Prijeđi na sadržaj

Kukavica

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o vrsti Cuculus canorus. Za red ptica (Cuculidae) pogledajte članak Kukavice.
Kukavica
Glasanje
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Cuculiformes
Porodica:Cuculidae
Rod:Cuculus
Vrsta:C. canorus
Dvojno ime
Cuculus canorus
(Linnaeus, 1758.)
Rasprostranjenost

  Prisutan, gniježđenje
  Prisutan, prolazak
  Prisutan, bez gniježđenja
  Possibly Extant (breeding)
Baze podataka

Kukavica[1] (obična kukavica, lat. Cuculus canorus) (u prošlosti nazivana i "Europska kukavica") je ptica iz porodica kukavica (Cuculidae), red kukavki (Cuculiformes). Nastanjuje područja sjeverne Afrike i Euroazije od Portugala i Irske pa na istok sve do Japana i Kamčatke. Velika je poput gugutke, a perje joj je najvećim dijelom sivo. Pored specifičnog glasanja koje zvuči kao "ku-ku" (što joj je i donijelo ime "kukavica"), vrsta je općepoznata i po parazitiranju tuđih gnijezda.

Obilježja

[uredi | uredi kôd]
Mužjak u letu

Rasponom krila od 55 do 60 cm, dužinom tijela od 32 do 34 cm i težinom od 110 – 140 grama (mužjak) i 95 – 115 grama (ženka) kukavice su velike gotovo kao gugutke, no nešto su nježnije i vitkije građene.[2] Krila su im šiljasta, a zaobljeni rep dug je 13 do 15 cm. U letu podsjeća na običnog kobca, ali ima šiljastije završetke krila. Dok sjedi, djeluje da ima kratke noge, rep često lepezasto širi a krila malo raširena pušta blago ovješena.[3]

Postoje dva malo različita oblika ove vrste. Pored razlike u boji perja (jedan oblik je sivlji, drugi rđasto smeđ), razlikuju se bojom irisa, obruba oko očiju i baze kljuna. Ta boja je kod sive varijante svijetlo žuta, dok je kod rđaste svijetlo smeđa. Noge oba morfema i mladih ptica su žute, a kljun, osim kod korijena, rožnato siv.

Cuculus canorus canorus + Acrocephalus arundinaceus
Cuculus canorus bangsi + Phoenicurus moussieri

Životni prostor i rasprostranjenost

[uredi | uredi kôd]

Kukavice nastanjuju sva klimatska područja zapadnog palearktika. Živi u kultiviranim područjima isto kao i u biotopima iznad i sjeverno od granice šuma, dina uz morsku obalu i gotovo svim životnim okolišima izmeđtu toga. Nema ih u arktičkim tundrama i prostranim gustim šumama. Pri tome, odlučujuća je pojavnost ptica koje pri gniježđenju koriste kao domaćine za svoja jaja. U Švicarskoj je dokazano da obitavaju do visine od oko 2400 m, a u Indiji je dokazano da u iznim slučajevima živi i na visini od 5250 m.[4] U okolišu koji nastanjuju mora biti dovoljno raznovrsnih struktura kao što su travnjaci, živice, pojedinačna stabla, a česte su i na rubnim područjima gradova[5]

Sjeverna granica pojavnosti kukavica poklapa se od prilike sa sjevernim polarnim krugom, a južna do Himalaja odnosno, do oko 40. stupnja zemljopisne širine.[6][7]

Selidba

[uredi | uredi kôd]

Kukavice se sele na velike razdaljine, prije svega noću. Zimovališta su im južno od ekvatora. Tamo daju prednost područjima uz vodene tokove ili savanama s brojnim stablima akacija. Odrasle i mlade ptice napuštaju srednju Europu početkom kolovoza, a vraćaju se uglavnom u drugoj polovici travnja.[8]

Vrijeme povratka vezano je uz zemljopisnu širinu. Tako u južnu Europu kukavice stižu već u ožujku, a u Skandinaviju tek početkom lipnja.[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
  2. Cramp & Simmons 1985., str. 402
  3. Glutz von Blotzheim & Bauer 1994., str. 182
  4. z. B. Arbeitsgemeinschaft Berlin-Brandenburgischer Ornithologen (ABBO) (2001): Die Vogelwelt von Brandenburg und Berlin. Natur & Text, Rangsdorf. S. 100
  5. npr. Radna skupina Berlin-Brandenburških ornitologa (ABBO) (2001.): Die Vogelwelt von Brandenburg und Berlin. (Ptičji svijet Brandenburga i Berlina) Natur & Text, Rangsdorf. str. 100
  6. Cramp & Simmons 1985, S. 404
  7. Hagemeijer, W. J. M. & Blair, M. J.:The EBCC Atlas of European Breeding Birds - their distribution and abundance. T & A D Poyser 1997, ISBN 0-85661-091-7, S. 396–397
  8. Wernham, C.; Toms, M.; Marchant, J.; Clark J. A.; Siriwardena, G. M.; Baillie S. (Editors)(2002): The Migration Atlas: Movements of the birds of Britain and Ireland. T. & A. D. Poyser, London
  9. Gärtner, K. (1981): Die Wechselbeziehungen zwischen dem Kuckuck (Cuculus canorus) und dem Sumpfrohrsänger (Acrocephalus palustris) als Beispiel einer Brutparasit-Wirt-Beziehung. Dissertation Universität Hamburg

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Cuculus canorus
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Cuculus canorus
Wikivrste imaju podatke o taksonu Cuculus canorus