Prijeđi na sadržaj

Rudna ležišta

Izvor: Wikipedija

Znanost o rudnim ležištima je veoma kompleksna geološka disciplina, jer osim geoloških metoda koristi i različite tehnološke i ekonomske metode kako bi dovela do otkrivanja ležišta, odredila njegovu veličinu, oblik i koncentraciju korisnih komponenata.

Pojednostavljena rudarska karta

Pojam ležišta mineralne sirovine

[uredi | uredi kôd]

Rudno ili mineralno ležište je mjesto višestrukog povećanja koncentracije rudne komponente u odnosu na prosječni sadržaj u zemljinoj kori, koje se po kvaliteti, količini i načinu zalijeganja, suvremenim tehničko-tehnološkim postupcima mogu eksploatirati. Svako rudno ležište je proizvod mobilizacije, transporta i odlaganja (depozicije) rudne materije uz karakteristične fizikalno-kemijske ili fizičke procese.

Granica eksploatabilnosti ovisi o ekonomskim i geološkim uvjetima te o tehničko-tehnološkom razvoju.

Pojavljivanje rudnih tijela u prirodi

[uredi | uredi kôd]

Oblik rudnih tijela zavisi o načinu postanka i geološkoj građi terena. Konture rudnih tijela mogu biti oštre ili postupne. Prirodne konture rudnih tijela ne moraju se podudarati s rudarskim (ekonomskim). Okolne stijene su nositelji orudnjenja.

Odnos rudnog tijela prema okolnim stijenama određuje njihov naziv:

a) Singenetska rudna tijela (ležišta) nastala su sinkrono s okolnom stijenom. Razlikujemo krovinu i podinu u rudnom tijelu. Zovemo ih i stratiformna (jer formiraju sloj).
b) Epigenetska rudna tijela (ležišta) mlađa su od okolnih stijena.
c) Konkordantna rudna tijela (zaliježu u seriji sedimentih stijena, engl. Stratabound).
Singenetska rudna tijela su konkordantna, ali i epigenetska mogu biti konkordantna.
d) Diskordantna rudna tijela su isključivo epigenetska.

Podjela rudnih tijela prema obliku

[uredi | uredi kôd]

a) Izometrična rudna tijela

štokovi...velika rudna tijela izgrađena od impregnacija do masivnih tipova orudnjenja (česta kod bakarnih porfirnih ležišta)
gnijezda...mala rudna tijela, obično neravnomjerno raspoređena u prostoru

b) Pločasta rudna tijela

slojevi...najčešći oblik kod sedimentnih ležišta, "slojevita ili slojna ležišta" (stratiformna i stratabound), ne moraju biti sedimentna, samo imaju izraženi uslojeni karakter, opisuju se padom, pružanjem i debljinom
lećasta rudna tijela...čine prijelaz od slojeva ka gnijezdima
žična ili žilna rudna tijela...mogu biti jednostavne i složene žile ili žile tipa konjskog repa

c) Rudni stupovi...imaju dvije dimenzije puno manje od treće

Tipovi orudnjenja

[uredi | uredi kôd]

Prema stupnju koncentracije korisnih minerala u rudnim tijelima i načinu ispunjavanja prostora razlikujemo različite tipove orudnjenja:

Impregnacioni tip orudnjenja (diseminirani)...nejednoliko raspršene koncentracije rudne materije u okolnoj stijeni
Štokverkno-impregnacijski tip orudnjenja...sistem sitnih prslina, pukotina ispunjenih rudnim mineralima zajedno s impregnacijama
Žiličasti tip orudnjenja...orudnjenje vezano uz orijentirani sistem prslina i pukotina
Masivna (kompaktna) orudnjenja...su najbogatija

Strukture rudnih ležišta

[uredi | uredi kôd]

Struktura rudnih ležišta zavisi o općim geološkim uvjetima tijekom stvaranja ležišta (litološke i strukturne karakteristike terena). Oblik endogenih ležišta zavisi o putevima fluida (pukotine, rasjedi, porozne stijene), povoljnim geološkim zamkama, reaktivnosti okolnih stijena koje nose rudište. U pre-rudnom stadiju geološke strukture su bitne za puteve fluida i za odlaganje rudne materije. Inter-mineralizacijski stadij je razvijen tijekom samog stvaranja rudnog ležišta. Post-rudni stadij je vrlo važan za razumijevanje građe ležišta, otkrivanje skrivenih rudnih tijela.
Strukture prema Schneiderhohn-u (1952.)

a) Prema razvoju oblika mineralnih agregata
–ksenomorfne (alotriomorfne, zrnaste)
–hipidiomorfne
–panidiomorfne
–porfirne
b) Složeni sklopovi
–mirmekitsko-grafične
–poikilitske
–izdvajanja
c) Prema relativnoj veličini
–jednoliko ili nejednoliko zrnate

Teksture rudnih tijela

[uredi | uredi kôd]

Prema prostornom uređenju mineralnih sastojaka mogu biti (po Schneiderhohn-u 1952.):

a) Zrnaste...bez izražene orijentacije
b) Jednostavne, usmjerene
- peraste
- listaste
- radijalne
c) Pravilne i ritmičko-trakaste
- slojevite
- naborane
- koncentrično-slojevite
- oolitske
- konkrecione

Karakteristični primjeri tekstura (Smirnov, 1975.) su: pjegava, trakasta, kokardna, ritmično trakasta, spužvasta, oolitska, kolomorfna, žiličasta, brečasta i druzna.

Geneza ležišta mineralnih sirovina

[uredi | uredi kôd]

Složeni fizičko-kemijski procesi koji dovode do formiranja ležišta prouzrokuju stvaranje koncentracija pojedinih elemenata koji je mnogo veći nego što je njihov srednji sadržaj u Zemljinoj kori.

Ležišta prema postanku se klasificiraju na:

[uredi | uredi kôd]

[1] Magmatska (magmatogena) ležišta

[uredi | uredi kôd]

Nastala su u glavnoj magmatskoj fazi kristalizacije, i posljedica su diferencijacije magme, zbog čega su vezana, za određene tipove magmatskih stijena. Ovdje, spadaju likvaciona ležišta (ili ležišta likvidnih segregata), ranomagmatska (ili ležišta kristalizacionih diferencijata) i kasnomagmatska (injekciona) ležišta. Pegmatitska ili pneumatolitska ležišta, svrstavaju se prema ovoj podjeli u postmagmatska.

[2] Sedimentna (sedimentogena) ležišta

[uredi | uredi kôd]

Ova ležišta su stvarana na relativno niskim temperaturama (do maks. 50°C) i tlakovima koji odgovaraju atmosferskom, eventualno pritisku stupca vode prilikom njihovog formiranja u vodenoj sredini. Sedimentogena (egzogena) ležišta dijele se u dvije vrste: ležišta kore raspadanja i sedimentna ležišta.

[3] Metamorfna (metamorfogena) ležišta

[uredi | uredi kôd]

Postoje dva tipa ovih ležišta: metamorfizirana (ležišta drugih genetskih tipova koja su zahvaćena procesima metamorfizma i bitno promijenjena u smislu obogaćivanja korisnim komponentama) i metamorfna (ležišta koja su formirana u procesu metamorfizma, odnosno nastala kada i metamorfne stijene u kojima se nalaze).


Vidi još:

[uredi | uredi kôd]