Prijeđi na sadržaj

Otočje Hawar

Koordinate: 25°39′00″N 50°47′00″E / 25.65°N 50.783333333333°E / 25.65; 50.783333333333 (WD)
Izvor: Wikipedija
Otočje Hawar
Otočje
Utvrda Hawar 1938.
Položaj
Koordinate25°39′00″N 50°47′00″E / 25.65°N 50.783333333333°E / 25.65; 50.783333333333 (WD)
Država
ZaljevPerzijski zaljev
Fizikalne osobine
Površina52 km2
Broj otoka16
Otocividi u tekstu
Najviši vrhOtok Hawar, 22 m
Stanovništvo
Broj stanovnikanenaseljeni
Otočje Hawar na zemljovidu Perzijskog zaljeva
Otočje Hawar
Otočje Hawar
Otočje Hawar na zemljovidu Perzijskog zaljeva
Zemljovid

Dodano na popis27. listopada 1997.
Referentni broj920[1]

Otočje Hawar (ar. جزر حوار) je skupina pustih otoka; od kojih su svi osim jednog dio Bahreina, dok južnim, malim i nenaseljenim otokom Jinan upravlja Katar kao dio svoje općine Al-Shahaniya. Otočje se nalazi uz zapadnu obalu Katara u Bahreinskom zaljevu Perzijskog zaljeva.

Sjeverno selo Hawar 1938.

Otoci su nekoć bili jedno od naselja bahreinske grane plemena Dawasir koji su se tamo naselili početkom 19. stoljeća.[2] Otoci su prvi put istraženi 1820. godine, kada su nazvani Upravnikovi otoci, a zabilježena su dva sela.[3] Sada su nenaseljeni, osim policijskog garnizona i hotela na glavnom otoku; pristup svima osim samom otoku Hawar strogo je ograničen. Lokalnim ribarima dopušten je ribolov u susjednim vodama, a postoji i rekreacijski ribolov i turizam na i oko otoka.[4] Slatke vode uvijek je bilo malo; povijesno se dobivao površinskim sakupljanjem, a čak i danas, s postrojenjem za desalinizaciju, potrebno je unositi dodatne zalihe.[3]

Geografija

[uredi | uredi kôd]

Unatoč njihovoj blizini Katara (udaljeni su samo oko 1 km od katarskog kopna i oko 16 km od glavnih otoka Bahreina),[5] većina otoka pripada Bahreinu, nakon što je spor između Bahreina i Katara riješen 2001.[6] Otoci su prije bili podudarni s okrugom ili Minṭaqat Juzur Ḥawār, a sada se njima upravlja kao dijelom Južnog guvernorata Bahreina. Kopnena površina otoka je otprilike 52 km2.[7]

Iako postoji 36 otoka u skupini,[8] mnogi od manjih otoka tek su nešto više od nakupina pijeska ili šljunka na područjima izložene kamene podloge oblikovane tekućim procesima sedimentacije i akrecije. Često se opisuje kao arhipelag od 16 otoka.[9] Otok Janan, južno od otoka Hawar, zakonski se ne smatra dijelom grupe i u vlasništvu je Katara.[10]

Separatistički pokret

[uredi | uredi kôd]
Separatistička zastava otočja Hawar, izradio Ivan Sache

Hawarski separatisti imaju predstavnika u Francuskoj, koji se zalaže za stvaranje neovisnog Emirata otoka Hawar. Izvor, međutim, ne govori kakvu stvarnu potporu ima separatistički pokret na otočju Hawar. Zastava separatističkog pokreta viđena je u Parizu 1. svibnja 2002. Zastava je tamnocrveni pravokutnik s bijelim trokutom na koplje. Trokut je od crvenog polja odvojen zelenim rubom, au gornjem i donjem dijelu zastave nalaze se dvije tanke zelene pruge. Unutar bijelog trokuta nalazi se žuto sunce od 14 zraka obrubljeno smeđom bojom. Tamnocrvena označava nacionalni ponos i domovinu, zelena proljeće, a bijela čistoću.[11]

Flora i fauna

[uredi | uredi kôd]
Perzijski vranac (Phalacrocorax nigrogularis)

Otoci su dom mnogim vrstama ptica, posebice perzijskim vrancima (Phalacrocorax nigrogularis). Na otoku Hawaru postoje mala stada arapskog oriksa i pješčanih gazela, a u okolnom moru živi velika populacija dugonga.[12]

Očuvanje

[uredi | uredi kôd]

Otoci su 1997. godine uvršteni na popis Ramsarskih područja.[8] Godine 2002. vlada Bahreina podnijela je zahtjev da se otoci priznaju kao svjetska baština zbog njihovog jedinstvenog okoliša i staništa za ugrožene vrste,[3] no prijava je na kraju odbijena.[7]

Uprava

[uredi | uredi kôd]

Otoci su se prije prostorno podudarali s regijom ili Minṭaqat Juzur Ḥawār (مِنْطَقَة جُزُر حَوَار), a sada se njima upravlja kao dijelom Južnog guvernerata Bahreina.[7]

Otok Jinan je pod upravom općine Al-Shahaniya u Kataru.

Turizam

[uredi | uredi kôd]
Odmaralište Hawar Islands

Ekologija otoka privlači brojne ptice, orikse, gazele i sokotranske kormorane. Otoci su povezani kratkom 25 km vožnje trajektom iz Maname i navodno imaju potencijal da se razviju kao destinacija za plažni turizam.[13]

Otoci

[uredi | uredi kôd]

Daleko najveći otok je Hawar, koji broji više od 41 km 2 (15 kvadratnih milja) od 54,5 km 2 (21 sq. mi.) površine kopna.[7] Po veličini slijede Suwād al Janūbīyah, Suwād ash Shamālīyah, Rubud Al Sharqiyah, Rubud Al Gharbiyah i Muhazwarah (Umm Hazwarah).

Ime Koordinate Najviši vrh [m] Bilješka
Hawar 25°39′19″N 50°44′58″E / 25.65528°N 50.74944°E / 25.65528; 50.74944 22.0[14] Otok je dug 18 km, a širok od 5,2 do 0,9 km.[15] Kontinuirani kompleks plažnog grebena na zapadnoj obali, s kosom podlogom koja se uzdiže od zapada prema istoku.[14]
Suwād al Janūbīyah 25°38′33″N 50°47′59″E / 25.64250°N 50.79972°E / 25.64250; 50.79972 4.0[14] Južni Suwad. Akumulacije pijeska i šljunka, subqa i ravni prekriveni solju s područjima izložene površinske stijene, stijena na plaži na sjeveru. Blato, pprudovi i pličine na jugu, pješčane plaže.[14] Dom je velike kolonije vranaca na Socotri, koja predstavlja više od 10% svjetske populacije.[3]
Suwād ash Shamālīyah 25°40′29″N 50°48′36″E / 25.67472°N 50.81000°E / 25.67472; 50.81000 3.0[14] Sjeverni Suwad. Akumulacije pijeska i šljunka, subqa i ravnice prekrivene solju, područja s kamenim plažama na sjeveru, sprudovi i plićaci na jugu i jugoistoku, pijesak nošen vjetrom, plaže.[14]
Rubud Al Sharqiyah 25°45′03″N 50°46′54″E / 25.75083°N 50.78167°E / 25.75083; 50.78167 0.8[14] Istočni Rubud. Akumulacije pijeska i šljunka, subqa i ravni prekriveni solju, olujne plaže na sjeveru i sjeveroistoku, muljevite ravnice, sprudovi i plitke lagune na jugu i istoku velika područja stijena na plaži i grebena. Otoci uz izložene stijene na plaži i otočići s vegetacijom.[14] Značajna kolonija čaplji na zapadnom grebenu.[3] />
Rubud Al Gharbiyah 25°45′07″N 50°45′58″E / 25.75194°N 50.76611°E / 25.75194; 50.76611 1.0[14] Zapadni Rubud. Akumulacije pijeska i šljunka, subqa i optočene ravnice, olujne plaže na sjeveru i zapadu, muljevite ravnice, sprudovi i plitke lagune na jugu i istoku. Otoci uz izložene stijene na plaži i otočići s vegetacijom.[14] Značajna kolonija čaplji na zapadnom grebenu.[3]
Muhazwarah (Umm Hazwarah) 25°39′46″N 50°46′28″E / 25.66278°N 50.77444°E / 25.66278; 50.77444 12.5[14] Stijene (izloženi slojevi), iskopane litice, male pješčane ili šljunčane plaže, uzdignute morske terase s pješčanim izljevima južnog aspekta akumulacije pijeska iza. Središnji otvoreni wadi s rubnim stijenama.[14]
Umm Jinni 25°40′31″N 50°47′05″E / 25.67528°N 50.78472°E / 25.67528; 50.78472 0.5[14] Akumulacije pijeska i šljunka s područjima kamenih plićaka na plaži i okolnim plitkim lagunama.[14]
Ajirah 25°44′24″N 50°49′24″E / 25.74000°N 50.82333°E / 25.74000; 50.82333 7.0[14] Stijene (izloženi slojevi), iskopane litice i područja stijena na plaži i grebena. Pojedinačna morska terasa s pješčanim pljuskama na jugozapadu, pijeskom i šljunkom iza.[14]
Bū Sadād (Bu Sa’adad) (skupina) 25°37′31″N 50°46′37″E / 25.62528°N 50.77694°E / 25.62528; 50.77694 2.0[14] Akumulacije pijeska i šljunka s područjima stijena na plaži, plićacima i plitkim lagunama u okruženju. Olujne plaže sjeverni aspekti. Otoci – različiti s muljevitim pijeskom i otkrivenim stjenovitim otočićima s vegetacijom.[14]
Al Hajiyat (skupina) 25°42′00″N 50°48′00″E / 25.70000°N 50.80000°E / 25.70000; 50.80000 7.5[14] Skupina od 3 otoka.[8] Stijene (izloženi slojevi), terasasto usječene litice, male pješčane ili šljunkovite plaže, grebeni.[14]
Al Wukūr (Al Wakur) (skupina) 25°39′13″N 50°48′54″E / 25.65361°N 50.81500°E / 25.65361; 50.81500 10.0[14] Izolirane morske hrpe s šljunkovitim plažama s okolnom plitkom lagunom.[14]
Bu Tammur (skupina) 25°37′00″N 50°47′00″E / 25.61667°N 50.78333°E / 25.61667; 50.78333 1.5[14]

Izolirane potkopane jako fosilizirane kamene platforme.[14]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Hawar Islands. Ramsar Sites Information Service. Pristupljeno 25. travnja 2018.
  2. Case concerning Maritime Delimitation and Territorial Questions between Qatar and Bahrain. ICJ. 16. ožujka 2001. str. 44. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 25. prosinca 2018. Pristupljeno 18. travnja 2024.
  3. a b c d e f Nomination file: The Hawar Archipelago. Government of Bahrain. 11. lipnja 2002.
  4. Bahrain (PDF). Ramsar Convention. str. 11
  5. Charney, Jonathan I.; Alexander, Lewis M.; Smith, Dr. Robert W.; Law, American Society of International. 2002. International Maritime Boundaries : vol. IV. American Society of International Law. Martinus Nijhoff Publishers. str. 2844. ISBN 978-9041119544
  6. Case concerning Maritime Delimitation and Territorial Questions between Qatar and Bahrain. ICJ. 16. ožujka 2001. str. 81
  7. a b c d IUCN Evaluation of Nominations of Natural and Mixed Properties to the World Heritage List. Hawar-Islands.com. 2004
  8. a b c Hawar Islands Protected Area: Management Plan (PDF). Siječanj 2003
  9. Case concerning Maritime Delimitation and Territorial Questions between Qatar and Bahrain (PDF). ICJ. 9. lipnja 2000. str. 28. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 24. svibnja 2015.
  10. Case concerning Maritime Delimitation and Territorial Questions between Qatar and Bahrain (PDF). ICJ. 16. ožujka 2001. str. 54. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. lipnja 2011.
  11. Hawar Islands Separatist Movement (Bahrain) - CRW Flags. ian macdonald. 16. lipnja 2002.
  12. Bahrain (PDF). Ramsar Convention. str. 12
  13. Oxford Business Group - The Report, 2015. Oxford Business Group. 2015. str. 166. ISBN 9781910068229
  14. a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x Bahrain Bird Report. Hawar-Islands.com
  15. Crombe, P.; De Dapper, M.; Haerinck, E. Studeni 2001. An archaeological survey of Hawar Island. Arabian Archaeology and Epigraphy. 12 (2): 143. doi:10.1034/j.1600-0471.2001.d01-2.x

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Otočje Hawar

Zemljovidi

[uredi | uredi kôd]

Mediji

[uredi | uredi kôd]