Prijeđi na sadržaj

Starovjerje

Izvor: Wikipedija
Prikaz božanskog boja, Žrnovica, Hrvatska

Slavensko starovjerje naziv je koji se upotrebljava za slavensku vjeru i mitologiju u usporedbi s modernim rodnovjerjem. Riječ je o najstarijem obliku duhovnosti u slavenskih naroda, animističkom politeizmu i magijskoj praksi slavenskih naroda zasnovanim na kultu predaka i, pokatkad antropomorfiziranih, prirodnih sila.[1]

Pojam se rabi u znanstvenoj literaturi vezanoj upravo uz religiju drevnih Slavena, ali se pojavljuje i u rodnovjernim pokretima s različitim značenjima.[2]

Objašnjenje[uredi | uredi kôd]

Na prvoj razini pojam starovjerje označava ta izvorna vjerovanja, duhovnost i vjersku kulturu u slavenskih naroda. O njoj nema sačuvanih arheoloških podataka iz najranijih vremena, a kasniji povijesni izvori također su neprecizni.[1]

Na drugoj razini ono bi, prateći analogiju, bilo vrstom hipotetskoga religijskog pravca u modernom vremenu u kojem se vraća starijim oblicima duhovnosti.[2]

Dakle, ili je riječ o izvornoj slavenskoj religiji in continuo ili pak pokušaju rekonstrukcije izvornih nekršćanskih tradicija slavenske vjere te pokušaj nastavka življenja te iste vjere u obliku što autentičnijem i što bližem onomu izvornomu prije preuzimanja kršćanstva i/ili drugih vjerovanja i religija.

U rodnovjerju[uredi | uredi kôd]

Neke rodnovjerne skupine, poput primjerice slovenskih, samo rodnovjerje nazivaju starovjerjem, a sebe starovjercima, no prema njihovim značajkama, komunikaciji s ostalim skupinama u Europi i drugim osobinama, tu je riječ o rodnovjerju, a ne o starovjerju.

Poglavito u Srbiji, starovjernima se ponekad nazivaju pravoslavni kršćani starog obreda, staroobrednici. U Ukrajini neke rodnovjerne skupine pod pravoslavljem smatraju starovjerje, odnosno rodnovjerje.

Kako postoji poprilično različit skup rodnovjernih skupina, a terminologija nije u potpunosti usklađena, tako često dolazi do različitih terminoloških značenjskih preklapanja.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Vukelić, Deniver. 2021. Magija na hrvatskome povijesnom prostoru. Školska knjiga. Zagreb. str. 335. ISBN 978-953-0-62025-4
  2. a b c Vukelić, Deniver: "Slavensko rodnovjerje u regionalnom kontekstu južnoslavenskih naroda u prva dva desetljeća 21. stoljeća", 2012.