 20. 7. 2014.
  10. ^ a b "The Godfather". Filmtracks. Christian Clemmensen (Filmtracks Publications). 3. 10. 2009. Arhivirano s originala, 20. 7. 2014. Pristupljeno 20. 7. 2014.

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]