Prijeđi na sadržaj

Permitivnosti

Izvor: Wikipedija
Dielektrik i električki nabijene čestice koje pokazuju utjecaj učinka polarizacije (gore nepolarizan dielektrik i dolje polarizan dielektrik). Takav dielektrik zahtijeva manji električni tok da čestice budu električki nabijene (ima veću permitivnost) od praznog prostora ili vakuuma.
Istoimeni električni naboji se djelovanjem elektrostatičke sile odbijaju, a naboji suprotnog predznaka privlače.

Permitivnost (eng. permitivity, prema lat. permittere: dopustiti),[1] dielektrična permitivnost ili dielektričnost (oznaka ε) je fizikalna veličina koja opisuje utjecaj dielektrika na međudjelovanje električnih naboja. Ako su električni naboji točkasti i udaljenost među njima stalna, električna sila među njima obrnuto je razmjerna dielektričnoj permitivnosti (Coulombov zakon). Može se definirati i kao konstanta razmjernosti:

gdje je: D - vektor električne indukcije, a E - vektor jakosti električnoga polja. Mjerna je jedinica dielektrične permitivnosti farad po metru (F/m)[2]

Permitivnost se može prikazati i kao:

gdje je: εr - relativna dielektrična permitivnost materijala dielektrika, i ε0 = 8,8541878176. × 10−12 F/m - dielektrična konstanta vakuuma.

Coulombov zakon

[uredi | uredi kôd]

Coulombov zakon je jedan od osnovnih zakona elektrostatike koji je 1785. utvrdio Charles-Augustin de Coulomb: "električna sila F između dvaju električki nabijenih točkastih tijela (odbojna ili privlačna, ovisno o tome jesu li tijela jednakih ili suprotnih električnih naboja) razmjerna je količinama električnoga naboja q a obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti r između tijela" (napomena: vrijedi samo u vakuumu):

gdje je: ε0 - dielektrična permitivnost vakuuma. Sila je najjača u vakuumu, a slabija u svim drugim sredstvima:[3]

gdje je: εrrelativna dielektrična permitivnost nekog sredstva ili tvari, ε - permitivnost tvari.

Dielektrik

[uredi | uredi kôd]

Dielektrik ili izolator (eng. dielectric, njem. Isolator) je tvar ili medij koji ne vodi električnu struju, to jest vakuum i tvar koja sadrži zanemariv broj slobodnih elektrona i iona koji se mogu gibati pod utjecajem vanjskog električnog polja, odnosno svaka tvar kojoj je električna otpornost veća od 108 Ωm. Električna otpornost jantara veća je od 1016 Ωm, a parafina, sumpora i stakla veća od 1014 Ωm.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. permitivnost, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  2. dielektrična permitivnost, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  3. Coulombov zakon, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  4. dielektrik, [4] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.