Prijeđi na sadržaj

Ronald Knox

Izvor: Wikipedija
Monsinjor
Ronald Knox
CrkvaKatolička Crkva
Druge službeAnglikanski svećenik
(1912.–1917.)
Redovi
Ređenje1918.
Osobni detalji
Rođen17. veljače 1888.
Kibworth
Umro24. kolovoza 1957.
Mells (Somerset)
PokopanCrkva sv. Andrije u Mellsu
NacionalnostEnglez
RoditeljiEdmund Arbuthnott Knox (otac)

Ronald Arbuthnott Knox (17. veljače 1888.24. kolovoza 1957.) bio je engleski katolički svećenik, teolog, prevoditelj, pisac i radijski voditelj.

Godine 1912. Knox je zaređen za svećenika Engleske crkve. Godine 1917. obratio se na katoličanstvo te postao katolički svećenik.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Ronald Knox rođen je u anglikanskoj obitelji u Kibworthu u Engleskoj. Njegov otac bio je anglikanski biskup Edmund Arbuthnott Knox.[1]

Ronald se školovao u školi „Eaton House” u Londonu i školi „Summer Fields” u Oxfordu. Zatim je upisao „Eton College”. U dobi od 17 godina, privatno se zavjetovao da će doživotno ostati u celibatu.[1] Ronald je nastavio studije na koledžu „Balliol” u Oxfordu. Kasnije je izabran za suradnika „Trinity Collegea” u Oxfordu.[1]

Svećeništvo

[uredi | uredi kôd]

Knox je 1912. zaređen za anglikanskog svećenika i imenovan kapelanom „Trinity Collegea”. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je u vojnoj obavještajnoj službi britanskih oružanih snaga.[1] Godine 1915. Cyril Alington, ravnatelj škole u Shrewsburyju, pozvao je Knoxa da se pridruži učiteljskom osoblju.[1]

Godine 1917. Knox se obratio na katolicizam i dao ostavku na mjesto anglikanskog kapelana. Godine 1918. Knox je zaređen za katoličkog svećenika i 1919. pridružio se osoblju „St. Edmund's Collegea” u Wareu, Hertfordshire, ostajući ondje do 1926. godine.[1]

Knox je kasnije izjavio kako je na njegovo obraćenje dijelom utjecao G. K. Chesterton,[2] koji je u to vrijeme bio anglikanac visoke crkve, ali još nije bio katolik. Godine 1922. Chesterton je prešao na katoličanstvo i rekao da je Knox utjecao na njegovu odluku. Kad je G. K. Chesterton umro 1936., Knox je održao panegirik na njegovoj misi zadušnici u Westminsterskoj katedrali.[3]

Dok je bio kapelan katoličkih studenata na Sveučilištu u Oxfordu (1926.–1939.) te nakon dobivanja naslova monsinjora (1936.), pisao je klasične detektivske priče. Godine 1929. Knox je kodificirao pravila za detektivske priče u obliku „deset zapovijedi”. Bio je jedan od osnivača „Detection Cluba” i napisao je nekoliko djela detektivske fikcije.[1]

Godine 1936., pod vodstvom svojih vjerskih poglavara, Knox je počeo ponovno prevoditi latinsku Vulgatu (Biblija) na engleski koristeći hebrejske i grčke izvore.[1]

Godine 1957. pretrpio je tešku bolest koja je ograničila sav njegov rad. Na poziv Harolda Macmillana, Knox je odsjeo na adresi britanskog premijera (10 Downing Street) tijekom savjetovanja s liječnikom specijalistom u Londonu. Liječnik je potvrdio da Knox ima terminalni rak. Umro je 24. kolovoza 1957., a njegovo tijelo je dopremljeno u Westminstersku katedralu. Biskup George L. Craven slavio je misu zadušnicu, a otac Martin D'Arcy propovijedao. Knox je pokopan u dvorištu crkve Svetog Andrije u Mellsu.

Počasti

[uredi | uredi kôd]
  • Godine 1959. Evelyn Waugh objavio je djelo „The Life of Ronald Knox”, prvi Knoxov životopis.[1]
  • Godine 1977. Knoxova nećakinja, Penelope Fitzgerald, objavila je složeni životopis, „The Knox Brothers”, o Knoxu i njegova tri brata.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f g h i j authorscalendar.
  2. Pearce 2014, str. 47, 142.
  3. nrc.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Knjige

[uredi | uredi kôd]
  • Pearce, Joseph. 2014. Catholic Literary Giants: A Field Guide to the Catholic Literary Landscape (engleski). San Francisco: Ignatius Press. ISBN 9781586179441. Pristupljeno 12. lipnja 2023.

Novinski članci

[uredi | uredi kôd]

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]
  • Ronald A. Knox. authorscalendar.info (engleski). Pristupljeno 12. lipnja 2023.