Prijeđi na sadržaj

Nilsko plava

Izvor: Wikipedija
Nilsko plava
Kemijska struktura nilsko plave
Kemijska struktura nilsko plave

IUPAC nomenklatura [9-(dietilamino)benzo
[a]fenoksazin-5-iliden] azanij sulfat
Ostala imena Nilsko plava
Nilsko plava A
C.I. 51180
Nilsko plavi sulfat
Identifikacijski brojevi
CAS broj 3625-57-8
EC broj 222-832-5
PubChem broj 422690
Osnovna svojstva
Molarna masa 353,845 g·mol−1
Izgled Tamnozelena krutina (klorid)
Tamnozeleni do plavi ili crni prah (sulfat)[1]
Talište >300 °C[2]
Topljivost u vodi

Topljivo u vodi (50 g/l na 25 ° C)

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Nepoznati znak opasnosti
nepoznat znak opasnosti
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Nilsko plava (ili nilsko plava A) je bojilo koje se koristi u biologiji i histologiji. Može se koristiti sa živim ili fiksnim stanicama, a jezgrama stanica daje plavu boju. Također se može koristiti zajedno u fluorescentnoj mikroskopiji za bojanje prisutnosti granula polihidroksibutirata u prokariotskim ili eukariotskim stanicama. Prokuhavanjem otopine nilske plave sa sumpornom kiselinom nastaje nilsko crvena (nilsko plavi oksazon). Nilsko plava je fluorescentno bojilo. Fluorescencija se posebno pokazuje u nepolarnim otapalima s visokim kvantnim prinosom.[3]

Oksazini

[uredi | uredi kôd]

Oksazini su heterociklički spojevi koji sadrže jedan kisikov i jedan dušikov atom u dvostruko nezasićenom šesteročlanom prstenu. Izomeri postoje ovisno o relativnom položaju atoma i relativnom položaju dvostrukih kemijskih veza. Derivati se nazivaju isto oksazini; primjeri uključuju ifosfamid i morfolin (tetrahidro-1,4-oksazin). Tržišno dostupan dihidro-1,3-oksazin je reagens u Meyersovoj sintezi aldehida. Fluorescentna bojila poput nilske crvene i nilsko plave temelje se na aromatskom benzofenoksazinu. Cinabarin i cinabarska kiselina dva su prirodna dioksazina koja se dobivaju biorazgradnjom triptofana.[4]

Oksazinska bojila

[uredi | uredi kôd]

Oksazinska bojila sadrže kao kromofor fenoksazonijsku grupu često kondenziranu s aromatskim sistemima. Stabilizacija rezonantnih kinonoidnih oblika, u kojima se ta bojila kao soli s jakim kiselinama nalaze, povećava se prisutnošću auksokromnih skupina (—N < i —OH) u m-položaju prema kisiku, odnosno u p-položaju prema dušiku. Važnost ima danas još samo mala grupa dioksazinskih bojila, u kojima su dva oksazinska sistema kondenzirana. To su briljantna, vrlo postojana bojila za direktno bojenje pamuka i vune. Primjer za njih je Siriuslichtblau FF2GL, C.I. 51300, koji se priprema kondenzacijom p-aminodifenilamin-o-sulfonske kiseline s tetraklor-p-benzokinonom (kloranilom) u vodenoj otopini uz magnezijev oksid i zatim ciklizacijom tako dobivenog intermedijarnog produkta s pomoću oleuma.[5]

Slike

[uredi | uredi kôd]
Nilsko plava u vodi; s lijeva na desno: pH 0, pH 4, pH 7, pH 10, pH 14. Nilsko plavi hidroklorid u vodi u različitim koncentracijama; s lijeva na desno: 1000 ppm, 100 ppm, 10 ppm, 1 ppm, 100 ppb.
Nilsko plava u vodi (donja faza) i etil-acetat (gornja faza) pri dnevnom svjetlu; s lijeva na desno: pH 0, pH 4, pH 7, pH 10, pH 14 Nilsko plavo u vodi (donja faza) i etil acetat (gornja faza) na UV svjetlu (366 nm); s lijeva na desno: pH 0, pH 4, pH 7, pH 10, pH 14
Nilsko plava (slobodna baza) na dnevnom svjetlu (gornji red) i UV svjetlost (366 nm, donji red) u raznim otapalima; s lijeva na desno: 1. metanol, 2. etanol, 3. tertbutil metil eter, 4. cikloheksan, 5. n-heksan, 6. aceton, 7. tetrahidrofuran, 8. etil acetat, 9. dimetilformamid, 10. acetonitril, 11. toluen, 12. kloroform

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. RömppOnline: Nilblau A, 1. Juni 2014, ID=RD-14-01223
  2. Merck 115946, 3. Juni 2008
  3. Jose, Jiney; Burgess, Kevin. 2006. Benzophenoxazine-based fluorescent dyes for labeling biomolecules (PDF). Tetrahedron. 62 (48): 11021. doi:10.1016/j.tet.2006.08.056
  4. Stone, Trevor W.; Stoy, Nicholas; Darlington, L. Gail "An expanding range of targets for kynurenine metabolites of tryptophan" Trends in Pharmacological Sciences 2013, volume 34, pp. 136-143.
  5. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Nilsko plava