Prijeđi na sadržaj

Odbjegli planet

Izvor: Wikipedija
Umjetnički prikaz odbjeglog planeta veličine Jupitera, koji ne kruži oko nijedne zvijezde
PSO J318.5-22, jedan od prvih potvrđenih odbjeglih planeta

Odbjegli planet (također poznat i kao međuzvjezdani planet ili planet siroče) je pojam za planet koji je izbačen iz zvjezdanog sustava te slobodno pluta svemirom, tj. kruži izravno oko galaksije te gravitacijski nije okovan za nijednu zvijedu.[1][2][3][4] Nedavno su neki astronomi procijenili da teorijski postoji dva puta više "odbjeglih planeta" veličine Jupitera nego zvijezda.[5][6]

Postoje i planetoidni objekti koji nikada nisu bili dio nekog sustava nego su nastali slično kao i zvijezde. Nazvani su "pod-smeđi patuljci".[7]

Jedan od potvrđenih odbjeglih planeta jest PSO J318.5-22, koji se nalazi na udaljenosti od 80 svjetlonsih godina. Najbliži odbjegli kandidat odbjegloga planeta je WISE 0855-0714, na udaljenosti od 7,27 svjetlosnih godina.

Cha 110913-773444 je vjerojatno još jedan od takvih odbačenih planeta, ili se je formirao kao takav sam od sebe.[8]

Zadržavanje topline u svemiru

[uredi | uredi kôd]

Godine 1998. David J. Stevenson je iznio teoriju[9] prema kojoj planeti koji putuju svemirom mogu sadržavati debelu atmosferu koja se ne bi smrznula zbog velikog tlaka vodika koji zadržava toplinu.

Smatra se da se tijekom nastanka nekog planetnog sustava nekoliko tijela izbacuje u svemir.[10] Zbog nedostatka svjetla i infracrvenog zračenja, planet veličine Zemlje teoretski bi mogao zadržati atmosferu od vodika i helija.

Geotermalna energija mogla bi također stvoriti dovoljno veliku količinu topline da održi vodu podalje od točke smrzavanja.[9] Dakle, mogući su egzoplaneti s oceanima. Neki nagađaju da bi teorijski bilo moguće da ostanu geološki aktivni kroz dugo razdoblje da se stvori geodinamični zaštitni sloj magnetosfere te mogući vulkanizam u oceanima koji bi stvorili izvor energije za život.[9][4] No ovakvi bi planeti bili teški za otkriti zbog slabog mikrovalnog zračenja koje odašilju. Pošto bi to bio svijet bez Sunca, u stalnom potpunom mraku izuzev zvijezda na nebu, ne bi bila moguća fotosinteza, nego bi život dobivao energiju kemosintezom.

Prema jednoj studiji, otprilike 5 % planeta veličine Zemlje bi zadržalo svoje satelite nakon izbacivanja iz zvjezdanog sustava. Veći satelit bio bi izvor značajnog plimnog geološkog grijanja.[11]

Vidi također

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Orphan Planets: It's a Hard Knock Life, Space.com, 24. veljače 2005., Preuzeto 5. veljače 2009.
  2. Free-Floating Planets -- British Team Restakes Dubious Claim, Space.com, 18. travnja 2001., Preuzeto 5. veljače 2009.
  3. Orphan 'planet' findings challenged by new modelArhivirana inačica izvorne stranice od 22. ožujka 2009. (Wayback Machine), NASA Astrobiology, 18. travnja 2001., Preuzeto 5. veljače 2009.
  4. a b Warren E. Leary. 6. lipnja 1999. Sunless, Airless, And Full Of Life?. New York Times. Pristupljeno 6. srpnja 2011.
  5. Clavin, Whitney; Perrotto, Trent. 18. svibnja 2011. Free-Floating Planets May be More Common Than Stars. Jet Propulsion Laboratory. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2011. Pristupljeno 18. svibnja 2011.
  6. 'Exciting' find: Possible planets without orbits, AP News via Yahoo News, 18. svibnja 2011.
  7. Working Group on Extrasolar Planets - Definition of a "Planet" POSITION STATEMENT ON THE DEFINITION OF A "PLANET" (IAU)
  8. Rogue planet find makes astronomers ponder theoryArhivirana inačica izvorne stranice od 5. studenoga 2008. (Wayback Machine) CNN, 2000. Preuzeto 6. srpnja 2011.
  9. a b c Stevenson, David J.; Stevens, CF. 1998. Possibility of Life-Sustaining Planets in Interstellar Space (PDF). Nature. 392 (6675): 497. Bibcode:1998Natur.392..497M. doi:10.1038/33152. PMID 9548254. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. prosinca 2008. Pristupljeno 7. lipnja 2011.
  10. Lissauer, J.J. 1987. Timescales for Planetary Accretion and the Structure of the Protoplanetary disk. Icarus. 69 (2): 249.–265. Bibcode:1987Icar...69..249L. doi:10.1016/0019-1035(87)90104-7
  11. Debes, John H.; Sigurðsson, Steinn. 20. listopada 2007. The Survival Rate of Ejected Terrestrial Planets with Moons. The Astrophysical Journal Letters. 668 (2): L167–L170. Bibcode:2007ApJ...668L.167D. doi:10.1086/523103

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]