Gabon
Gabonska Republika République Gabonaise (francuski) | |
---|---|
Glavni grad | Librevil |
Službeni jezik | francuski |
Vladavina | |
Oblik države | Vojna hunta |
— Tranzicioni Predsednik | Bris Oligi Ngema |
Istorija | |
Nezavisnost | |
— od Francuske | 17. avgust 1960. |
Geografija | |
Površina | |
— ukupno | 267.668 km2 (76) |
— voda (%) | 3,76 |
Stanovništvo | |
— 2023.[1] | 2.937.368 (146) |
— gustina | 7,9 st./km2 (216) |
Ekonomija | |
BDP / PKM | ≈ 2023 |
— ukupno | 41,922 mlrd. $[2] (132) |
— po stanovniku | 19.165 $[2] (83) |
BDP / nominalni | ≈ 2023 |
— ukupno | 19,319 mlrd. $[2] (117) |
— po stanovniku | 8.831 $[2] (75) |
IHR (2021) | 0,699[3] (112) — srednji |
Valuta | CFA franak |
— kod valute | XAF |
Ostale informacije | |
Vremenska zona | UTC +1 |
Internet domen | .ga |
Pozivni broj | +241 |
Gabon (fr. Gabon), ili zvanično Gabonska Republika (fr. République Gabonaise) je država u srednjoj Africi.[4][5] Na zapadu izlazi na Gvinejski zaliv, deo Atlantskog okeana. Graniči na severozapadu sa Ekvatorijalnom Gvinejom, na severu sa Kamerunom i na istoku i jugu sa Republikom Kongo.
Nakon nezavisnosti Gabon je ostao ekonomski, kulturno i politički povezan sa Francuskom. Značajne rezerve nafte omogućile su povećanje nacionalnog bogatstva (zemlja je jedna od deset najbogatijih u Africi), ali uglavnom u korist urbane elite. Stanovnici u unutrašnjosti još se uvek bave poljoprivredom.
Obilje naftne i strane privatne investicije pomogle su da Gabon postane jedna od najprosperitetnijih zemalja u Podsaharskoj Africi, sa 7. najvišim HDI[3] i četvrtim najvišim BDP po glavi stanovnika (PPP) (nakon Mauricijusa, Ekvatorijalne Gvineje i Sejšela) u regionu. BDP je rastao za više od 6% godišnje od 2010. do 2012. Međutim, zbog nejednakosti u raspodeli dohotka, značajan deo stanovništva ostaje siromašan.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Gabon se nalazi na atlantskoj obali centralne Afrike na ekvatoru, između geografskih širina 3°C i 4°J, i dužina 8° i 15°I. Gabon generalno ima ekvatorijalnu klimu sa širokim sistemom prašuma, na 89,3% njegove kopnene površine.[6]
Postoje tri različita područja: obalske ravnice (u rasponu između 20 i 300 km [10 i 190 milja] od obale okeana), planine (Kristalne planine severoistočno od Libervila, masiv Šalu u centru) i savana na istoku. Obalske ravnice čine veliki deo ekoregiona atlanskih ekvatorijalnih obalskih šuma Svetskog fonda za divlje životinje i sadrže segmente centralnoafričkih mangrova, posebno na ušću reke Muni na granici sa Ekvatorijalnom Gvinejom.
Položaj
[uredi | uredi izvor]Države sa kojima se Gabon graniči su: Kamerun, Republika Kongo i Ekvatorijalna Gvineja. Površina države iznosi 267.667 km².
Geologija i reljef
[uredi | uredi izvor]Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Vode
[uredi | uredi izvor]Najduža reka je Ogove, duga 1.200 kilometara. Protiče kroz 3 kraške oblasti sa mnoštvom pećina.
Flora i fauna
[uredi | uredi izvor]Gabon je dom za 604 vrste ptica, 98 vrsta vodozemaca, između 95 i 160 vrsta reptila i 198 vrsta sisara.[7] Ova zemlja je i dom za 27-64.000 šimpanza i 28-42.000 gorila.[8]
Takođe je dom za više od pola populacije afričkih šumskih slonova, kojih je najviše u Nacionalnom parku Minkebe.[9]
Nacionalni simbol Gabona je crni panter.[10]
Floru Gabona čini više od 10.000 vrsta biljaka i 400 vrsta drveća. Kišna šuma Gabona smatra se za najgušću u Africi.
Klima
[uredi | uredi izvor]Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Istorija
[uredi | uredi izvor]Najraniji naseljenici na području današnjeg Gabona bili su Pigmeji.[5] Njih su kasniji zamenila plamena Bantu naroda koja su doselila u ovo područje. Prvi Evropljani koji su posetili područje bili su portugalski trgovci koji su stigli u 15. veku. Područje su nazvali por. gabão (reč znači plašt; kaput sa rukavima i kapuljačom) kojom su opisivali oblik estuara reke Komo. Obala je u 16. veku postala središte trgovine robljem za holandske, engleske i francuske trgovce.
Američki misionari osnovali su misiju kod Baraka (današnji Librvil) 1842. godine. Godine 1849, Francuzi su zarobili brod s robovima, te robove oslobodili na obali reke Komo. Robovi su osnovali naselje Librvil - francuski naziv sa slobodni grad.
Francuski istraživači počeli su da istražuju gustu džunglu u unutrašnjosti Gabona od 1862. do 1887. godine. Najpoznatiji među njima je bio Savornjan de Brac. Francuzi su okupirali Gabon 1885, ali njime nisu upravljali sve do 1903. godine. Gabon je postao jedno od četiri područja Francuske Ekvatorske Afrike 1910. dogine[5], federacije koje je opstala do 1959. godine.[11]
Dana 17. avgusta 1960. Gabon je postao nezavisna samostalna država. Prvi predsednik Gabona, koji je izabran 1961. godine, bio je Leon M'ba, dok je Omar Bongo postao potpredsednik. Francuski interes bio je odlučujući u odabiru budućeg vodstva Gabona nakon sticanja nezavisnosti, te su finansijska sredstva francuskih drvoprerađivačkih preduzeća finansirala političku kampanju predsednika. Nakon osvajanja vlasti, novi predsednik je zabranio političke demonstracije, štampu stavio pod kontrolu, postupno isključivao ostale stranke, te jačao ulogu predsednika. Nakon što je raspustio parlament u januaru 1964. pokušan je vojni udar, kako bi se ponovno uspostavila parlamentarna demokratija. Unutar 24 sata od udara, u državu su sleteli francuski padobranci koji su vratili Mba na vlast.
Nakon nekoliko dana borbi, opozicioni lideri su zatvoreni, uprkos brojnih protesta i nemira. Padobranske snage ostale su u bazi „Kamp de Gol” u predgrađu glavnog grada. Kada je Mba preminuo 1967. godine, a zamenio ga je potpredsednik Bongo. U martu 1968. Bongo je proglasio Gabon jednostranačkom državom. Tokom 1990-ih, ekonomsko nezadovoljstvo i želja za političkom liberalizacijom uzrokovali su proteste studenata i štrajkove radnika, koji su doveli do reformi u državi. Predsednik je započeo niz pregovora u privrednim sektorima, te postupno povećao plate radnika. Održana je i nacionalna politička konferencija u kojoj je učestvovala vladajuća predsednikova stranka, te još 74 političke organizacije. Na konferenciji su se izdvojile dve labave koalicije. Jedna okupljena oko vladajuće stranke, te jedna opoziciona. Dogovoreno je osnivanje nacionalnog Senata, decentralizacija uprave, sloboda okupljanja i štampe, ukidanje svih viznih režima. Nakon konferencije u septembru 1990. otkrivena su i sprečena dva pokušaja državnog udara. Na izborima za senat u septembru i oktobru, prvim višestranačkim izborima u državi nakon 30 godina, većinu mandata osvojila je vladajuća stranka. U decembru 1993. Omar Bongo ponovno je izabran za predsednika, što je dovelo do ozbiljnih nemira. Vođeni su pregovori i sporazum je potpisan u Parizu u novembru 1994. godine, prema kome je deo opozicionih lidera uključen u vladu nacionalnog jedinstva. Dogovor je ubrzo propao. U lokalnim izborima 1997. ponovno je veliku pobedu odnela vladajuća stranka, ali u nekoliko većih gradova pobedila je opozicija. Bongo je pobedio na predsedničkim izborima 1998, te na sledećim 2005. što mu je bio peti mandat. Dana 6. juna 2009. Omar Bongo preminuo je od srčanog udara.
Nakon njega, 10. juna 2009. prelazni predsednik je postala tadašnja predsednica senata Roza Fransina Rogombe. Na izborima održanim 30. avgusta 2009. učestvovalo je 18 kandidata, a pobedio je sin Omara Bongoa, predsednik najveće stranke Ali Bongo Ondimba, te je 16. novembra 2009. nakon tronedeljnog većanja Ustavnog suda održana inauguracija novog predsednika. Nakon proglašenja pobednika došlo je do nasilnih protesta u gradu Port-Žantilu (drugom po veličini u državi), glavnom opozicionom središtu. Prema službenim izvorima u nemirima su stradale četiri osobe, iako opozicioni izvori navode da je poginulo više osoba.
U januaru 2019. godine došlo je do pokušaja državnog udara koji su pokrenuli vojnici protiv predsednika Ali Bonga; puč je na kraju propao.[12]
Politika
[uredi | uredi izvor]Gabon je republika s predsedničkim oblikom vlasti prema Ustavu iz 1961. godine (Ustav je revidiran 1975, iznova napisan 1991, te ponovo revidiran 2003. godine). Predsednik se bira na opštim izborima na mandat od sedam godina. Ustavnim amandmanom iz 2003. godine uklonjena su ograničenja o broju predsedničkih mandata. Predsednik bira i razrešava predsednika vlade, kabinet i sudije nezavisnog Vrhovnog suda. Predsednik takođe ima i druga moćna ovlašćenja, kao što su ovlašćenje da raspusti Narodnu skupštinu, proglasi opsadno stanje, odgodi zakone i sprovede referendum.
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Gabon ima jednu od najmanjih gustina naseljenosti u Africi i četvrta je najrazvijenija država prema IHR u Podsaharskoj Africi.[13][14]
Državu nastanjuje najmanje 40 etničkih grupa, uključujući: Fang, Miene, Punu, Nzebi-Aduma, Teke-Mbete, Membe, Kota, Akele.[15]Pigmejski narodi koji nastanjuju Gabon su Babongo i Baka, koji jedini u Gabonu ne pričaju Bantu jezicima.
Francuski je jedini zvanični jezik, koji govori oko 80% populacije. Većina stanovnika priča lokalne jezike. Prema popisu iz 2013, 63,7% priča gabonske jezike, odnosno 86,3% u ruralnim i 60,5% u urbanim oblastima, što je među najnižim procentima u Podsaharskoj Africi.
Prema popisu iz 2013, 53,4% stanovništva su rimokatolici, 25,7% pripadaju nekoj drugoj hrišćanskoj denominaciji, 10,4% su muslimani, 3,2% animisti, 6% praktikuje neku drugu religiju, dok 1,4% nije dalo odgovor.[16]
Najveći gradovi
[uredi | uredi izvor]Grad | Stanovništvo | Provincija | |
---|---|---|---|
1. | Librvil | 703.940 | Estuar |
2. | Port-Žantil | 136.462 | Ogove-Maritime |
3. | Fransvil | 110.568 | Haut-Ogove |
4. | Ovendo | 79.300 | Estuar |
5. | Ojem | 60.685 | Volju-Ntem |
6. | Moanda | 59.154 | Haut-Ogove |
7. | Ntum | 51.954 | Estuar |
8. | Lambarene | 38.775 | Mojen-Ogove |
9. | Muila | 36.061 | Ngunije |
10. | Akanda | 34.548 | Estuar |
Administrativna podela
[uredi | uredi izvor]Gabon se deli na 9 provincija koje se dele na 50 departmana. Provincije jabona su:
- Estuar
- Haut-Ogove
- Mojen-Ogove
- Ngunije
- Njanga
- Ogove-Ivindo
- Ogove-Lolo
- Ogove-Maritime
- Volju-Ntem
Privreda
[uredi | uredi izvor]Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Gabon”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. Pristupljeno 19. 4. 2024.
- ^ a b v g „World Economic Outlook Database, October 2023 Edition. (Gabon)”. IMF.org. International Monetary Fund. 10. 10. 2023. Pristupljeno 19. 4. 2024.
- ^ a b „Human Development Report 2021/2022” (PDF). United Nations Development Programme. 8. 9. 2022. Pristupljeno 19. 4. 2024. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka
<ref>
; naziv „HDI” je definisano više puta s različitim sadržajem - ^ „United Nations Statistics Division - Standard Country and Area Codes Classifications”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2011. g. Pristupljeno 09. 04. 2014.
- ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 84. ISBN 86-331-2112-3.
- ^ „Global Forest Resources Assessement 2015 website” (PDF). FAO. Arhivirano (PDF) iz originala 10. 12. 2018. g. Pristupljeno 9. 12. 2018.
- ^ „Le Gabon, berceau de la biodiversité | Gabon International”. web.archive.org. 2016-04-03. Arhivirano iz originala 03. 04. 2016. g. Pristupljeno 2024-04-21.
- ^ Tutin, C. E. G.; Fernandez, M. (1984). „Nationwide census of gorilla (gorilla g. gorilla) and chimpanzee (Pan t. troglodytes) populations in Gabon”. American Journal of Primatology. 6 (4): 313—336. ISSN 1098-2345. PMID 32160718. doi:10.1002/ajp.1350060403.
- ^ „Gabon is last bastion of endangered African forest elephants”. AP News (na jeziku: engleski). 2021-11-18. Pristupljeno 2024-04-21.
- ^ „Gabon reveal 2017 Nations Cup mascot”. BBC Sport (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-04-21.
- ^ „Gabon country profile”. BBC News. 24. 9. 2018. Arhivirano iz originala 25. 9. 2018. g. Pristupljeno 24. 9. 2018.
- ^ „Soldiers in Gabon try to seize power in failed coup attempt”. Bnonews.com. 7. 1. 2019. Arhivirano iz originala 07. 01. 2019. g. Pristupljeno 7. 1. 2019.
- ^ „U.S. Relations With Gabon”. U.S. Department of State. Pristupljeno 21. 4. 2024.
- ^ (PDF) https://hdr.undp.org/system/files/documents/global-report-document/hdr2021-22pdf_1.pdf. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ Gabon (na jeziku: engleski), Central Intelligence Agency, 2024-04-17, Pristupljeno 2024-04-21
- ^ „Gabon, Religion And Social Profile | National Profiles | International Data | TheARDA”. 2020-05-02. Arhivirano iz originala 02. 05. 2020. g. Pristupljeno 2024-04-21.
- ^ „Gabon: Provinces, Cities & Urban Places - Population Statistics, Maps, Charts, Weather and Web Information”. www.citypopulation.de. Pristupljeno 2024-04-21.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ghazvinian, John (2008). Untapped: The Scramble for Africa's Oil. Orlando: Harcourt. ISBN 978-0-15-101138-4.
- Petringa, Maria (2006). Brazza, A Life for Africa. Bloomington, IN: AuthorHouse. ISBN 978-1-4259-1198-0.
- Rich, Jeremy (2007). A Workman Is Worthy of His Meat: Food and Colonialism in the Gabon Estuary. Lincoln: University of Nebraska Press. ISBN 978-0-8032-0741-7.
- Shaxson, Nicholas (2007). Poisoned Wells: The Dirty Politics of African Oil. New York: Palgrave Macmillan. ISBN 978-1-4039-7194-4.
- Warne, Sophie (2003). Bradt Travel Guide: Gabon and São Tomé and Príncipe. Guilford, CT: Chalfont St. Peter. ISBN 978-1-84162-073-2.
- Yates, Douglas A. (1996). The Rentier State in Africa: Oil Rent Dependency and Neo-colonialism in the Republic of Gabon. Trenton, NJ: Africa World Press. ISBN 978-0-86543-520-9.
- Pakenham, Thomas (1991). The Scramble for Africa, 1876–1912. London: Weidenfeld and Nicolson. ISBN 0-297-81130-4.
- Naval Intelligence Division (1942). French Equatorial African and Cameroons. London, UK.
- Shillington, Kevin, ur. (2005). „Colonial Federations: French Equatorial Africa”. Encyclopedia of African History. Fitzroy Dearborn. str. 260—261. ISBN 978-1-135-45670-2.
- „France: Africa: French Equatorial Africa (French Congo)”. Statesman's Year-Book. London: Macmillan and Co. 1921. str. 886—888 — preko Internet Archive.
- Schilling, Heinar (1937), Germanisches Leben, Koehler and Amelang, Leipzig, Germany.
- Nnang Ndong, Léon Modeste (2011). L'Effort de Guerre de l'Afrique: Le Gabon dans la Deuxième Guerre Mondiale, 1939-1947. Paris: L'Harmattan. ISBN 9782296553903.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Zvanični veb-sajt
- „Gabon”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency.
- Gabon na sajtu Curlie (jezik: engleski)
- Gabon from the BBC News
- Gabon (Vikiatlas)
- Key Development Forecasts for Gabon from International Futures
- 2009 report (PDF) from Direction générale de la statistique et des études économiques