Prijeđi na sadržaj

imati

Izvor: Wječnik

izgovor: ìmati
definicija:
 glagol

(1.1)
(a) (koga, što) Biti vlasnik; posjedovati.
(b) (razgovorno) Biti imućan, dovoljno posjedovati.
(1.2)
(a) Posjedovati neku osobinu.
(b) Odlikovati se čime.
(c) Raspolagati čime, uživati što, biti okružen.
(d) Biti opskrbljen, proviđen čime, opasan čime, nositi na sebi.
(e) Biti u nekom stanju, biti obuzet; osjećati.
(f) Biti pred čim što treba uraditi, što se treba dogoditi.
(g) Biti u nekom odnosu s kim.
(h) Biti određene mjere, biti izražen mjerom.
(i) Biti određene starosti; navršavati.
(1.3)
(a) Trebati, morati
(b) Željeti, namjeravati.
(1.4) (3. l jd + koga, čega)
(a) Postojati, pojavljivati se kao činjenica s kojom valja računati
(b) (u raznim vezama riječi)
(1.5) (regionalno) Smatrati, držati.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]

sestrinski projekti:

[uredi]