Prijeđi na sadržaj

Koruški Slovenci

Ovo je jubilarni 88.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Koruški Slovenci Koroški Slovenci Kärntner Slowenen
Prvo koruško tamburaško društvo Bisernica u Klagenfurtu (Celovcu) 1905. godine
Ukupno pripadnika
13.109 (2001.)
Značajna područja naseljavanja
Koruška 13.109
Jezik
Slovenski
Vjera
Predominantno Rimokatolici
Povezane etničke grupe
ostali Slaveni

Koruški Slovenci (slo. Koroški Slovenci, njem. Kärntner Slowenen) su Slovenci i govornici slovenskoga jezika koji žive u austrijskoj saveznoj državi Korušci. Imaju status nacionalne manjine prema austrijskom ustavu i međunarodnim zakonima.

Doseljavanje

[uredi | uredi kôd]

Slovensko govorno područje oblikovalo se i nastalo krajem seobe naroda. Između ostalih naroda naselili su ga južni i zapadni Slaveni, koji postaju dominatni narod. Oblikovan je i alpski praslovenski jezik, koji je bio južnoslavenski jezik sa zapadnoslavenskim primjesama. Nakona raspada Samovog carstva prve organizirane zajednice Slavena, nastala je Karantanija prva zajednička država zapadnih Slavena, te zatim Vojvodina Koruška koja je bila znatno veća od današnje Koruške. Središte joj je bilo na Gosposvetskom polju u Celovškoj kotlini.

Srednji vijek i moderno doba

[uredi | uredi kôd]
Knežev kamen isklesani kamen, dio rimskog stupa, Povijesno pravo na knežev kamen polažu Slovenci kao i Austrijanci i predmet je spora. Danas se Knežev kamen nalazi na slovenskom euro novčiću od 2 centa.

Pod Karlom Velikim Karantanija postaje dio Franačkog Carstva, a zatim Svetog Rimskog Carstva. Kao rezultat toga, njemačke plemićke obitelji postupno prevladavaju, dok je ostalo stanovništvo većinom slovensko. U Korušku se zatim naseljavaju Bavarci, koji su naselili dosad rijetko naseljena područja, kao što su šume i visoke doline. Premještanja Slovenaca bila su rijetka, unatoč tome započeo je proces asimilacije Slovenaca u Nijemce. U 19. stoljeću oko dvije trećine Karantanaca su na taj način postali govornici njemačkog jezika. Ipak, Klagenfurt je u tom trenutku njemački grad sa slovenskom okolicom, te dominantni slovenski grad za učenje.

19. i 20. stoljeće

[uredi | uredi kôd]

Pojavom nacionalnih pokreta pred raspad Austro-Ugarske Monarhije ubrzao se proces asimilacije, u isto vrijeme sukob između nacionalnih grupa postao je intenzivniji.

Krajem Prvog svjetskog rata Država Slovenaca, Hrvata i Srba za kratko vrijeme zauzela je područja gdje se većinski koristio slovenski jezik. Plebiscitom u zoni u kojoj su govornici slovenskoga jezika činili oko 70 posto stanovništva, 59 posto onih koji su glasovali na plebiscitu glasovali su za ostanak u Austriji. Uoči plebiscita austrijske državne ustanove dale su jamstva da će promicati i podržavati zadržavanje slovenske kulture. Ova pomirljiva obećanja, pored ekonomskih i drugih razloga, dovela su do toga da je oko 40 posto Slovenaca koji žive u zoni plebiscita glasovanja željelo zadržati jedinstvo u Koruškoj. Rezultati glasovanja razlikuju od regije do regije, u mnogim općinama većina je glasovala da postanu dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Kao i svugdje drugdje u Europi, nacionalizam je rastao u međuratnom razdoblju. Obećanja su slomljena, asimilacija je bila prisilna dijeljenjem Slovenca na Slovence i Baltske Venete pa se čak i negiralo da je njihov jezik slovenski dijalekt s velikim brojem riječi posuđenim iz njemačkog bio uopće slovenski. To je kulminiralo ciljanim progonima u Trećem Reichu. U isto vrijeme, mnogi Slovenci sudjelovali su kao Titovi partizani i jugoslavenski vojnici nakon rata u oslobađanju okupiranih dijelova Koruške uključujući i njen glavni grad, Klagenfurt, ali su se povukli pod pritiskom britanskih snaga. S obzirom na ovakav ekstremni razvoj s obje strane, atmosfera između dvije nacionalne grupe bio je iznimno napeta nakon Drugog svjetskog rata i slovenski jezik se dalje mogao učiti unatoč činjenici da je u mješovitim jezičnih područjima svaka škola sada morala imati dvojezične natpise i nastavu. Veliki broj slovenskih obitelji prestao je govoriti slovenski jezik u svakodnevnoj upotrebi.

Dvojezična tabla na slovenskom i njemačkom jeziku

Dana 15. svibnja 1955. godine potpisan je Austrijski državni ugovor koji u članku 7. donosi "prava slovenske i hrvatske manjine u Austriji". Godine 1975. izborno grupiranje slovenske nacionalne manjine unutar Enotne liste nije uspjelo postići ulazak u austrijski parlament. Uz argument da na izborima populacija trebala glasovati za političke stranke, a ne prema njihovoj etničkoj pripadnosti, prije sljedećih izbora 1979. izvorno jedna izborna jedinica Koruška bila je podijeljena na četiri izborne jedinice. Područje Koruške gdje živi najveći broj Slovenaca bilo je podjeljeno i ti dijelovi su pak bili kombinaciji s čisto njemačkom govornim područjem. U novim izbornim jedinicama slovenski udio stanovništva smanjen je na takav način da više nije bilo moguće za predstavnike nacionalnih manjina da uđu u parlament. Austrijski Centar za etničke grupe i predstavnici Koruških Slovenca vidjeli su u ovom načinu postupka uspješan pokušaj da se smanji politički utjecaj Slovenaca.

1970-ih stanje je ponovno eskaliralo u tzv. spor oko dvojezičnih natpisa mjesta, ubrzo stanje se stabiliziralo. [1] Međutim, i dalje sve do danas, pojedine izjave slovenskih političara Austrijanci tumače kao slovenske teritorijalne pretenzije i narušavanje teritorijalne cjelovitosti Koruške. Ovo tumačenje odbacuje i slovenska vlada i organizacije koje zastupaju interese Koruških Slovenaca.

U 1990-ima primjetan je sve veći interes za slovenski jezik na dijelu njemačkog govornog područja Koruške, ali to bi moglo biti prekasno s obzirom na porast udjela starijih osoba. Uspjeh Jörga Haidera (bivši guverner Koruške 1999. – 2008.) u incidentima oko dvojezičnih natpisa mjesta pokazuje da je stanje u Koruškoj i dalje nesređeno.

Demografija

[uredi | uredi kôd]

Krajem 19. stoljeća, Koruški Slovenci činili su oko četvrtine do jedne trećine od ukupnog broja stanovnika Koruške, koja je tada uključivala i dijelove koji se u međuvremenu ustupljeni. Tijekom 20. stoljeća broj Slovenaca se smanjio, posebice zbog pritiska da se asimiliraju, pa je službena brojka od 2,3 posto Slovenaca od ukupnog stanovništva. Kao što je pritisak doseljenika iz Njemačke došao prije svega na zapad i sjever Koruške, sadašnje područje obitavanja Slovenaca je na jugu i istoku savezne države, u dolinama poznatim u njemačkom jeziku kao Jauntal (slovenski: Podjuna), Rosental (slovenski: Roz), donji Lavanttal (Labotska Dolina), Sattniz (Gure), planinama između rijeke Drave i Klagenfurt, a donji dio Gailtal (Ziljska Dolina oko koliko Tröpolach). Köstenberg i Diex su približno najsjevernija slovenska naselja. Općine s najvećim udjelom Koruških Slovenca su Zell (89 %), Globasnitz (42 %) i Eisenkappel-Vellach (38 %) i to prema posebnom popisu o materinjem jeziku koji je bio 2001. godine. Stvarni broj Slovenaca u Koruškoj je sporan.

Popis stanovništva
Godina Broj Slovenaca
1818. 137.000
1848. 114.000
1880. 85.051
1890. 84.667
1900. 75.136
1910. 66.463
1923. 34.650
1934 24.875
1939. 43.179
1951. 42.095
1961. 24.911
1971. 20.972
1981. 16.552
1991. 14.850
2001. 13.109
Općina Postotak Slovenaca 2001. Postotak Slovenaca 1951. Postotak Slovenaca 1880.
Egg/Brdo Dio Hermagor/Šmohor 56,1 % 95 %
Görtschach/Goriče Dio Hermagor/Šmohor 58.4 % 98.5 %
St. Stefan im Gailtal/Štefan na Zilji 1,2 % N.D. 97,4 %
Vorderberg/Blače Dio St. Stefan im Gailtal/Štefan na Zilji 54,8 % 99,8 %
Hermagor/Šmohor 1,6 % N.D N.D
Arnoldstein/Podklošter 2,1 % 9,2 % 39,7 %
Augsdorf/Loga vas Part of Velden am Wörther See/Vrba ob Jezeru 48,2 % 93,8 %
Feistritz an der Gail/Bistrica na Zilji 7,9 % 53,4 % 83,9 %
Finkenstein/Bekštanj 5,7 % 24,2 % 96,3 %
Hohenthurn/Straja vas 8,3 27,1 % 98,9 %
Köstenberg/Kostanje Dio Velden am Wörther See/Vrba 40,1 % 76,1 %
Ledenitzen/Ledince Dio Sankt Jakob im Rosental/Šentjakob v Rožu 37,8 % 96,8 %
Lind ob Velden/Lipa pri Vrbi Dio Velden am Wörther See/Vrba 15,8 % 44,5 %
Maria Gail/Marija na Zilji Dio Villach/Beljak 16,7 % 95,9 %
Nötsch/Čajna 0,6 % 3,6 % N.D.
Rosegg/Rožek 6,1 % 32,4 % 96,7 %
Sankt Jakob im Rosental/Št. Jakob v Rožu 16,4 % 62,7 % 99,3 %
Velden am Wörther See/Vrba ob Jezeru 2,8 % 0,9 % 96,3 %
Wernberg/Vernberk 1,0 % 20,5 % 73,2 %
Ebental/Žrelec 4,2 % 16,4 % 62,8 %
Feistritz im Rosental/Bistrica v Rožu 13,4 % 47,2 % 97,7 %
Ferlach/Borovlje 8,3 % 20,5 % 61,4 %
Grafenstein/Grabštajn 0,8 % 7,6 % 95,6 %
Keutschach/Hodiše 5,6 % 60,6 % 96,5 %
Köttmannsdorf/Kotmara vas 6,4 % 45,6 % 95,3 %
Ludmannsdorf/Bilčovs 28,3 % 85,0 % 100 %
Maria Rain/Žihpolje 3,9 % 10,5 % 55,1 %
Maria Wörth/Otok 1,1 % 16,3 % 41,9 %
Mieger/Medgorje Dio Ebental/Žrelec 91,5 % 98,1 %
Poggersdorf/Pokrče 1,2 2,8 % 87 %
Radsberg/Radiše Dio Ebental/Žrelec 52,0 % 100 %
Schiefling/Škofiče 6,0 % 38,4 % 98,9 %
Sankt Margareten im Rosental/ Šmarjeta v Rožu 11,8 % 76,8 % 92,4 %
Magdalensberg/Štalenska gora 1,5 % 3,1 % N.D.
Techelsberg/Teholica 0,2 % 6,7 % N.D.
Unterferlach/Medborovnica Dio Ferlach/Borovlje 47,2 % 99,7 %
Viktring/Vetrinj PDio Klagenfurt/Celovec 3,3 % 57,6 %
Weizelsdorf/Svetna vas Dio Feistritz im Rosental/Bistrica v Rožu 69,3 % 100 %
Windisch Bleiberg/Slovenji Plajberk Dio Ferlach/Borovlje 81,3 % 91,7 %
Zell/Sele 89,6 % 93,1 % 100 %
Feistritz ob Bleiburg/Bistrica pri Pliberku 33,2 % 82,8 % 98,7 %
Bleiburg/Pliberk 30,9 % 16,7 % 15,5 %
Diex/Djekše 6,9 % 46,1 % 95,8 %
Eberndorf/Dobrla vas 8,6 % 47,4 % 90,8 %
Eisenkappel/Železna Kapla 38,7 % 20,1 % 48 %
Gallizien/Galicija 8,5 % 80,1 % 99,9 %
Globasnitz/Globasnica 42,2 % 88,7 % 99,5 %
Griffen/Grebinj 1,3 % 34,1 % 83,8 %
Haimburg/Vovbre Dio Völkermarkt/Velikovec 19.9 % 98.2 %
Loibach/Libuče Dio Bleiburg/Pliberk 54,6 % 92,1 %
Moos/Blato Dio Bleiburg/Pliberk 85,8 % 99,8 %
Neuhaus/Suha 13,4 % 79,6 % N.D.
Ruden/Ruda 3,9 % 51,7 % 93 %
Sittersdorf/Žitara vas 19,8 % 84,4 % 98,2 %
Sankt Kanzian am Klopeiner See/Škocijan v Podjuni 13,2 % 49,3 % 98,4 %
Sankt Peter am Wallersberg/Št. Peter na Vašinjah Dio Völkermarkt/Velikovec 62,6 % 90,7 %
Tainach/Tinje Dio Völkermarkt/Velikovec 11,1 % 95,9 %
Vellach/Bela Dio Eisenkappel 73,8 % 94,2 %
Völkermarkt/Velikovec 2,6 % 8,3 % 26,6 %
Waisenberg/Važenberk Dio Völkermarkt/Velikovec 21,0 % 97,4 %

Poznati Koruški Slovenci

[uredi | uredi kôd]
Jožef Stefan, koruški Slovenac, jedan od najvećih europskih filozofa

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • (njem.) Andreas Moritsch (Hrsg.): ‘‘Kärntner Slovenen/Koroški Slovenci 1900-2000’’ Hermagoras/Mohorjeva, Klagenfurt 2003 ISBN 3-85013-753-8
  • (njem.) Albert F. Reiterer: ‘‘Kärntner Slowenen: Minderheit oder Elite? Neuere Tendenzen der ethnischen Arbeitsteilung.’’ Drava Verlag/Založba Drava, Klagenfurt 1996, ISBN 3-85435-252-2
  • (njem.) Johann Strutz: Profile der neuen slowenischen Literatur in Kärnten, by Hermagoras Verlag, Klagenfurt, 1998, ISBN 3-85013-524-1
  • (njem.) Arno Tausch (1977) 'Ist der Kapitalismus tot? Zur Verelendung in Oesterreich' in 'Armut in Oesterreich' (JG in der SPOe Steiermark/Erklaerung von Graz fuer solidarische Entwicklung (Eds.)) Leykam, Graz: 66-100
  • (njem.) Arno Tausch (1978) 'Nicht nur der Artikel 7' Mladje-Literatura in Kritika, 29: 58-90
  • (njem.) Arno Tausch (1979) 'Weltweite Armut' in 'Christliche Markierungen' (DOTTER F. et al. (Eds.)) Europa, Vienna: 137-170
  • (engl.) Arno Tausch (1980, with O. HÖLL) Austria and the European Periphery in 'European Studies of Development' (J. de BANDT J./MANDI P./SEERS D. (Eds.)) Macmillan, London: 28-37

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Politika

[uredi | uredi kôd]

Kultura i povijest

[uredi | uredi kôd]