Prijeđi na sadržaj

Č

Izvor: Wikipedija
Hrvatska abeceda
Aa Bb Cc Čč Ćć
Dd DŽdž Đđ Ee Ff
Gg Hh Ii Jj Kk
Ll LJlj Mm Nn NJnj
Oo Pp Rr Ss Šš
Tt Uu Vv Zz Žž

Č je 4. slovo hrvatske abecede.

Računarstvo

[uredi | uredi kôd]
Znak Standard, odnosno kodna stranica
  YUSCII CP852 CP1250 ISO 8859-2 Unicode
Č 94 172 200 200 U+010C
č 126 159 232 232 U+010D

U hrvatskome jeziku

[uredi | uredi kôd]

Označava bezvučni postalveolarni afrikatni suglasnik. U abecedu ga je uveo Ljudevit Gaj iz češkog, a njime se koristi i u abecedama slovenskog, slovačkog, litvanskog, latvijskog, srpskog i bošnjačkog.

Mnogi izvorni govornici hrvatskog (osobito u kajkavskom i u urbanim sredinama) ne razlikuju alveopalatalno /č/ i palatalno /ć/ i moraju korištenje tih glasova svjesno naučiti. Zbog toga značajan dio hrvatskih pravopisnih priručnika zauzimaju napomene o korištenju tih dvaju glasova.

Pravila

[uredi | uredi kôd]

1. dolazi u riječima u kojima njegov postanak nije vidljiv:

bačva, bič, račun, čaša, točka, večer, vrč, pčela, ključ, dapače, drač, hlače, lopoč, Beč…

2. u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k ili c:

jak jači; zec zeče, zečji; stric stričev

Iznimke: liješće, triješće, plješćem, pritišćem, stišćem

3. u sufiksima:

-ač igrač

-ača jabukovača

-čica grančica

-čina cjevčina

-čić kamenčić

-če pastirče (samo za živo)

-ič vodič, branič, gonič (danas neplodan sufiks)

-ičar antologičar

-ički tehnički

4. u slovenskim, ruskim, bugarskim, češkim i slovačkim prezimenima

Oton Župančič, Lav Nikolajevič Tolstoj, Miletič, Belič, Palkovič

5. u anglizmima i talijanizmima

čizburger, kapučino