Wikipedija:Pouzdani izvori

Ova stranica opisuje smjernicu Wikipedije na srpskohrvatskom jeziku. To je široko prihvaćen standard koji bi svi urednici trebali slijediti iako ga treba tretirati s dozom zdravog razuma. Moguća su mjestimična odstupanja, no ona moraju biti argumentovana. Svaka veća izmjena stranice treba odražavati konsenzus. Ako ste u dvojbi, prvo raspravljajte na stranici za razgovor.

Prečice: WP:PI WP:VI

Ova stranica ukratko: Wikipedija zahtijeva da reference za svaku činjenicu koja je osporena, koja bi mogla biti osporena i za sve citate. Te reference moraju sadržavati izvore koji su pouzdani i neovisni sukladno objektivnim i adekvatnim naučnim kriterijima. Samo su takvi izvori dopušteni i poželjni na Wikipediji.

Članci na Wikipediji trebaju se temeljiti na pouzdanim objavljenim izvorima, vodeći računa da su pritom pokrivena sva većinska i značajna manjinska gledišta koja se u izvorima pojavljuju (vidi Nepristrano gledište). Ako se o temi o kojoj želimo pisati ne mogu naći pouzdani izvori, Wikipedija ne bi trebala imati članak o toj temi.

Ova smjernica bavi se pouzdanošću raznih vrsta izvora. Wikipedijino pravilo o navođenju izvora je Wikipedija:Provjerljivost; ono nalaže reference (engl. inline citation), tj. umetanje navoda (citata ili referenci) odmah nakon rečenice ili odlomka za bilo koji sadržaj koji je osporen ili će vjerojatno biti osporen, kao i za svako citiranje tuđih izjava. Pravilo provjerljivosti strogo se i bez iznimke primjenjuje za sav sadržaj u glavnom imenskom prostoru: na članke, popise i poglavlja u člancima, a pogotovo pri pisanju biografija živih osoba gdje se kaže:

Sporan sadržaj o živim osobama (ili u nekim slučajevima o nedavno preminulim osobama) koji ne navodi izvore ili su navedeni izvori nepouzdani – bilo da je sadržaj negativan, pozitivan, neutralan u odnosu na osobu, pa čak i samo sumnjiv – treba biti odmah uklonjen, bez bilo kakve odgode i rasprave.

U slučaju proturječja između ove smjernice i pravila koja se tiču korištenja i pripisivanja izvora (attribution), pravila imaju prioritet i korisnici trebaju nastojati (pa i zahtijevati) da se nesuglasje razriješi. Druga bitna pravila koja se odnose na korištenje izvora su Wikipedija:Bez vlastitog istraživanja i Wikipedija:Biografije živih osoba. Za pitanja oko pouzdanosti točno određenih izvora posjetite Wikipedija:Pouzdani izvori/Oglasna ploča.

Članci bi trebali biti zasnovani na pouzdanim, nezavisnim, objavljenim izvorima koji imaju dobru reputaciju što se tiče točnosti i prakse provjeravanja istinitosti sadržaja koji objavljuju (provjeravanje činjenica, fact-checking). Ovo znači da na Wikipediji objavljujemo samo mišljenja pouzdanih i pouzdanih autora, a ne mišljenja wikipedista koji su pročitali i sami reinterpretirali sadržaj primarnog izvora. Sljedeći primjeri pokrivaju samo neke od mogućih tipova izvora i problema s pouzdanošću takvih izvora, bez namjere da prikaz bude sveobuhvatan. Ispravno korištenje izvora uvijek ovisi o kontekstu, a zdrav razum i dobra procjena uređivača su nezamjenjiv dio procesa.

Izvor je mjesto odakle materijal dolazi. Primjerice, izvor može biti knjiga ili stranica na Internetu. Izvor može biti pouzdan ili nepouzdan za činjenice koje bi trebao podržavati. Neki izvori, poput neobjavljenih tekstova ili osobnog mišljenja urednika, zabranjeni su. Riječ "izvor", kad se radi o citiranju izvora na Wikipediji, ima tri različita značenja:

• Cjelokupno djelo, samo po sebi (članak, knjiga);
• Autor djela (pisac, novinar);
• Izdavač djela (novinska kuća, izdavač knjiga).

Bilo koje od tri značenja može utjecati na pouzdanost. Pouzdani izvori mogu biti ili (1) objavljeni sadržaji čiji je postupak objave pouzdan ili (2) autori koji se smatraju autoritetima u odnosu na subjekt, ili oboje. Navedene osobine sadržaja moraju se moći obrazložiti drugim osobama koje pouzdanost dovode u pitanje.

Wikipedijino pravilo o objavljenosti znači da je svaki izvor na koji se pozivamo morao prethodno biti dostupan javnosti u nekom obliku. Termin se tradicionalno se povezuje s tekstualnim sadržajem dostupnim ili u tradicionalnom tiskanom formatu ili na Internetu. Međutim, čak i zvukovni, slikovni, filmski i multimedijalni sadržaji koji su zapisani ili snimljeni pa onda emitirani, distribuirani ili arhivirani posredstvom pouzdanog izdavača mogu udovoljiti potrebnim kriterijima da bi ih mogli smatrati pouzdanim izvorima. Baš kao i u slučaju tesktualnog sadržaja, multimedija mora biti rad pouzdanog izvora i pripisana sukladno pravilima. Dodatno, kod korištenja multimedijalnih izvora potrebno je osigurati arhiviranu kopiju multimedijskog sadržaja. Posebno je pogodno, ali nipošto obavezno, da multimedijalni sadržaj bude dostupan na Internetu.

Pouzdanost izvora ovisi i o kontekstu. Svaki izvor mora biti pažljivo odvagnut kako bismom procijenili je li pouzdan u kontekstu sadržaja/rečenice/izjave koju postavljamo u članak na Wikipediji te da je primjeren izvor za taj sadržaj. U pravilu, što je više ljudi uključeno u provjeru činjenica, analizu pravnih problema te pomno pregledavanje napisanog sadržaja, to je objavljeni sadržaj pouzdaniji. Izvori bi trebali izravno podržavati činjenice kako su one prezentirane u Wikipedijinom članku; za više informacija vidi Wikipedija:Provjerljivost.

Usputne informacije koje nisu vezane za zadanu temu sadržaja, a koje možemo naći u izvorima koje inače smatramo pouzdanima, ne moraju biti pouzdane. Wikipedisti bi trebali, kad je god to moguće, citirati izvore koji su usredotočeni na temu članka. Primjerice, stranice izdavača vjerojatno će biti relevantne za pitanje identiteta autora, datuma izdavanja i slično, ali ne nužno i za kritičku, umjetničku ili komercijalnu ocjenu djela. Vidi niže za više informacija.

Posebno u znanstvenom i akademskom djelokrugu stariji izvori mogu biti netočni zbog novih informacija koje su postale dostupne, novih teorija koje su predložene ili je naprosto došlo do promjene korištenog rječnika. Na temama kao što su politika ili moda, zakoni ili modni trendovi mogu prethodno iznesene točne zaključke pretvoriti u zastarjele i netočne. Svakako provjerite jesu li stari izvori nadomješteni novima, posebno ako je izvjesno da je u zadnjih nekoliko godina došlo do novih otkrića ili pomaka u polju o kojem pišemo. U slučaju medicine treba posebno voditi računa o tome da su noviji izvori općenito bolje prihvaćeni od starih.

Ponekad su izvori previše novi da bismo ih koristili, kao što je slučaj s prijelomnim vijestima (kada kasniji izvještaji obično budu točniji) ili s primarnim izvorima koji tvrde da su pobili dugovječni konsenzus o nekoj temi ili objavli novo otkriće. U ovom slučaju je možda bolje pričekati rezultate studija koje pokušavaju replicirati otkriće ili potvrditi ispravnost korištene metodologije.

Što se tiče historijskih događaja, stariji izvještaji (kronološki bliže samom događaju, ali ne toliko blizu da bi bili skloni greškama koje nalazimo u prijelomnim vijestima) obično imaju najviše detalja i najmanju vjerojatnost grešaka do kojih dolazi uslijed uzastopnog kopiranja i sažimanja. Međutim, noviji sekundarni i tercijarni izvori možda su već odradili posao prikupljanja višestrukih primarnih izvora i otklanjanja kontradiktornosti u istima uz primjenu modernih spoznaja koje nisu bile na raspolaganju starim izvorima, sve s ciljem da iznesena informacija bude točnija i lišena predrasuda (objektivnija). Originalnom izvoru tako nešto možda i nije bilo moguće postići u uvjetima kada su događaji koje se opisuje još bili aktivni i snažno percipirani.

Izvori svake starosti mogu biti zahvaćeni recentizmom, pojavom na Wikipediji kad članak ima napuhan ili neuravnotežen fokus na nedavne događaje, što se mora balansirati pažljivim uređivanjem.

Način na koji prihvaćeni i visokokvalitetni pouzdani izvori koriste dani izvor pruža dokaz, pozitivni ili negativni, o pouzdanosti i ugledu tog izvora. Što je korištenje raširenije i konzistentije, to su dokazi jači. Primjerice, rašireno citiranje bez komentiranja činjenica dokaz je ugleda i pouzdanosti izvora za slične činjenice, dok su raširene sumnje o pouzdanosti dokaz o suprotnome. Ako su vanjski citati glavni indikator pouzdanosti, posebna bi se pažnja trebala posvetiti poštivanju drugih pravila i smjernica te tome da se sporne ili manjinske tvrdnje ne koriste nesrazmjerno. Cilj je u članku prezentirati provjerena stajališta o temi u onoj mjeri u kojoj ih možemo utvrditi.

Puno članaka na wikipediji oslanja se na sadržaje koje donosi znanost. Kada su dostupni, znanstveni radovi i članci koji su prošli proces recenzije, znanstvene monografije i udžbenici obično su najbolji i najpouzdaniji izvori. Ipak, neki znanstveni sadržaji mogu biti zastarjeli, osporavani u alternativnim teorijama ili pak kontroverzni unutar relevantnog polja proučavanja. Pokušajte citirati trenutni znanstveni konsenzus kad god je dostupan, što je praksa koja često nedostataje u člancima. Pouzdani, neakademski izvori također mogu biti korišteni u člancima o znanstvenim temama, posebno sadržaji koji su djelo popularnih nekontroverznih izvora visoke kvalitete. Odluka o tome koji je izvor prikladan ovisi o kontekstu. Sadržaj bi trebalo potkrijepiti pripisivanjem nakon rečenice ili odlomka svuda gdje se izvori ne slažu.

• Sekundarni izvori imaju prednost – Članci bi se trebali pozivati na sekundarne izvore gdje god je to moguće. Na primjer, znanstveni rad koji je recenzija postojećeg rada, članak s recenzijom, monografija ili udžbenik koji referencira određeni znanstveni rad su često bolji izvori od primarnog izvora – originalnog znanstvenog rada. Kada se oslanjamo na primarne izvore preporučuje se izniman oprez. Wikipedisti nikad ne bi trebali samostalno interpretirati sadržaj primarnih izvora. (vidi Wikipedija:Bez vlastitog istraživanja i Wikipedija:Neutralno gledište).
• Pouzdani akademski radovi – Materijali kao što su članci, knjige, monografije ili znanstveni radovi koji su već prošli provjeru znanstvene zajednice smatraju se pouzdanima u slučajevima kad su sadržaj objavili respektabilni izvori, to jest oni koji materijal prije objave podvrgavaju procesu recenzije relevantnih stručnjaka ili se radi o pouzdanom akademskom izdavaču.
• Doktorske disertacije – Doktorske disertacije koje su napisane u svhu dodjele akademskog zvanja doktora znanosti i koje su javno dostupne mogu se koristiti, ali treba biti oprezan jer su takvi radovi često, barem djelomično, primarni izvori. Neki od njih prošli su proces akademske recenzije koja nije uvijek ujednačena, a neki uopće nisu. Ako je moguće, koristite samo one doktorske disertacije koje su citirani u stručnoj literaturi, pod nadzorom priznatih stručnjaka u polju ili za koje postoje recenzije u neovisnim izvorima. Disertacije koje su u procesu pisanja još nisu neovisno provjerene i u pravilu nisu pouzdan izvor. Neki radovi kasnije budu objavljeni u obliku znanstvenih monografija ili recenziranih članaka pa, kad je god moguće, treba koristiti takve materijale kao izvor umjesto originalnog rada. Magistarski i diplomski radovi se smatraju pouzdanima samo ako se može pokazati da su imali značajan znanstveni odjek i utjecaj; u suprotnome, ne može ih se smatrati pouzdanim izvorima.
• Citiranost je važna – Svatko bi trebao moći jednostavno potvrditi da je znanstvena zajednica raspravila izvor tako da provjeri broj i vrstu citata na originalni izvor koristeći indekse i liste citata koji su javno dostupni (npr. DOAJ ili Google Scholar). Radovi koji su objavljeni u znanstvenim časopisima, a koji nisu navedeni u pripadajućim bazama podataka, pogotovo u poljima koja su dobro pokrivena istima, možda su izolirani od kritike znanstvene zajednice; jesu li primjereni kao izvor ovisit će o kontekstu. Citiranost može navoditi na pogrešan zaključak o pouzdanosti ukoliko autor često citira sam sebe.
• Izolirane studije – Izolirane studije koje odudaraju od uspostavljenog konsenzusa često se smatraju špekulacijama što se može i promijeniti u svjetlu daljnjeg akademskog istraživanja. Ako je takva izolirana studija primarni izvor, obično se ne bi trebala koristiti ako postoje sekundarni izvori koji pokrivaju isti sadržaj. Pouzdanost jedne takve pojedinačne studije ovisi o znanstvenom polju. Izbjegavajte pridavanje osobitog značaja takvoj pojedinačnoj studiji u poljima u kojima takve studije nisu česta praksa. Ako se one tiču kompleksnih polja znanosti, kao što je medicina, manje su utjecajne i treba ih izbjegavati. U takvim slučajevima, kada su dostupni, treba primjenjivati sekundarne izvore poput meta-analiza, udžbenika i znanstvenih recenzija kako bi prezentirali ispravan kontekst.
• Pristranost i recenzije u publikacijama – Poseban oprez treba imati u slučaju stručnih časopisa koji postoje samo kako bi promovirali određene stavove (POV). Tvrdnje kako su svi članci prije objave prošli provjeru kod relevantnih stručnjaka ne mora biti potvrda tome da je časopis respektabilan ili da se bilo kakva provjera članaka stvarno i obavlja. Stručne časopise koje ignorira šira znanstvena zajednica ne bi trebali smatrati pouzdanim izvorima, osim ako u članku koji pišemo na Wikipediji ne obrađujemo stavove grupe koje taj časopis predstavlja ili pišemo članak o tom časopisu.^{[notes 1]}
• Predatorske publikacije – U zadnje vrijeme, unatrag nekoliko godina, dogodila se eksplozija broja novih stručnih (predatorskih) časopisa vrlo loše kvalitete koji samo letimično, ako i uopće, provjeravaju članke. Takvi časopisi objavit će bilo što samo ako autor pristane platiti naknadu za objavu. Neki takvi časopisi idu tako daleko da čak i imitiraju imena poznatijih, etabliranih časopisa (otimanje časopisa).^{[1][2][3][4][5]} Nedostatak pouzdane provjere članaka u takvim časopisima dovodi do toga da se prema člancima u njima moramo odnositi kao prema radovima koji su objavljeni samostalno.^{[notes 2]} Ako niste sigurni u kvalitetu pojedinog stručnog časopisa, provjerite je li uredništvo smješteno u sklopu kakvog dobro poznatog sveučilišta ili druge renomirane znanstvene institucije i je li časopis uključen u relevantne indekse i liste citata visoke kvalitete – držite se podalje od liste i indeksa citata koji izlistavaju citate iz gotovo svih stručnih časopisa jer takve liste i indeksi obično uopće ni ne provjeravaju kvalitetu časopisa iz kojih listaju članke. Za medicinske sadržaje više uputa možete naći na Wikipedija:Pouzdani izvori (medicina).
• Preprint – Preprint radovi poput onih koji se mogu naći u arhivama kao što su arXiv, medRxiv, bioRxiv ili Zenodo nisu pouzdani izvori. Istraživanje koje nije prošlo proces recenzije slično je blogu, s obzirom da ga svatko može objaviti na Internetu. Korištenje tih izvora uglavnom se ne potiče, osim ako se ne radi o izvorima koji zadovoljavaju kriterije za samoobjavljene izvore. Međutim, moguće je koristiti poveznice na takve arhive za one radove koji su kasnije prošli proces recenzije i bili objavljeni.

Novinski izvori često uključuju sadržaje koje navode kao činjenice kao i sadržaje koji predstavljaju isključivo nečije mišljenje ili stav. Novinsko izvještavanje dobro poznatih novinskih kuća općenito se smatra pouzdanim samo kad se iznose ili prenose činjenice (iako i novinske kuće s najvećom reputacijom ponekad griješe). Izvještavanje manje poznatih novinskih kuća općenito se smatra manje pouzdanim. Većina novinskih kuća preuzima vijesti od novinskih agencija kao što su Reuters, Interfax, Agence France-Presse, United Press International ili Associated Press koje su odgovorne za točnost informacija. Takva agencija bi trebala biti citirana u članku novinske kuće koja je vijest preuzela.

• Za znanstvene teme općenito je bolje koristiti znanstvene izvore ili neznanstvene izvore visoke kvalitete nego novinske članke. Novinske kuće često koriste objave za medije raznih organizacija uz minimalne izmjene. Takvi članci se kao izvori ne bi trebali tretirati drugačije od originalnih objava za medije. U nekim slučajevima pojedine novine još uvijek imaju novinare specijalizirane za znanstvene teme, koje možemo citirati poimence. Što se tiče članaka iz područja biomedicine pogledajte Wikipedija:Pouzdani izvori (medicina).
• Novinski izvori koji su inaće pouzdani – primjerice stranice velikih medijskih agencija – a koji objavljuju svoje tekstove u formi objava s bloga mogu biti jednako pouzdani kao i stanardni novinski članci.
• Kada informaciju preuzimamo iz sadržaja koji je nečije mišljenje, identitet autora može nam pomoći u procjeni pouzdanosti. Mišljenja stručnjaka i priznatih eksperata su obično pouzdanija od onih koji to nisu, unutar zadane teme. Ako neka izjava nije napravljena iz stvarne pozicije autoriteta i stručnosti, u članku na Wikipediji takva izjava može se prikazati, ali isključivo kao mišljenje autora, a ne kao činjenica. Kod recenzije knjiga, filmova, umjetničkih djela itd. mogu se navoditi mišljenja, sažeci i znanstveni članci.
• Znakovi da novinske kuće zaista obavljaju provjeru činjenica te da imaju dobru reputaciju točnosti obično su redovite objave demantija, ispravaka kao i javne objave sukoba interesa.
• Tzv. human interest' priče generalno nisu jednako pouzdane kao klasične vijesti te vjerojatno nisi podložne istim rigorozninm standardima provjere točnosti kao i klasične vijesti.^[6]
• Izvještavanje o glasinama ima ograničenu enciklopedijsku vrijednost, iako u nekim slučajevima provjerljiva informacija o glasinama može biti prikladna za objavu (npr. u slučajevima kad su glasine same po sebi vrijedne pažnje, bez obzira jesu li istinite ili nisu). Wikipedija nije mjesto za širenje glasina i ogovaranja.
• Neke novinske kuće koristile su Wikipediju kao izvore za svoje sadržaje. Wikipedisti koji naiđu na takve primjere trebaju biti svjesni problema cirkularnog navođenja izvora.^{[notes 3]}
• Svaka pojedina vijest koja se želi koristiti kao izvor mora biti zasebno ocijenjena u smislu pouzdanosti i točnosti.
• Višestruki izvori ne bi trebali biti navođeni kod agencijskih vijesti. Takvi izvori su obično zapravo samo jedan izvor.
• Osim ako o njima ne izvještava pouzdan izvor, curenja informacija ne bi se trebala koristiti ili direktno citirati u člancima.
• Neke novinske kuće ne objavljuju javno svoju uređivačku politiku.

Komentari urednika, analize ili članci u kojima se iznose mišljenja, neovisno o tome jesu li ih napisali urednici ili vanjski autori, pouzdani su izvori za izjave koje se pripisuju uredniku ili autoru, ali rijetko su pouzdani kao izvori za činjenice; za više informacija, vidi niže u tekstu.

• Kada preuzimamo informacije iz članka u kojem se iznose mišljenja, identitet autora može pomoći pri utvrđivanju pouzdanosti. Mišljenja specijalista i priznatih stručanja vjerojatno će biti pouzdana i predstavljaće značajno stajalište u odnosu na temu članka.^{[notes 4]} Ukoliko činjenica ne potječe od autoriteta, pripišite ju autoru u samom tekstu članka i nemojte ju predstavljati kao činjenicu. Kritike knjiga, filmova, umjetničkih djela i slično mogu biti mišljenja, sažeci ili znanstveni radovi.^[7][8]
• Neke novinske agencije možda neće objaviti svoje uredničke politike.

Neke stranice na Internetu funkcioniraju djelomično ili potpuno kao zbirke, sadržavajući članke sa stranica medijskih agencija, blogova, drugih stranica ili čak same Wikipedije. Takve stranice mogu biti ručno održavane ili generirane pomoću umjetne inteligencije. Primjeri uključuju glavne stranice portala kao što su MSN ili Yahoo News. Kao i u slučaju preuzimanja novinskih članaka, originalni autor odgovoran je za točnost, tako da bi se pouzdanost izvora trebala procjenjivati u kontekstu originalnog izvora. Direktne veze prema originalnom izvoru uvijek imaju prednost pred vezama koje vode ka zbirci.

Iako smjernice za vanjske veze zabranjuju veze koje vode na "individualne stranice čija je primarna svrha prodaja proizvoda ili usluga", reference mogu sadržavati veze prema online trgovinama; primjerice, može se koristiti veza koja vodi na informacije o knjizi na stranicama knjižare ili izdavača, ili veza koja vodi na album na streaming stranici, ali samo kako bi se potvrdile informacije poput naslova, broja stranica ili trajanja. Novinski ili akademski izvori uvijek imaju prednost u ovim slučajevima te bi se izvori koji vode na trgovine trebalo zamijeniti nekomercijalnim izvorima gdje je to moguće.

Top liste koje sastavljaju trgovci (poput liste najprodavanijih knjiga na Amazonu) uglavnom imaju barem jedan od sljedećih problema:

1. Moguće je da neće biti moguće pronaći stabilan izvor za navodnu listu;
2. Ukoliko je jedini izvor za listu sam trgovac, odnosno ukoliko nijedan pouzdani, nezavisni izvor ne potvrđuje relevantnost liste, vjerojatno se radi o listi koja nema dovoljnu težinu ni značaj da bi bila uključena u članak.

Zbog navedenoga, ovakve liste uglavnom se ne koriste u člancima na Wikipediji.

Od članaka na Wikipediji se traži da predstave neutralno viđenje teme koju obrađuju. Od pouzdanih izvora se, međutim, ne traži da budu neutralni, nepristrani ili objektivni. Ponekad su ne-neutralni izvori najbolji mogući izvori kako bi čitatelju predstavili informaciju iz drugog gledišta o temi članka.

Uobičajeni razlozi za pristranost uključuju politička, financijska, filozofska, religijska i druga uvjerenja. Iako izvor može biti pristran, može biti pouzdan u specifičnom kontekstu. Kada ima posla s potencijalno pristranim izvorom, uređivač članka na Wikipediji mora razmotriti zadovoljava li izvor uobičajene kriterije za pouzdane izvore, kao što su urednička kontrola sadržaja, dobra reputacija za provjeru činjenica i dovoljan stupanj neovisnosti od teme koju obrađuje. Kod navođenja pristranih izvora često je najprikladije koristiti referenciranje, tj. navođenje izvora odmah nakon rečenice ili odlomka kao npr. "Feministica Betty Friedan napisala je...", "Prema marksističkom ekonomu Harryju Magdoffu..." ili "Konzervativni predsjednički kandidat Barry Goldwater vjerovao je da...".

Glavni članak: Wikipedija:Provjerljivost#Pouzdani izvori

Upitni su izvori oni koji imaju lošu reputaciju u provjeravanju činjenica, koji nemaju nikakvu smislenu uređivačku politiku i nadzor te oni koji se očito nalaze u sukobu interesa. Takvi izvori su web portali ili stranice koji iznose stajališta koja velika većina drugih izvora smatra ekstremističkim ili oni čiji sadržaj predstavlja reklamu, ili oni koji se značajno oslanjaju na nepotvrđene glasine, ogovaranja ili osobna stajališta.^[9] Upitni bi se izvori trebali koristiti samo kao izvori za sadržaje o njima samima, primjerice u pisanju wikipedijskog članka o takvim izvorima. Oni nisu prikladni izvori za kontroverzne navode o nepovezanim temama ili trećim osobama, što uključuje i tvrdnje o institucijama ili o živim ili mrtvim osobama. Pravilna upotreba upitnih izvora je u praksi vrlo ograničena.

Budite oprezni s izvorima koji samo zvuče ili izgledaju pouzdano, a u isto vrijeme nemaju dobru reputaciju oko provjere činjenica i točnosti kakvu pravila na Wikipediji zahtijevaju.^[10] Predatorski stručni časopisi otvorenog pristupa se također smatraju upitnima, zbog nedostatka stručne recenzije i sustavnog provjeravanja kvalitete objavljenih članaka.^[11][12]

Sponzorirani sadržaj svaki je oblik plaćene reklame koji je formatiran tako da izgleda kao članak ili neki drugi oblik materijala za objavljivanje. Ovaj sadržaj nerijetko je pod direktnom kontrolom sponzora, koji moguće plaća autoru da stvara takav sadržaj (npr. marketing preko influencera). Reklame se smiju citirati, ali one nisu nezavisni izvori te ih se u člancima treba tretirati kao samoobjavljene i primarne izvore, zbog čega je ovaj sadržaj općenito neprikladan kao izvor jer ga plaća oglašivač i zaobilazi uobičajen uređivački proces novinske kuće ili izdavača. Pouzdani izdavači i novinske kuće jasno i transparentno označavaju sponzorirane članke ili ispod naslova ili objavom na vrhu stranice. Izvore kod kojih nema jasne razlike između članaka koje pišu zaposlenici i sponzoriranog sadržaja smatramo upitnima.

Materijali sa simpozija ili dodatci znanstvenim i stručnim časopisima često su, ali nipošto uvijek, neprihvatljivi izvori. Njih obično sponzorira industrija i tvrtke koje imaju financijski interes oko ishoda istraživanja koje znanstvene publikacije donose. U takvim izdanjima može nedostajati urednička provjera, recenzije stručnih suradnika, a često se objavljuju bez ikakvog stvarnog nadzora izdavača matičnog izdanja.^[13] Tako postavljeni sadržaji nemaju, po određenom automatizmu, istu pouzdanost kao i matično izdanje budući da su često u stvarnosti samo plaćeni oglasi zamaskirani u znanstvene članke.^[14] Takvi dodaci, kao i svi ostali dodatni sadržaji na kojima nije jasno navedena uređivačka politika te nisu jasno naznačeni potencijalni sukobi interesa, ne smiju se koristiti kao izvori na Wikipediji.

Naznaka da je članak objavljen u dodatku, a ne u glavnom dijelu stručnog časopisa, često može biti prikrivena: npr. slovo "S" je dodano uz broj stranice,^[15] ili se koristi samo kratica "dod." u referencama.^[16] Međutim, ipak vodite računa o tome da sama objava sadržaja u dodatku nipošto ne predstavlja krunski dokaz da se radi o plaćenom sadržaju. U velikom broju dodataka, ako ne i u većini, nalazimo posve legitimne sadržaje, kao što je slučaj s publikacijama u npr. Astronomy & Astrophysics Supplement Series, Nuclear Physics B: Proceedings Supplements, Supplement to the London Gazette, ili u The Times Higher Education Supplement. Također, sponzorirani sadržaj ne znači nužno uvijek i sukob interesa. Na primjer, javne zdravstvene institucije i ustanove mogu također sponzorirati sadržaje o dodacima prehrani, vitaminima i slično. S druge strane, organizacije koje imaju stvarni sukob interesa često se skrivaju ispod slojeva drugih organizacija koje im služe za prikrivanje i koje često imaju vrlo uvjerljiva imena i nazive pa bi u sumnjivim slučajevima uvijek trebalo nastojati utvrditi prave izvore financiranja sponzoriranih članaka.

Danas bilo tko može napraviti osobnu web stranicu, objaviti knjigu ili tvrditi za sebe da je stručnjak. To su razlozi zašto samoobjavljeni izvori kao što su knjige, patenti, cirkularna pisma, osobne internetske stranice, osobni i grupni blogovi (koje razlikujemo od newsblogova), farme sadržaja, objave na internetskim forumima ili na društvenim mrežama u velikom broju slučajeva uopće nisu prihvatljivi kao izvori. Samoobjavljeni stručni izvori mogu se smatrati pouzdanima samo ako su ih objavili stručnjaci priznati u području temu sadržaja koji se donosi u članku i to stručnjaka čije su radove u relevantnom polju već prije objavljivali pouzdani, neovisni izdavači. Svejedno, budite oprezni kad koristite takve izvore: ako je informacija koju želimo koristiti prikladna za uključivanje u wikipedijski članak, sam autor ili netko drugi ju je vjerojatno već objavio u neovisnom pouzdanom izvoru. Nikad ne koristite samoobjavljene izvore kao što su sadržaji koje je iznijela treća strana, ako je tema sadržaja koji radimo neka živa osoba, čak i ako je autor stručnjak, dobro poznat profesionalni istraživač ili pisac.

Materijal s internetskih stranica i platformi čiji su sadržaj većinom stvorili sami korisnici općenito se smatra neprihvatljivim. Internetske stranice takvog tipa uključuju osobne internetske stranice, osobne i grupne blogove, osim blogova novina i magazina, farme sadržaja, internetske forume, servise za smještaj videomaterijala i fotografija, većinu wikija i druge internetske stranice kolaborativnog tipa.

Primjeri neprihvatljivih internetskih stranica čiji je sadržaj kreiran doprinosima korisnika su Ancestry.com, Discogs, Facebook, Famous Birthdays, Fandom, Find a Grave, Goodreads, IMDb, Instagram, Know Your Meme, Reddit, Snapchat, TikTok, Tumblr, TV Tropes, Twitter, WhoSampled, Wikipedija i druge slične stranice. Za službene račune poznatih osoba i organizacija na društvenim mrežama, pogledajte poglavlje o samoobjavljenim izvorima niže u tekstu.

Iako agregatori recenzija mogu biti pouzdani izvori (kao npr. Rotten Tomatoes i Metacritic), ocjene sadržaja temeljene na recenzijama običnih korisnika to nisu.

Posebno napominjemo da wikipoveznica nije pouzdan izvor.

Samoobjavljeni i upitni izvori mogu se koristiti kao izvori informacija o njima samima, obično ako je članak koji pišemo upravo o njima ili o njihovim aktivnostima, bez zahtjeva da je takav sadržaj već objavljen ili da predstavlja rad priznatog stručnjaka u polju koje obrađuje, sve dok:

1. sadržaj prekomjerno ne promovira pristrano gledište izvora niti iznosi izvanredne, neutemeljene tvrdnje;
2. ne uključuje tvrdnje o trećim stranama (poput osoba, organizacija i drugih entiteta);
3. ne uključuje tvrdnje o događajima nevezanim za temu;
4. nema osnovane sumnje u autentičnost izvora;
5. članak koji pišemo nije zasnovan većinom na sličnim izvorima.

Ova pravila su također primjenjiva na materijale objavljene na društvenim mrežama kao što su Twitter, Tumblr, LinkedIn, Quora, Reddit i Facebook. Korištenje samoobjavljenih izvora treba biti de minimis; većina članka mora biti bazirana na pouzdanim, nezavisnim izvorima.

Posljednjih godina, umjetna inteligencija (UI, AI) postala je uobičajen način stvaranja i objavljivanja materijala. Postoji mogućnost da nije poznato ili je nemoguće utvrditi da je korištena umjetna inteligencija. I dok korištenje umjetne inteligencije samo po sebi ne diskvalificira nužno izvor koji je propisno provjeren od strane osoba koja ga koristi, umjetna inteligencija ima tendenciju stvarati ili "umišljati" imaginarne informacije, koje "podržavaju" citati koji djeluju kao da su iz pouzdanih izvora, a koji zapravo ne postoje. U jednom takvom slučaju, odvjetnik je koristio ChatGPT kako bi generirao i uručio dokument koji nije provjerio; nakon pregleda slučaja, sudac je rekao kako "se čini da su šest citiranih slučajeva izmišljene sudske odluke s izmišljenim citatima i izmišljenim referencama," iako je ChatGPT uvjerio autora da su slučajevi stvarni i da ih se može "pronaći u uglednim pravnim bazama podataka kao što su LexisNexis i Westlaw".^[17] U novinama su također bile objavljivane nepostojeće reference, koje su pripisivane poznatim novinarima.^[18] Ovakvi lažni izvori nekada su nenamjerno generirani od strane novinara, znanstvenika, odvjetnika i drugih koji su ih dobronamjerno koristili da bi si olakšali pisanje, dok se nekada koriste za maliciozno stvaranje "lažnih vijesti".

Glavni članak: Wikipedija:Biografije živih osoba

Urednici moraju naročito voditi računa kad pišu biografski članak o živim osobama. Svaki nereferencirani materijal ili materijal referenciran nepouzdanim izvorima treba ukloniti odmah ako se odnosi na živu osobu i ne treba ga prenositi na stranicu za razgovor. Ovo se odnosi na materijal koji je u vezi sa živim osobama, na bilo kojoj stranici, u bilo kojem imenskom prostoru, ne samo u člancima. Ovo pravilo primjenjuje se i na biografije nedavno preminulih osoba.

Glavni članak: Wikipedija:Bez vlastitog istraživanja#Primarni i sekundarni izvori

Članci na Wikipediji primarno trbaju biti temeljeni na pouzdanim sekundarnim izvorima, odnosno dokumentima ili zapisima koji se odnose ili analiziraju podatke koji su izvorno prezentirani na drugom mjestu.

Ugledni tercijarni izvori kao što su enciklopedije, udžbenici, zbirke, i drugi slični izvori mogu se koristiti na Wikipediji. No, iako je Wikipedija tercijarni izvor, ona ne koristi nikakav sistematski mehanizam za provjeru točnosti činjenica. Stoga, članci na Wikipediji (ili Wikijama) sami po sebi nisu pouzdani izvori ni u kojem slučaju (osim kao izvori o sami sebi).

Primarne izvore često je teško koristiti na ispravan način. Iako oni mogu biti i pouzdani i korisni u određenim situacijama, moraju se koristiti uz veliki oprez kako bi se izbjeglo originalno istraživanje. Iako se određene činjenice mogu preuzeti i iz primanrnih izvora, preferirajte sekundarne izvore koji navode iste činjenice. Materijal koji se bazira isključivo na primarnim izvorima treba izbjegavati. Sve interpretativne tvrdnje, ili analize, ili zaključci zasnovani na primarnim izvorima moraju biti referencirani sekundarnim izvorima. Ni u kom slučaju nije dozvoljeno da se u članke unose zaključci i analize primarnih izvora koje su izvršili sami urednici Wikipedije.

Kada uređujete članka u kojima je korištenje primarnih izvora potencijalni problem, možete koristiti šablone poput {{Primarni izvori}} ili {{Nedostaju izvori}} kako biste označili da se radi o problematičnom članku.

Glavni članak: Wikipedija:Pouzdani izvori (medicina)

Idealni izvori za tvrdnje vezane za medicinu i biomedicinske znanosti uključuju opće ili sistematične članke u pouzdanim, nezavisnim, objavljenim i stručnim izvorima, kao što su medicinski časopisi, široko priznati i poznati udžbenici medicine čiji su autori stručnjaci u određenoj oblasti, ili medicinske smjernice i službene objave stručnih tijela koja su priznata i poznata kako u domaćoj, tako i u svjetskoj znanstvenoj zajednici. Od vitalne je važnosti da se biomedicinske tvrdnje u svim vrstama članaka baziraju na pouzdanim, nezavisnim i objavljenim izvorima koji točno prezentiraju trenutne medicinske spoznaje.

Vidi takođe: Wikipedija:Marginalne teorije

Uključivanje ili isključivanje sadržaja vezanog uz marginalne teorije i kritike marginalnih teorija može se provesti koristeći metodu okvirno jednake zastupljenosti izvora. Ukoliko je članak o dobro poznatoj temi napisan uz pomoć velikog broja kvalitetno recenziranih izvora , on ne bi smio sadržavati marginalne teme koje se mogu činiti relevantnima, ali su navedene samo kako bi sakrili tekstove koji nisu recenzirani. Jednaka zastupljenost izvora može značiti da se o određenim marginalnim teorijama piše ili ih se kritizira pouzdano i provjereno samo u alternativnim izvorima u odnosu na one koji se tipično smatraju pouzdanima po pitanju znanstvenih tema na Wikipediji.

U članku o marginalnoj teoriji, ukoliko značajnu marginalnu teoriju primarno opisuju amateri i samoobjavljeni tekstovi, provjerljive i pouzdane kritike tih teorija ne moraju biti objavljene u recenziranim časopisima. Primjerice, članak teorije zavjere o slijetanju na Mjesec može sadržavati materijale s pouzdanih stranica, filmova, televizijskih specijala i knjiga koje nisu recenzirane. Prema načelu jednake zastupljenosti izvora, kritike tih materijala također mogu biti preuzete iz istovjetnih izvora koji nisu recenzirani. Naravno, za svako stajalište izneseno u članku moraju se koristiti pouzdani izvori; pravila o provjerljivosti i živim osobama i dalje se primjenjuju čak i ako se radi o marginalnoj teoriji.

Točnost citiranog materijala izrazito je važna, a citiranje živih osoba posebno je osjetljiv teren. Kako bi se osigurala točnost citata, najbolje je da se citirani tekst preuzme direktno iz originalnog izvora, koji ujedno treba biti i referenca za taj citat. Ako to nije moguće, onda tekst može biti preuzet i iz pouzdanog sekundarnog izvora (u idealnom slučaju onoga koji sadrži originalni citat). Bez obzira na to odakle preuzimate citat, jako je važno da u samom članku jasno istaknete stvarni izvor citiranog teksta.

Pristrani sekundarni izvori trebali bi se izbjegavati kao izvori za citate jer bi mogli sadržavati pogrešne citate ili citate izvučene iz konteksta. Bolje je potražiti neutralan izvor koji bi potvrdio citat.

Međutim, svaka analiza ili interpretacija citiranog materijala treba se temeljiti na sekundarnim izvorima. Urednici bi se trebali suzdržati od unošenja vlastitih analiza i zaključaka (vidi Wikipedija:Bez vlastitog istraživanja).

Tvrdnja da svi ili većina znanstvenika smatra nešto ili zagovara određeno gledište zahtijeva pouzdani izvor koji direktno navodi da "svi ili većina znanstvenika" smatra to ili zagovara to gledište. U suprotnome, pojedinačna mišljenja u vezi s temom ili nekim znanstvenim stavom trebaju se jasno identificirati kao mišljenja ili stav određenog pojedinca, što treba biti odgovarajuće referencirano. Urednici bi trebali izbjegavati originalna istraživanja, posebice kada su u pitanju blanketne izjave temeljene na novim sintezama disparatnih materijala. Jednostavno rečeno, svaka izjava na Wikipediji koja tvrdi da postoji akademski konsenzus oko neke teme mora biti potvrđena izvorom, a ne biti bazirana na mišljenju ili procjeni urednika. Članci koji su prošli proces recenzije, naročito oni koji su tiskani u akademskim časopisima, mogu pomoću u razjašnjavanju dileme oko postojanja konsenzusa.

Neki izvori mogu se smatrati pouzdanima za tvrdnje o mišljenju i stavovima autora tih izvora, ali ne i za faktografske tvrdnje bez pripisivanja u samom tekstu; npr. "[Autor XYZ] tvrdi...". Izvrstan primjer ovakvih izvora jesu kolumne tipa "Riječ urednika" u važnim novinama. Kada ih koristite, trebate ih jasno pripisati autoru teksta kako bi bilo što jasnije da se ne radi o općeprihvaćenoj činjenici već samo o mišljenju pojedinca. U ovu kategoriju spadaju elektronski mediji koji često ovakve kolumne objavljuju u vidu blogova. Vidjeti i Komentari urednika i mišljenja gore u tekstu.

Za više informacija pogledajte članak Wikipedija:Biografije živih osoba#Zlonamjeran sadržaj

Vidi takođe: Wikipedija:Značaj

Prijelomne vijesti često sadrže značajne pogreške i neistine. Kao digitalna publikacija, Wikipedija može i treba biti ažurirana, ali Wikipedija nije dnevnik i ne mora se baviti detaljima tekućeg događaja u stvarnom vremenu. Bolje je sačekati dan ili dva nakon događaja prije dodavanja detalja u sam članak nego pomoći u širenju lažnih informacija. Ovakav pristup daje novinarima dovoljno vremena da prikupe više informacija i potvrde izjave, a istražnim tijelima da objave službena priopćenja. Priručnik On the Media Breaking News Consumer's Handbook^[19] sadrži nekoliko prijedloga kako izbjeći širenje nepouzdanih i lažnih informacija. Među njih spadaju: ne vjerujte anonimnim izvorima, nepotvrđenim izvještajima i izvještajima koji se pripisuju drugim medijima; tražite veći broj nezavisnih izvora koji samostalno potvrđuju informacije; tražite potvrđene iskaze očevidaca i svjedoka; i pazite na potencijalne prevare. Kada su u pitanju masovne pucnjave, budite skeptični oko ranih izvještaja o većem broju napadača, koordiniranim planovima i prijetnjama bombom.

Kada uređujete članak o događaju koji je u tijeku, pazite da ne zapadnete u zabludu o recentizmu. Tvrdnje koje vode na rane izvještaje trebale bi odmah biti zamijenjene s bolje istraženim i potvrđenim izvorima čim su ti izvori objavljeni, posebice ukoliko su izvorni izvještaji sadržavali netočne informacije. Sve prijelomne vijesti, bez iznimke, smatraju se primarnim izvorima i mora im se pristupati s oprezom. Za više informacija vidjeti Wikipedija:Bez vlastitog istraživanja.

Šablon {{Aktualno}} i svi derivirani, odnosno povezani šabloni mogu se dodati na vrh članaka koji su povezani uz prijelomne vijesti kako bi čitateljima bilo jasno da neke informacije u članku mogu biti pogrešne te kako bi se ukazalo na potrebu da se članak obogati boljim izvorima čim oni budu dostupni. Ovi se šabloni, ipak, ne bi trebali koristiti u člancima o temama i osobama koje se svakodnevno pojavljuju u vijestima; u suprotnome, tisuće članaka na Wikipediji morali bi sadržavati ove šablone bez ikakve stvarne potrebe.

Za prijelomne vijesti koje se tiču medicine i znanosti, Wikipedija ima posebne standarde vezane uz izvore kako bi se spriječile netočnosti: vidi Wikipedija:Pouzdani izvori (medicina) i Wikipedija:Pouzdani izvori#Akademski izvori. Priručnik On the Media upozorava konzumente ovog sadržaja da paze na novinske izvjaštaje koji opisuju rana znanstvena ili medicinska otkrića, ^[20] posebice ona koja ne sadrže izjave nezavisnih stučnjaka (te se nerijetko temelje samo na obavijestima za javnost) te da preferiraju izvještaje koji izvjegavaju prenaglašene (bombastične) izjave i opisuju dobre i loše strane novih otkrića, da paze na preuveličavanje rizika, simptoma ili anegdota koje šire paniku ili potiču na potrošnju kada su u pitanju bolesti, te da budu skeptični oko lijekova koji su "u procesu dobivanja odobrenja" ili "u fazi pretkliničkog testiranja" jer više od 90% svih lijekova i terapija ne prođe navedene faze^[21] i čak i ako se pokažu učinkovitima, može proći minimalno 10-15 godina prije nego ih se pusti na tržište.^[22]

Medijski naslovi i podnaslovi nisu pouzdani izvori. Ukoliko je činjenicu iznesenu u naslovu podržava tekst članka, onda citirajte tekst članka, a ne naslovi. Naslovi su često oblikovani tako da brzo i u kratkom roku privuku pažnju čitatelja; u tu svrhu, oni mogu biti prenaglašeni ili izvučeni iz konteksta te ponekad mogu sadržavati pretjerane ili senzacionalističke tvrdnje s ciljem privlačenja čitatelja na čitanje inače pouzdanog članka. Njih često pišu urednici, a ne istraživači ili novinari koji su pisali same članke.

Glavni članak: Wikipedija:Nedopušteni izvori

Određen broj izvora ima status nedopuštenih izvora na Wikipediji. To znači da se oni ne smiju koristiti, osim ako je konkretnim konsenzusom odlučeno drugačije. Ovaj status stiče se nakon rasprave i odluke zajednice da se određeni izvor smatra neprimjerenim za Wikipedije. Uglavnom se tu radi o izvorima koji imaju dokazanu historiju fabriciranja podataka ili drugih ozbiljnih problema s točnošću (npr. promocija neutemeljenih teorija zavjera), uglavnom kada postoji velik broj referenci koje se pozivaju na taj izvor, što dovodi u pitanje integritet informacija pruženih na Wikipediji.

Nedopušteni izvor ne smije se koristiti kako bi podržao činjenične tvrdnje. I dok je moguće da se takvi izvori koriste u člancima u kojima se iznose vlastita stajališta autora o nečemu, izvan članaka o tim konkretnim osobama ti izvori nisu prihvatljivi. U ostalim člancima, komentari koji se odnose na mišljenje izneseno u nedopuštenim izvorima trebaju biti izvučeni iz sekundarnih izvora. Ubacivanje tvrdnji ili citata iz nedopuštenih izvora bez dodatne podrške pouzdanih izvora dovodi do rizika da se marginalnim teorijama daje prevelika težina u samom tekstu.

Neki su nedopušteni izvori potpuno zabranjeni te se nikako ne mogu koristiti. Zabrana je uglavnom rezervirana za izvore koji se ubacuju zlouporabom, poput stranica s lažnim vijestima koje financira država i na kojima doprinose farme trolova. Za potpunu listu, pogledajte Wikipedija:Zabranjeni izvori.

• {{Originalno istraživanje}}
• {{Nedostaju izvori}}
• {{Točnost}}

• Lista pouzdanih izvora na srpskohrvatskom jeziku
• Free English newspaper sources (Javno dostupni novinski izvori na engleskom jeziku)
• List of online newspaper archives (Lista mrežnih novinskih arhiva)
• The Wikipedia Library (Wikipedijina biblioteka), projekt koji omogućava pristup izvorima bez naknade

• Vijesti kao izvori
• Wikipedija:Pouzdani izvori/Oglasna ploča – u slučaju da niste sigurni je li određeni izvor pouzdan, ovdje možete zatražiti mišljenje zajednice o tome

• Kako čitati primarne izvore, Čitanje, pisanje i istraživanje za historiju: Vodič za studente, Patrick Rael, 2004. (Vidi i pdf verziju) (en)
• Kako čitati sekundarne izvore, Čitanje, pisanje i istraživanje za historiju: Vodič za studente, Patrick Rael, 2004. (Vidi i pdf verziju) (en)
• Citogeneza (Odakle dolaze citati?), xkcd strip, author je Randall Munroe (en)
• "Kako sam koristio laži o crtiću kako bih dokazao da je historija besmislena na Internetu", Geek.com. Kako je trol iskoristio sadržaj koji su kreirali korisnici kako bi širio lažne informacije na stranicama TV.com, IMDb, i na Wikipediji. (en)
• Kako čitati vijesti o istragama: Osam savjeta o tome tko govori što, Benjamin Wittes, Lawfare (en)