Prijeđi na sadržaj

Sluškinjina priča

Izvor: Wikipedija
Sluškinjina priča
Naziv izvornika The Handmaid's Tale
Autor Margaret Atwood
Država Kanada
Jezik Engleski
Vrsta djela Roman
Rod
(stil, žanr)
Distopijska fikcija
Vrijeme (mjesto)
nastanka
Kanada 1985.
Mjesto radnje Republika Gilead
Glavni lik(ovi) Fredova
Teme Totalitarizam, feminizam, sužanjstvo
ISBN broj 978-953-342-098-1

Sluškinjina priča (izv. The Handmaid's Tale) je distopijski roman kanadske spisateljice Margaret Atwood, objavljen 1985. godine. Radnja je smještena u bliskoj budućnosti, u patrijarhalnoj, totalitarnoj teokratskoj državi poznatoj kao Republika Gilead, koja je svrgnula vladu Sjedinjenih Država. Fredova je središnji lik i pripovjedač te jedna od "Sluškinja", žena koje su prisiljene rađati djecu "Zapovjednicima", vladajuću klasu, i njihovim neplodnim suprugama.

Roman istražuje teme pokorenih žena u patrijarhalnom društvu, gubitak ženske slobode i individualnosti, potiskivanje reproduktivnih prava žena i različita sredstva kojima se žene opiru i pokušavaju steći neovisnost u svijetu.[1]

Priznat kao magnum opus svjetski poznate spisateljice, nagrađen je i nominiran za brojne nagrade, uključujući i nominacije za nagrade Booker i Nebula, adaptiran je u film i u kritički priznatu i nagrađivanu televizijsku seriju, te se smatra jednim od najutjecajnijih djela 20. stoljeća čija tematika i dan danas ostaje relevantna u borbi za temeljna ljudska prava.

Sinopsis

[uredi | uredi kôd]

Nakon insceniranog napada u kojem su ubijeni predsjednik Sjedinjenih Država i većina Kongresa, u jeku masovne krize plodnosti i nataliteta, radikalna politička skupina pod nazivom "Jakovljevi sinovi" koristi se teonomskom ideologijom za pokretanje revolucije. Ustav je suspendiran, novine su cenzurirane, a ono što su nekada bile Sjedinjene Američke Države anektirano je u vojnu diktaturu poznatu kao Republika Gilead. Režim reorganizira društvo novim hijerarhijskim modelom stratifikacije i zakona, koristeći doslovnu interpretaciju nekih starozavjetnih ideja. Jedna od najznačajnijih promjena je ograničenje prava žena. Žene postaju najniža klasa i ne smiju posjedovati novac ili imovinu, niti čitati i pisati. Što je najvažnije, ženama je uskraćena kontrola nad vlastitim reproduktivnim funkcijama.

Priču u pripovijedanju u prvom licu ispričala je žena po imenu Fredova. U ovoj eri zagađenja okoliša i radijacije, ona je jedna od rijetkih preostalih plodnih žena. Stoga je prisilno dodijeljena da rađa djecu "Zapovjednicima", vladajućoj klasi muškaraca, a spada u klasu "Sluškinja" prema biblijskoj priči o Raheli i njezinoj sluškinji Bilhi. Njezinim pričama o trenutnim iskustvima isprepleteni su retrospektivi njezina života prije i tijekom početka revolucije, uključujući njezin neuspjeli pokušaj bijega u Kanadu s mužem i djetetom i njezinu indoktrinaciju u ranim danima Gileada. U ovo vrijeme kada joj je svaki pokret viđen i kontroliran, svaka ograničena riječ prije dvaput promišljena, kada ju siluju svaki mjesec plodnim danima, Fredova nastoji ostati pri zdravom umu i živa u nadi da će se opet sresti sa svojom otetom kćeri i spasiti se iz seksualnog sužanjstva.[2]

Nadahnuća

[uredi | uredi kôd]

Atwood tvrdi da su svi zakoni u Sluškinjinoj priči, točnije u Republici Gilead, bili stvarni u nekom povijesnom periodu i da nijedan zakon nije izmislila. Također je bila nadahnuta revolucijom u Iranu 1978.–1979., u kojoj je uspostavljena teokracija koja je drastično smanjila prava žena i nametnula stroga pravila odijevanja iranskim ženama, vrlo nalik onima u Gileadu. Nadahnuće je došlo i od zabrane pobačaja Nicolaeja Ceaușesca u komunističkoj Rumunjskoj.[3]

Recenzije i utjecaj

[uredi | uredi kôd]
Demonstracije protiv reformi u Haifi, žene odjevene u odjeću Sluškinje iz serije Sluškinjina priča. 11. ožujka 2023..

Sluškinjina priča dobila je nebrojne pohvale kritičara, što je pomoglo učvršćivanju statusa Atwoodove kao istaknute spisateljice 20. stoljeća. Danas se svrstava u istu kategoriju kao Tisuću devetsto osamdeset četvrta i Vrli novi svijet, kao jedan od najznačajnijih distopijskih romana u povijesti svjetske književnosti.[4]

Danas se, uz pomoć nagrađivane ekranizacije, klasa Sluškinja iz romana smatra simbolom emancipacije žena i ženske snage u patrijarhalnim društvima. Roman koji nije izašao iz tiska već više od 30 godina služi kao primjer budućnosti koja se može obistiniti ako fundamentalna ljudska prava uzimamo zdravo za gotovo.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Tomac, Doriana. 16. rujna 2020. "A Woman's Place" - filozofsko čitanje, Sluškinjine priče Margaret Atwood (disertacija)
  2. Dunjalučar. 16. prosinca 2021. Sluškinjina priča – Margaret Atwood. Dunjalučar (bošnjački). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2023. Pristupljeno 16. travnja 2023.
  3. POGLED ISPOD OBODA: SLUŠKINJINA PRIČA MARGARET ATWOOD – Point Blank (engleski). Pristupljeno 16. travnja 2023.
  4. No Balm in Gilead for Margaret Atwood. archive.nytimes.com. Pristupljeno 16. travnja 2023.