Prijeđi na sadržaj

Crnomorska flota

Izvor: Wikipedija
Ratni brod u Sevastopolju, dio Crnomorske flote

Crnomorska flota (ruski: Черноморский флот) je dio ratne mornarice Ruske Federacije, nasljednik nekadašnje Sovjetske Crnomorske flote koja je jedno vrijeme imala ambiciju postati rival američkoj 6. floti na Mediteranu.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Crnomorsku flotu osnovao je knez Potemkin - 13. svibnja 1783., nakon ruske aneksije Krima 1783. Istodobno s osnivanjem flote, građen je i Sevastopolj, kao glavna pomorska baza te flote i brodogradilište u Nikolajevu. Osnivanje Crnomorske flote, bio je logički nastavak ruske ekspanzionističke politike prema jugu i Osmanskom Carstvu, koja je započela u 18. stoljeću, jer je Rusiji trebala flota sposobna da se suprotstavi Osmanlijama na Crnom moru.

Ruski ratni broj "Dvanaest apostola" 1892.

Crnomorska flota dokazala se već 1790. pobjedama nad Osmanlijama u Rusko-turskom ratu 1787. – 1792., Kao i pobjedama nad istom flotom u Prvom svjetskom ratu. Uspješno se nosila s rumunjskom flotom na početku Drugog svjetskog rata, kao i s gruzijskom mornaricom za vrijeme Rata u Južnoj Osetiji.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza - Ukrajina je 1992. tražila da cjelokupna flota pripadne njoj,[1] na što je Rusija rezultno odgovorila da flota pripada njoj. To natezanje oko flote završilo je njenom podjelom 1997.

Ruska Crnomorska flota, dovela je i do krize oko Krima početkom 2014. naime pristajanje pro-ruskog predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča - 2010. da Rusiji produži zakup na luku u Sevastopolju do 2042., doveo je do demonstacija i njegovog rušenja, ali i ocjepljenja Krima.

Ruska Crnomorska flota nakon podjele s Ukrajinom ima 41 ratni brod i 2 podmornice, koje poslužuje 11 000 časnika, dočasnika i mornara, uključujući i marince.

Brodovi te flote stacionirani su po Crnom i Azovskom moru, ali ih je najviše u Sevastopolju koji je ostao sinonim za tu flotu.

Dio Crnomorske flote

Izvori

[uredi | uredi kôd]