Dobro ugođeni klavir

Das wohltemperierte Klavier
Dobro ugođeni klavir
Naslovna stranica izvorne prve zbirke
Skladatelj	Johann Sebastian Bach
Nastanak	Prva zbirka 1722. Druga zbirka circa 1744.
Kataloška oznaka	BWV 846–893

Dobro ugođeni klavir (njem. Das wohltemperierte Klavier), BWV 846–893, naziv je dviju zbirki skladbi njemačkog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha. Obje su sastavljene od 24 preludija i fuge napisanih u sva 24 tonaliteta. Općenito se smatraju jednim od najvažnijih djela u povijesti klasične glazbe.^[1]

U Bachovo vrijeme su se žice glazbala ugađale po danas zastarjelim sustavima ugađanja, što je značilo da enharmonija nije bila praktički izvediva; tonovi Cis i Des zvučali su drugačije, dok po današnjem ugađanju zvuče isto. Potaknut time, Bach je napisao prvu zbirku za dobro ugođeni klavir (iako je tada pojam "clavier" označavao sve instrumente s tipkama), želeći glazbalo na kojem je oktava podijeljena na 12 ravnomjernih intervala i u kojem svaki ton zvuči skladno.^[2]

Bitno je spomenuti kako je J. S. Bach djelovao i skladao u prijelazu između modalnog i tonalnog sustava, što se često vidi u njegovim koralima skladanim prije Dobro ugođenog klavira. Pisanje prve zbirke bilo je umnogome značajno za razvoj tonaliteta i sustava kojeg koristimo sve do danas.

Nakon svakog preludija slijedi fuga u istom tonalitetu. U obje zbirke prvi preludij i fuga su u C-duru, nakon čega slijede preludij i fuga u svom paralelnom molskom tonalitetu (c-mol). Zatim se prate sve tipke; svaki durski preludij i fuga praćeni su paralelnim molskim, svaki put se pomičući za pola tona: C → C♯ → D → E♭ → E → F → F♯ → ... završavajući sa... → B → H.

Može se reći da su široj, a i užoj publici najpoznatiji preludij i fuga u C-duru i u c-molu iz prve zbirke.