Prijeđi na sadržaj

Vlati trave

Izvor: Wikipedija
Vlati trave

Na naslovnici prvog izdanja reproducirana je gravura Whitmana u radničkoj odjeći, s rukom na boku
Naziv izvornika Leaves of Grass
Autor Walt Whitman
Jezik engleski jezik
Vrsta djela zbirka pjesama
Rod
(stil, žanr)
poezija
Datum (godina)
izdanja
4. srpnja 1855.
Vrijeme (mjesto)
nastanka
New York, 19. stoljeće

Vlati trave (engl. Leaves of Grass), zbirka pjesama Walta Whitmana iz 1855.[1] koja je bitno utjecala na američku i svjetsku književnost,[2] a autora prometnula u glas autentične Amerike i njenog identiteta.

Napustivši školu s 12 godina, Whitman je do 36. godine napisao 12 pjesama koje je 4. srpnja 1855. izdao o vlastitom trošku, pod naslovom "Vlati trave".[1] Nije naveo autora ni izdavača,[1] a na naslovnici je reproducirao raniju gravuru sebe samoga u radničkoj odjeći i s rukom na boku. Suvremenici su zapisali da je na slici "bradat poput satira".[3] Odmah po izlasku zbirke Ralph Waldo Emerson prepoznaje je kao „iznimni proizvod duha i umnosti“.[1] U pjesništvo je unijela novi duh i slobodni stih.[1][4] Ipak, zbog otvorenog tretmana spolnosti suvremenici je nisu prihvatili; tek će u 20. stoljeću postati svjetovna Biblija Amerike.[1][2]

Drugo, prošireno i prerađeno izdanje izlazi 1856.[1] Slijede još četiri proširena izdanja i tri reizdanja.[2] Deveto, autorizirano izdanje izlazi 1892.[1] Pjesme koje nisu objavljenje za Whitmanovog života dodane su 1897.[2]

"Vlati trave" u rapsodičnom ritmu slave individualizam Amerike, demokraciju i bratstvo među ljudima. Na tragu transcendentalizma slave prožimanje čovjeka i prirode te čovjekovu muževnu snagu.[1] Prvo izdanje sadrži glasovitu uvodnu "Pjesmu o samome sebi" (engl. Song of Myself) s oko 1300 stihova podijeljenih u 52 dulje i kraće sekcije, te "Ja pjevam električko tijelo" (engl. I Sing the Body Electric), o ljepoti ljudskog tijela, tjelesnog zdravlja i seksualnosti.[2][5] U predgovoru Whitman piše da pjesnikov stil treba biti jednostavan i prirodan, lišen kompliciranog metra i rime, poput životinje ili stabla u harmoniji s prirodom.[2]

"Pjesma o samome sebi" smatra se njegovim najvažnijim djelom.[5] Radikalno je utjecala na američki stih, ne samo odstupanjem od tradicionalnih pjesničkih zahtjeva forme, rime i metra, nego i uvođenjem neposrednih motiva seksualnosti.[5] U treće izdanje (1860-1861) dodane su 122 nove pjesme, među njima i ciklus Calamus koji bilježi strastvenu ljubav s muškarcem.[2] Pjesme nastale u razdoblju građanskog rata uvrštene su u četvrto izdanje (1867).[2] U sedmom izdanju (1881–82) pjesme su grupirane u konačni poredak.[5]

Istaknuti prepjev zbirke na hrvatski je onaj Tina Ujevića.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]