Idi na sadržaj

Pont (mitologija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pont
Pont je bio božanstvo mora, jedan od Protogenoja ili prvorođenih bogova. On je bio otac najstarijeg od morskih bogova od strane boginje zemlje od Geje (Zemlje).
GrupeGrčki primordijalni bogovi
RoditeljiGeja, bez oca; Eter i Geja
Suprug(a)Geja, Talasa
BraćaUran


U grčkoj mitologiji, Pont (/ˈpɒntəs/; grč. Πόντος)[1] je bio drevni, predolimpijski bog mora, jedno od grčkih primordijalnih božanstava. Pontus je bio Gejin sin i prema grčkom pjesniku Hesiodu nema oca; rođen je bezseksno,[2] iako je prema Higinu Pont sin Etera i Geje.[3]

Mitologija

[uredi | uredi izvor]

Za Hesioda, Pont se čini malo više od personifikacije mora, ho pontos ("more"), kojim su Heleni označavali Sredozemno more.[4] Nakon kastracije njegovog brata, Urana, Pontus, sa svojom majkom Gejom, rodio je Nereja (Morskog Starca), Taumanta (zadivljujuće „čudo“ mora, oličenje opasnih aspekata mora), Forka i sestru-suprugu Ketu i "Jaku boginju" Euribiju.[5] Sa boginjom mora Talasom (čije vlastito ime jednostavno znači "more", ali je izvedeno iz predgrčkog korijena), rodio je Telhine i sav morski život.[2][6][7][8]

Na rimskoj skulpturi iz 2. vijeka nove ere, Pont, koji se izdiže iz morske trave, desnom rukom hvata kormilo i oslanja se na pramac broda. Nosi muralnu krunu i prati Fortunu, čije se draperije pojavljuju na lijevoj strani, kao božanstva blizanaca zaštitnika crnomorske luke Tomis u Meziji.

Izvori

[uredi | uredi izvor]

Hesiod

[uredi | uredi izvor]

Ona (Geja) je nosila i besplodnu dubinu sa njegovim bijesnim naletom, Pont, bez slatkog sjedinjenja ljubavi. — Hesiod, Teogonija (130)[2]

A More je rodilo Nereja, najstarijeg od svoje djece, koji je istinit i ne laže; a ljudi ga zovu Starac jer je pouzdan i blag i ne zaboravlja zakone pravednosti, nego misli pravedno i ljubazno. I opet je dobio velikog Taumanta i ponosnog Forka, sparenog sa Zemljom, i svijetlih obraza Keto i Euribije koja u sebi ima srce od kremena.

— Hesiod, Teogonija (231–239)[2]

Od Etera i Zemlje [tj. Geje]: Tuga, Prevara, Gnjev, Jadikovanje, Laž, Zakletva, Osveta, Neumjerenost, Svađa, Zaborav, Lijenost, Strah, Ponos, Incest, Borba, Okean, Temida, Tartar, Pont; i Titani, Centimani, Gig, Steropi, Atlas, Hyperion i Polus, Saturn, Ops, Moneta, Dione; i tri Furije – imenom, Alekto, Megara, Tisifona.[3]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Ultimately from Proto-Indo-European *pont-eh₁-, *pn̩t-h₁, "path" (see Beekes, R. S. P. (2009). Etymological Dictionary of Greek. Brill. str. 1221.)
  2. ^ a b c d Evelyn-White, Hugh G. Ed. (1914). The Homeric Hymns and Homerica with an English Translation. London: William Heinemann Ltd.
  3. ^ a b Higin, Fabulae Preface
  4. ^ Crno je bio grčki' ho pontos euxeinos, "more koje dočekuje strance".
  5. ^ Hesiod, Theogony 233–239; Gantz, str. 16; Grimal, s.v. Pontus. For a genealogical table of the descendants of Gaia and Pontus, see Gantz, str. 805.
  6. ^ Rengel, Marian (2009). Greek and Roman Mythology A to Z. Infobase Publishing. str. 119. ISBN 9781604134124.
  7. ^ Morford, Mark P. O. (1999). Classical Mythology. New York: Oxford University Press. str. 98, 103. ISBN 9780195143386.
  8. ^ Turner, Patricia (2001). Dictionary of Ancient Deities. Oxford University Press. str. 387. ISBN 9780195145045.