Prijeđi na sadržaj

Bizantska književnost

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Ovaj članak dio je
niza o književnosti
Povijest književnosti

Antička književnost
RimskaStarogrčka
AfričkaBizantskaRenesansna književnost
XIV. stoljećeXV. stoljećeXVI. stoljeće
Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo
XVII. stoljećeXVIII. stoljeće
Predromantizam i romantizam
XIX. stoljeće
Moderna književnost
XX. stoljećeXXI. stoljeće

Književni rodovi

LirikaEpikaDrama

Književne vrste

autobiografijaživotopis
dječja književnostdnevnici
fantastikaknjiževnost za mlade
pjesništvopublicistikaesejistika

Književnosti po jezicima

albanskaarapskaarmenskaaustrijskaazerska
belgijskabugarskacrnogorskačeška
engleska (američkaaustralskairska)
francuskanovogrčkahebrejskahrvatska (BiH)
indijskatalijanskajapanska
kineskamađarskamakedonska
njemačkaperzijskapoljska
portugalskarumunjskaruska
slovenskasrpskašpanjolska
švedskaukrajinska

Bizantska književnost u širem smislu obuhvaća cijeli niz tekstova napisanih tijekom postojanja Bizantskog Carstva. Korpus bizantskih tekstova iznimno je opsežan i ne postoji uobičajena klasifikacija.

Tradicionalno se izdvaja svjetovna visoka, svjetovna pučka i duhovna književnost, ali takva podjela, miješanje stilskih i sadržajnih aspekata, otežava njezino korištenje u praksi. Podjela koju je predložio američki bizantinist Igor Ševčenko prema stilskim značajkama (visoka, srednja i niska književnost) također ne uzima u obzir sve nijanse djela. U lingvističkom smislu bizantska književnost uključuje tekstove napisane na srednjovjekovnom grčkom jeziku bez obzira na mjesto nastanka. Kronološki okvir postavljen je od početka 4. stoljeća – sredine 6. stoljeća do sredine 15. stoljeća. U estetskom smislu, bizantska književnost slijedila je opće tokove bizantske kulture čija se vrijednost, općenito gledano, dugo vremena držala znatno nižom od prethodne antičke.

U odnosu na antičku književnost žanrovska je struktura doživjela promjenu. Dramski žanr i poeziju, kritizirane zbog nemoralnosti, zamijenila je liturgijska književnost i duhovni hvalospjevi; svjetovna poezija postojala je uglavnom u obliku epigrama.[1] Propovijedi, hagiografska literatura, gnomi i poticaji smatrani su oblicima prikladnima za izražavanje moralnih vrijednosti. Problematika međuljudskih odnosa u literaturi bila je dosta slabo pokrivena, a epistolografija uglavnom je svedena na standardne formulacije i situacije. Historiografija je, s druge strane, doživjela procvat.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. M.D. Lauxtermann, Byzantine poetry from Psides to Geometres (Vienna, 2003). ISBN 3-7001-3150-X.
  2. A.P. Kazhdan, A history of Byzantine literature (650-850) (Athens, 1999). ISBN 960-371-010-5.