Prijeđi na sadržaj

Antigona

Izvor: Wikipedija
Antigona

Antigona i Polinikovo tijelo
Naziv izvornika Ἀντιγόνη
Autor Sofoklo
Država Grčka
Jezik grčki jezik
Vrsta djela drama
Rod
(stil, žanr)
tragedija
Datum (godina)
izdanja
prije 442. pr. Kr.
Broj stranica 60
Vrijeme radnje 5. stoljeće pr. Kr.
Mjesto radnje Teba
Glavni lik(ovi) Antigona
Kreont

Antigona (Ἀντιγόνη) Sofoklova je tragedija iz 5. stoljeća pr. Kr. Podijeljena je u sedam činova, a radnja je smještena u antičkom gradu Tebi, u nemirno vrijeme vladavine kralja Kreonta, vrijeme sukoba. (Tukidid opisuje: otac je radio o glavi sinu, sin ocu, brat bratu.)

Glavna tema u Antigoni nošenje je pojedinca s boli i patnjom, uzrokovanom kada se netko (Kreont) uporno protivi božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima, što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv morala.

Sadržaj

[uredi | uredi kôd]

Lica:

  • Antigona – Edipova kći, Izmenina sestra
  • Izmena – Edipova kći, Antigonina sestra
  • Kreont – njihov ujak, tebanski kralj
  • Tiresija – prorok
  • Hemon – Kreontov sin, Antigonin zaručnik
  • Euridika – Kreontova žena, Hemonova majka
  • Stražar
  • Glasnici
  • Zbor

Antigona je kći Edipa i njegove majke Jokaste te djevojka Kreontova sina Hemona. Ona predstavlja tragičnog junaka, koji se bori za pravdu i moralne zakone. Njezina dva brata Polinik i Eteoklo sukobili su se u ratu i poginuli. Ona je pokopala Polinika, iako je kralj Kreont naredio da ne smije biti pokopan (zbog njegova povoda vojske na Tebu). Ona nije marila ni za Polinikov čin, a niti za kraljev proglas, te je postupila po božjem (etičnom) zakonu. Njezina zla sudbina samo je nastavak loših događaja u njenoj obitelji, koji počinju s ocem Edipom. Ona je posrednik sukoba božjeg i ljudskog. Unatoč smrtnoj presudi, ne kaje se zbog svoga čina, a svojim idealima ostaje vjerna do kraja.

Kreont je tebanski kralj, tiranin, koji je dao proglas zabrane pokopa Polinika te osuđuje Antigonu i Izmenu na smrt. Ne popušta u svojoj odluci iako ga mnogi odgovaraju i predviđaju zlo. Kada na kraju uviđa svoju grubu pogrešku, pokušava se iskupiti, no stvari su već krenule u krivom smjeru te mu žena i sin počine samoubojstvo. On je također dosljedan svojim idealima, tvrdoglav, ali dobar kralj koji je svojom hrabrošću i upornošću došao na čelo Tebe.

Izmena, Antigonina sestra, mlađa kćer Edipa i Jokaste, nije željela pokopati Polinika te odgovara Antigonu od toga. Kada dolazi kod kralja, iz straha od smrti plače, no želi podijeliti krivnju s Antigonom, iako nije kriva. Kreont je unatoč svemu stavlja u tamnicu da dijeli (sudbinu) presudu s Antigonom. Ona se ne bori ni za božanske zakone, etiku, niti za državne zakone. Nema hrabrosti, te si ne želi praviti nikakve probleme zbog umrlog brata i njegovih prava.

Hemon je Kreontov sin i Antigonin zaručnik. Jako ga pogađa očevo nerazumijevanje te počinjava samoubojstvo u mržnji prema ocu i tuzi prema Antigoni. Euridika, žena Kreontova, majka Hemona, počinjava samoubojstvo nakon spoznaje o Hemonovoj smrti.

Tiresija je mudar prorok, koji je mnogo puta pomogao Kreontu, pokušava ga odgovoriti od presude te mu proriče smrt. Kreont se zbog njegovog proroštva dvoumi, no ne posustaje u naumu.

Zbor čine tebanski starješine, čija starost (kojom ih Sofoklo često opisuje) predstavlja mudrost i iskustvo. On (neutralno, sa strane) komentira događaje, daje savjete likovima, razgovara s njima te opisuje prošle događaje.

Sažetak radnje

[uredi | uredi kôd]


Prvi čin
Razgovor Antigone i Izmene predočava nam njihova stajališta i Antigoninu namjeru (da pokopa Polinika unatoč kraljevoj zabrani). U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o Poliniku i njegovu pohodu na Tebu.


Drugi čin
Kreont daje proglas (da Polinik ne smije biti pokopan) i obrazlaže povode njegova davanja.

A brata njegova Polinika,
Što ko bjegunac vratio se u svoj zavičaj
I roda našeg bogove do temelja
Popalit vatrom htjede, krvi naše se nasititi,
Nas kao roblje odvesti-
Za njega evo ja proglasih sad,
Da grob mu nitko ne spravi ni ožali...

Dolazak stražara i glasnika s objavom da je netko pokopao Polinika te njihov dijalog s Kreontom. Stajaća pjesma opisuje čovjekovu moć i nadmoć nad životinjama.


Treći čin
Dolazi stražar dovodeći Antigonu i obavještava o njenom činu. Antigona obrazlaže motive i povod svoga postupka, a Kreont joj objašnjava svoje stajalište i uvjerava je da je u krivu. Dolazi Izmena te razgovara s Antigonom. U stasimu zbor opisuje zlo i zlu sudbinu Antigoninu.


Četvrti čin
Dolazi Hemon kod oca Kreonta te ga pokušava uvjeriti da je u krivu. U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o ljubavi.


Peti čin
Antigona pjeva tužaljku o svom životu te razmišlja o svojoj sudbini i idealima. U stasimu zbor opisuje druge nesretnike u grčkim mitovima.


Šesti čin
Dolazak proroka Tiresije u Kreontov dvor te mu proriče nesreću, no Kreont ne popušta. U razgovoru Kreonta i Zbora, Kreont uviđa da je u krivu te odlazi osloboditi Antigonu. Stasim opisuje Tebu i okolicu te zbor moli Zeusa za pomoć u nevolji.


Sedmi čin
Glasnik nam objavljuje Hemonovu smrt te potom smrt Euridike. Još se prikazuje Kreontovo žaljenje te ljutnja na nesklonost bogova.

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]

Citati

[uredi | uredi kôd]
  • Za nemogućim ne valja posizati. (Izmena)
  • Ne voli nitko loših vijesti glasnika. (Stražar)
  • Kod zimske bujice drveće – vidjet ćeš / Što njoj popušta, grane sebi očuva. / A opre l' joj se, s korijenom ga iščupa. (Hemon)
  • Čovjek najviše onakav vrijedi, što je svakog znanja pun. (Hemon)
  • Tvrdoglavost je isto što i bezumlje. (Tiresija)
  • Nerazbor za čovjeka je nesreća baš najveća. (Glasnik)
  • A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet. (Antigona)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]