Idi na sadržaj

Pelin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pelin
Artemisia absinthium growing wild in the Caucasus
Artemisia absinthium growing wild in the Caucasus
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaAngiosperms
RazredEudicots
RedAsterales
PorodicaAsteraceae
RodArtemisia
VrstaA. absinthium
Dvojno ime
Artemisia absinthium
Sinonimi
  • Absinthium bipedale Gilib. nom. inval.
  • Absinthium majus Geoffr.
  • Absinthium majus Garsault nom. inval.
  • Absinthium officinale Lam.
  • Absinthium officinale Brot.
  • Absinthium vulgare (L.) Lam.
  • Artemisia absinthia St.-Lag.
  • Artemisia arborescens var. cupaniana Chiov.
  • Artemisia arborescens f. rehan (Chiov.) Chiov.
  • Artemisia baldaccii Degen
  • Artemisia doonense Royle
  • Artemisia inodora Mill.
  • Artemisia kulbadica Boiss. & Buhse
  • Artemisia pendula Salisb.
  • Artemisia rehan Chiov.
  • Artemisia rhaetica Brügger

Pelin (latinski: Artemisia absinthium) višegodišnja je ljekovita zeljasta biljka iz porodice glavočika. Druga imena: pelen, pelim, gorčika, absint.

Karakteristike

[uredi | uredi izvor]

Pelin može da naraste do 2 metra visine. Cijela biljka je pokrivena kratkim dlačicama srebrenasto-sive boje. Donji listovi su trostruko perasti, dok su gornji sve manji i jednostavniji. I donji i gornji su svilasto-dlakavi, sivkaste boje. Krune su oborene, gotovo loptaste, s gustim širokim cvjetovima. Cvjetovi su trubasti, žuti, krajnji tučkasti. Pelin cvjeta od juna do avgusta, a u nižim i toplijim krajevima u maju i junu. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje).Pelin nije osjetljiv na mraz i uspijeva u hladnijim predjelima.

Hemijski sastojci

[uredi | uredi izvor]

Iz pelina je izdvojeno 13 osnovnih kristalnih supstanci: flavonoid artemetin, seskviterpenski laktoni: absintin i anabsintin, iz kojih nastaje hamazulen. Pelin sadrži i oko 2% eteričnog ulja (Aetheroleum Absinthii) u čiji sastav ulazi 11 komponenti (alkoholi, ketoni, pinen, kadinen, eteri tujola, artemazulen). U listovima i cvjetovima pronađena su i dva jedinjenja slična proartemazulenu.[1]

Upotreba

[uredi | uredi izvor]

Pored upotrebe u medicinske svrhe, pelin se koristi kao dodatak alkoholnim likerima. Ekstrakt i eterično ulje pelina se koriste kao insekticid u preparatima protiv buba i insekata. Ekstrakt se koristi protiv puževa u organičkom vrtlarstvu.[2]

Upotreba u medicini

[uredi | uredi izvor]

Farmakološka aktivnost pelina može se objasniti sposobnošću abintina da reflektorno stimuliše funkcije žlijezda za varenje hrane u želucu, izdvajanje žuči i soka pankreasa. Također, djeluje kod oboljenja jetre i žučne kesice. Hamazulen djeluje protiv upalnih procesa. Pelin djeluje kao holagog i holeretik primjenjuje se kod svih problema sa jetrom i žučnom kesicom. Digestivna atonija, gastritis, anemije, zadržavanje menstruacije ili insuficijencija menstruacije. Pelin može biti toksičan ako se koristi u večim količinama. Kod nekih osoba i manje količine mogu izazvati nervozu i nesanicu. Tujol iz pelina djeluje kao stimulator mozga, ali u prekomjernim količinama je toksičan i ne treba se koristiti bez nadzora stručne osobe. Pelin trebaju izbjegavati trudnice, dojilje, i pacijenti sa epilepsijom. Absintin iz pelina može izazivati haulcinacije, nesanicu, drhtavicu, nervne i epileptičke napade. Samo pravilna upotreba pelina[3] u medicinske svrhe može dovesti do željenih rezultata.

Primjena u narodnoj medicini

[uredi | uredi izvor]

Korištenje pelina u narodnoj medicini gotovo da je isto primjeni u savremenoj medicini. Narodni ljekari koriste čaj od pelina[4] za jačanje srca i želuca. Preporučuje se i za poboljšanje vida, kod trovanja gljivama ili mesom. Pelin ne bi trebale koristiti dojilje pošto daje gorak ukus majčinom mlijeku.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.
  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.210,211
  • Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.210, 211
  2. ^ Upotreba pelina (engleski jezik)
  3. ^ Pravilna upotreba pelina
  4. ^ "Čaj od pelina". Arhivirano s originala, 8. 1. 2015. Pristupljeno 20. 1. 2015.