Idi na sadržaj

Gornji dom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Gornji dom je jedan od dva doma dvodomnog zakonodavnog tijela, a drugi dom je donji dom.[1] Dom koji je formalno označen kao gornji dom obično je manji i često ima ograničenu moć od donjeg doma. Zakonodavno tijelo sastavljeno od samo jednog doma (i kod kojeg nema ni gornji ni donji dom) opisuje se kao jednodomni.

Karakteristike

[uredi | uredi izvor]

Gornji dom se obično razlikuje od donjeg doma u najmanje jednom od sljedećih aspekata (iako se razlikuju među nadležnostima):

Ovlasti

[uredi | uredi izvor]
  • U parlamentarnom sistemu često ima mnogo manje moći od donjeg doma. Dakle, u određenim zemljama gornji dom
    • glasa samo o ograničenim zakonodavnim pitanjima, kao što su ustavni amandmani,
    • ne može pokrenuti većinu vrsta zakona, posebno onih koji se odnose na novac, fiskalnu politiku
    • ne može glasati o nepovjerenju vladi (ili je takav čin mnogo rjeđi), dok donji dom uvijek može.
  • U predsjedničkom sistemu :
    • Može imati jednaku ili skoro jednaku moć sa donjim domom.
    • Može imati posebna ovlaštenja koja nisu data donjem domu. Na primjer:
    • Može davati savjete i saglasnost na neke izvršne odluke (npr. imenovanja ministara, sudija ili ambasadora).
    • Ona može imati isključivu moć da sudi (ali ne nužno da pokrene) slučajeve opoziva protiv zvaničnika izvršne ili čak sudske vlasti, nakon omogućavanja rezolucija koje je usvojio donji dom.
    • Možda ima isključivu moć ratifikacije ugovora .
  • U polupredsjedničkom sistemu :
    • Možda ima manje snage od donjeg doma
      • U polupredsjedničkoj Francuskoj, vlada može odlučiti da donese normalan zakon bez saglasnosti Senata (član 45. ustava)
    • Može imati jednaku moć kao i donji dom u pogledu ustava ili teritorijalnih zajednica.
    • Ne može glasati o nepovjerenju vladi, ali može istraživati slučajeve države.
    • Može davati prijedloge zakona donjem domu.

Status

[uredi | uredi izvor]
  • U nekim zemljama, njeni članovi nisu birani od strane naroda; članstvo može biti indirektno, po službenoj dužnosti ili po dogovoru.
  • Njegovi članovi mogu biti izabrani drugačijim sistemom glasanja od onog koji se koristi za biranje donjeg doma (na primjer, gornji domovi u Australiji i njenim državama obično se biraju proporcionalnom zastupljenošću, dok donji domovi obično nisu).
  • Manje naseljene države, provincije ili administrativne podjele mogu biti bolje zastupljene u gornjem domu nego u donjem domu; Zastupljenost nije uvijek namijenjena da bude proporcionalna populaciji.
  • Mandati članova mogu biti duži nego u donjem domu i mogu biti doživotni.
  • Članovi se mogu birati u porcijama, na periodični period, a ne svi odjednom.
  • U nekim zemljama gornji dom se uopće ne može raspustiti ili se može raspustiti samo u ograničenijim okolnostima nego donji dom.
  • Obično ima manje članova ili mjesta od donjeg doma.
  • Obično ima višu dob za kandidaturu od donjeg doma.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Bicameralism (1997) by George Tsebelis