Prijeđi na sadržaj

Odcjepljenje

Izvor: Wikipedija
Secesija nasuprot disembraciji

Odcjepljenje ili secesija (lat. secessio „odcjepljenje“) označava političko odvajanje pojedinih dijelova zemlje iz postojeće države radi stvranja nove suverene države.

Želja za odcjepljenjem dijela stanovništva postojeće države naziva se separatizam (iz latinskog separatus: odvojen) i često, ali ne nužno, prate ga ratovi.

Pravo na odcjepljenje

[uredi | uredi kôd]

U međunarodnom pravu sporno je uključuje li pravo na samoodređenje naroda i prava nacionalnih manjina na odcjepljenje od državne zajednice. Problem je povezan u definiciji što je zapravo „narod”, u smislu samoodređenja naroda. Ako ga država ne priznaje kao takva, ne posjeduje posebna prava.

Postoji niz naroda i regija koji se bilo mirno ili vojno zalažu za neovisnost. Neki iako čak i de facto imaju potpun nadzor nad svojim teritorijem Ujedinjeni narodi ne priznaju kao zasebnu državu, jer mora biti priznata od strane svih pet stalnih članica vijeća sigurnosti UN-a.

Povijesni primjeri

[uredi | uredi kôd]

Američki građanski rat u Sjedinjenim Američkim Državama bio je rat koji je završio obnovom nacionalnog jedinstva.

Godine 1991. raspao se SSSR, a od njega su se odcijepile države Armenija, Azerbajdžan, Estonija, Gruzija, Kazahstan, Latvija, Litva, Kirgistan, Moldavija, Rusija, Tadžikistan, Turkmenistan, Ukrajina, Uzbekistan i Bjelorusija.

Nakon odvajanja Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine od SFR Jugoslavije Srbija je zaratila s tim državama.

Odvajanje Makedonije proteklo je međutim mirno. Srbija je tada i dalje nastupala kao Savezna Republika Jugoslavija. Slijedom toga, Srbija ocjenjuje tadašnje odcjepljenje drugih bivših Jugoslavenskih republika secesijom.

Međunarodna zajednica izabrala je rezultat Badinterove komisije.

U svibnju 2006. pučanstvo Crne Gore većinski je izrazilo želju za suverenom državom. Raspad zajednice sa Srbijom mirno je proveden.

Trenutačni primjeri

[uredi | uredi kôd]

U zapadnoj Europi pokreti za neovisnost postoje u Škotskoj, Kataloniji, Baskiji i Belgiji.

Aktivni pokreti za neovisnost postoje trenutačno između ostalog u kurdskim područjima od Turske i Iraka do Irana, Tibetu i Ujguristanu, Čečeniji i Quebecu. Republika Srpska teži neovisnosti od Bosne i Hercegovine.

Povezani članak

[uredi | uredi kôd]