Prijeđi na sadržaj

Xinjiang

Izvor: Wikipedija
Xinjiang
شىنجاڭ
新疆
Xīnjiāng

Položaj Xinjianga u Kini
Kineske pokrajine
Vrsta uprave Autonomna regija
Sjedište Ürümqi
 • najveći grad Ürümqi
 • Partijski sekretar Zhang Chunxian
 • Guverner Nur Bekri
Površina 1 664 897.17[1] km²
(na 1. mjestu)
Stanovništvo
 • ukupno (2010.) 21.813.334
(na 25. mjestu)
 • gustoća 13 st./km²
(na 29. mjestu)
Službeni jezici i dijalekti Uglavnom mandarinski kineski i ujgurski, ali i mongolski i 41 drugi jezik
HDI (2008.) 0,803 (13.)
Etničke grupe Ujguri (43,3%)
Han Kinezi (41%)
Kazasi (8,3%)
Huej (5%)Kirgizi (0,9%)
Mongoli (0,8%)
Dongxiang (0,3%)
Pamiri (0,2%)
Xibe (0,2%)
Prefekture 14
Županije 99
Gradovi 1.005
ISO 3166-2 CN-65
Web stranica www.xinjiang.gov.cn/

Politička podjela Xinjianga

Xinjiang (ujgurski: شىنجاڭ‎, kineski: 新疆; pinyin: Xīnjiāng; transliteracija: Sinkjang) je zapadna pokrajina Kine, u regiji Vanjska Kina, smještena sjeverno od Tibeta, a obuhvaća Džungariju i Tarimsku zavalu.

Vrh Pobjede, najviši vrh Tanšana Xinjianga

Naziv

[uredi | uredi kôd]
Pustinja Taklamakan u Tarimskoj zavali

Xinjiang su Kinezi stoljećima zvali Xiyu („Zapadne teritorije”), a tek od 18. stoljeća i dinastije Qing, kad su stekli kontrolu nad tom regijom zovu je Xinjiang, što na kineskom znači „Nova granica”.[2] Europljani su s druge strane isti taj kraj zvali Kineski Turkestan, kako bi ga razlikovali od Turkestana.[2] Xinjiang je povijesna domovina mnogih turkijskih naroda, od kojih su najbrojniji Ujguri.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]
Jezero Tianchi („Nebesko jezero”) na gorju Bogda
Ujgurska džamija u Kašgaru

Xinjiang graniči s Autonomnom regijom Tibet i Indijom na jugu, Mongolijom na istoku, Rusijom na sjeveru i Kazahstanom, Kirgistanom, Tadžikistanom, Afganistanom i Pakistanom na zapadu.

Xinjiang je veliko i slabo naseljeno područje, otprilike veličine Irana. Najveća je kineska pokrajina koja svojom površinom od 1.660.001 km² zauzima 1/6 zemlje. God. 2004. gustoća naseljenosti je bila oko 11,8 stanovika/km², a prema popisu iz 2010. god. bila je 13 stanovnika/km², što ju čini tek 29. u Kini. Pokrajina je 2004. imala 19.630.000 stanovnika, a najveće gradsko naselje i glavni grad pokrajine je Urumqi (2,68 mil. stanovnika, 2005.).

Od istoka ka zapadu, gorje Tanšan (kineski: 天山, Tiān Shān; kirgijski: Теңир тоо, što znači „Nebeske planine” ili „Božanske planine”) dijeli Džungariju na sjeveru od Tarimske zavale na jugu. Džungarija je suha stepa, dok je Tarimska zavala pustinja okružena oazama. Na istoku pokrajine je Turpanska depresija, a na zapadu Tanšanski prolaz tvori dolinu rijeke Ili.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U Xinjiangu su pronađeni deseci dobro očuvanih mumija koje bi mogle biti stare oko 4.000 godina. One su vjerojatno mumificirane na prirodan način, za razliku od mumificiranja u Drevnom Egiptu. One su izložene u Zavičajnom muzeju grada Urumqija, zajedno s arheološkim nalazima koja imaju veze s Putom svile.

Ovo područje je od davnina je odigrao ulogu u razmjeni između srednje i južne Azije i Europe, vjerskoj i kulturnoj (budizam, islam, kršćanstvo i kasnije nestorijanstvo) i komercijalnoj (čuveni Put svile). Ti kontakti su u velikoj mjeri ostvareni kroz niz oaza-država, koje su s vremena na vrijeme nastajale i nestajale.

Južni Xinjiang je bio kineski protektorat za dinastije Han (206. pr. Kr. – 220.), a na kraju dinastije Tang (618. – 907.) nekoliko puta su ga osvojila razna turkijska plemena koja su osnavala samostalne kanate (Orhunski Kanat od 745. – 840.; ujgurski Idikutski Kanat od 850. do 1275. u većini Xinjianga; Kansuanski Kanat od 870. – 1036. (sada u kineskoj pokrajini Gansu); te Karačanski Kanat od 870. do 1212. god.).

U 13. stoljeću ovo područje osvajaju snage mongolskog vođe Džingis-kana, a do 15. stoljeća, islam je postao glavna religija. U 18. stoljeću osvajaju ga Mongoli iz Rusije, Kalmici, ali se polovicom istog stoljeća Xinjiang vratio pod kinesku vlast za vrijeme dinastije Qing (1644. – 1911.). Budući da je područje bilo daleko od glavnog grada Pekinga, uprava je bila ograničena i često je stvarna moć ležala na lokalnim gospodarima rata. Tako su Xinjiangom vladali su Ujguri iz Kašgara i Turpana, Kraljevstvo Kašgarija od 1866. – 1877. god. Od. 1875. – 1880. god. područje je tijekom islamske Durganske pobune privremeno povučeno iz kineske vlasti. Konačno je Xinjiang, u današnjim granicama, postao kineskom pokrajinom 1884. god.

Od 12. studenoga 1933. do 1934. god., zbog narodnog ustanka protiv kineske vlade, na istoku Xinjianga je postojala Prva Istočna Republika Turkestan, a od studenog 1944. do listopada 1949. god. Druga Istočna Republika Turkestan, na sjeveru Xinjianga, koju je podržao Sovjetski Savez.

Dana 20. listopada 1949. Istočni Turkestan je uključen u NR Kinu, opet pod nazivom Xinjiang. Godine 1955., postao je autonomna regija sa statusom pokrajine, a manje upravne jedinice su stvorene za manjinske Kirgize, Kazase, Mongole i druge narode. Od tada dolazi do velike migracija Kineza u Xinjiang. Nastaju sukobi nomadskog načina života graničnog stanovništva i kineskog prisiljavanja na sjedilački život, ali s Rusima s obje strane granice, što je dovelo do oružanih sukoba 1969. god., posebice u području Tacheng. Osim toga tu su bile i redovite pobune protiv kineske vlasti koje su se temeljile na etničkim i vjerskim razlikama. Zbog toga je kineska vlada poticala politiku sinizacije, posebice miješanim brakovima, otežavanjem razvoda i novčanom podrškom doseljenicima s istoka.

Od 2002. god. Ujguri, usprkos ustavnim odredbama, nemaju obrazovanje na svom jeziku,[3] a islamske četvrti i vjerski objekti se uklanjaju zbog izgradnje cesta i stanova.[4] Pored toga, Ujguri su doživljavali i represiju loših i neredovitih plaća, te prisile rada u udaljenim područjima. Zbog toga su nastali prosvjedi Ujgura u Xinjiangu, što je dovelo do oštrog odgovora kineskih vlasti 2007. god. u kojemu je poginulo 19 osoba,[5] te neuspjelog bombaškog napada na letu kineske tvrtke China Southern Airlines[6] i Kašgarskog terorističkog napada 4. kolovoza 2008. god.,[7] u kojemu je poginulo 16 osoba.

Zbog glasina o silovanju ujgurske djevojke koje su navodno izveli kineski radnici, ujgurski emigranti su u lipnju 2009. napali tvornicu igračaka u Guangzhou. U masakru koji je uslijedio ubijeno je dvoje, a ranjeno 118 ljudi.[8] Uslijedili su petodnevni prosvjedi u Ürümqiju u srpnju 2009., pri čemu je poginulo pet osoba i pretučeno je nekoliko hongkoških novinara, ali i Bombaški napad u Aksuu 19. kolovoza 2010. god., u kojemu je ubijeno 7 ljudi, a za koji je suđeno 376 ljudi.[9]

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Kod autoceste za Karakorum u Xinjiangu
Glavni grad i industrijsko središte, Ürümqi
Rijeka Irtysh u Burqinu
„Plamteće planine” istočno od Turpana
Mauzolej Apag Hodže u Kašgaru

Tanšan Xinjianga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2013. godine kao „jedinstveno zemljopisno područje slikovite ljepote sa spektakularnim snježnim vrhovima, ledenjacima, nedirnutim šumama i livadama, bistrim rijekama i jezerima, te dubokim klancima”.[10]

Upravna podjela

[uredi | uredi kôd]

Xinjiang je podijeljen na dvije gradske prefekture, 7 prefektura i 5 autonomnih prefektura za manjinske narode: Mongoli, Kirgizi, Kazasi i Huej. Prefekture su nadalje podijeljene na 11 distrikta, 21 gradska okruga, 62 okruga i 6 autonomnih okruga. Šest gradskih okruga ne pripada ni jednoj prefekturi i de facto im izravno upravlja Vlada Xinjianga:

Upravna podjela Autonomne ujgurske regije Xinjiang
Zemljovid Xinjianga
Zemljovid # Naziv (romanizacija) Upravno sjedište Ujgurski
Ujgurska romanizacija
Kinesko pismo
Pinyin
Stanovništvo (2010.)
Podpokrajinski grad
11. Ili
(za Kazase)
Yining ئىلى قازاق ئاپتونوم ئوبلاستى
Ili Qazaq Aptonom Oblasti
伊犁哈萨克自治州
Yīlí Hāsàkè Zìzhìzhōu
2.482.627
Gradske prefekture
4. Karamay Karamay (distrikt) قاراماي شەھرى
Qaramay Shehri
克拉玛依市
Kèlāmǎyī Shì
391.008
8. Ürümqi Tianshan (distrikt) ئۈرۈمچى شەھرى
Ürümchi Shehri
乌鲁木齐市
Wūlǔmùqí Shì
3.110.280
— Prefekture —
1. Altay
podređena Iliju (za Kazase)
Altay ئالتاي ۋىلايىتى
Altay Wilayiti
阿勒泰地区
Ālètài Dìqū
526.980
3. Tacheng
podređena Iliju (za Kazase)
Qoqek تارباغاتاي ۋىلايىتى
Tarbaghatay Wilayiti
塔城地区
Tǎchéng Dìqū
1.219.212
9. Turpan Turpan تۇرپان ۋىلايىتى
Turpan Wilayiti
吐鲁番地区
Tǔlǔfān Dìqū
622.679
10. Kumul Kumul قۇمۇل ۋىلايىتى
Qumul Wilayiti
哈密地区
Hāmì Dìqū
572.400
13. Kashgar Kaxgar قەشقەر ۋىلايىتى
Qeshqer Wilayiti
喀什地区
Kāshí Dìqū
3.979.362
15. Aksu Aksu ئاقسۇ ۋىلايىتى
Aqsu Wilayiti
阿克苏地区
Ākèsū Dìqū
2.370.887
17. Hotan Hotan خوتەن ۋىلايىتى
Xoten Wilayiti
和田地区
Hétián Dìqū
2.014.365
— Autonomne prefekture —
2. Bortala
(za Mongole)
Bole بۆرتالا موڭغۇل ئاپتونوم ئوبلاستى
Börtala Mongghul Aptonom Oblasti
博尔塔拉蒙古自治州
Bó'ěrtǎlā Měnggǔ Zìzhìzhōu
443.680
6. Changji
(za Hueje)
Changji سانجى خۇيزۇ ئاپتونوم ئوبلاستى
Sanji Xuyzu Aptonom Oblasti
昌吉回族自治州
Chāngjí Huízú Zìzhìzhōu
1.428.592
12. Kizilsu
(za Kirgize)
Artux قىزىلسۇ قىرغىز ئاپتونوم ئوبلاستى
Qizilsu Qirghiz Aptonom Oblasti
克孜勒苏柯尔克孜自治州
Kèzīlèsū Kē'ěrkèzī Zìzhìzhōu
525.599
18. Bayin'gholin
(za Mongole)
Korla بايىنغولىن موڭغۇل ئاپتونوم ئوبلاستى
Bayingholin Mongghul Aptonom Oblasti
巴音郭楞蒙古自治州
Bāyīnguōlèng Měnggǔ Zìzhìzhōu
1.078.492
— Okružni grad —
5. Shihezi Shihezi شىخەنزە شەھرى
Shixenze Shehri
石河子市
Shíhézǐ Shì
635.582
7. Wujiaqu Wujiaqu ئۇجاچۇ شەھرى
Wujachu Shehri
五家渠市
Wǔjiāqú Shì
72.613
14. Tumshuke Tumxuk تۇمشۇق شەھرى
Tumshuq Shehri
图木舒克市
Túmùshūkè Shì
147.465
16. Aral Aral ئارال شەھرى
Aral Shehri
阿拉尔市
Ālā'ěr Shì
166.205
19. Beitun Beitun بەيتۈن شەھىرى
Beatün Shehiri
北屯市
Běitún Shì
76.300
20. Tiemenguan Tiemenguan باشئەگىم شەھىرى
Bashegym Shehiri
铁门关市
Tiĕménguān Shì
200,.000

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Glavna gospodarska djelatnost je nomadskim stočarstvo i ratarstvo. Ovaj kraj posjeduje i prirodna bogatstva među kojima se ističu nalazišta zlata i fosilnih goriva. Najveće gradsko naselje i glavni grad pokrajine, Urumqi, ima razvijenu petrokemijsku industriju i proizvodnju tepiha.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 新疆 — 中国政府网 (Xinjiang — Chinese Government Network). Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2014. Pristupljeno 7. studenoga 2014.
  2. a b Xinjiang (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 17. siječnja 2013.
  3. Govt. White Papers - china.org.cn (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2013.
  4. China's Ancient Silk Road City Of Kashgar Facing Threat Of Bulldozers , Radio Free Europe, 30. lipnja 2009. (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2013.
  5. Chinese police destroy terrorist camp in Xinjiang, one policeman killed, CCTV International, 1. listopada 2007. (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2013.
  6. Elizabeth Van Wie Davis, China confronts its Uyghur threatArhivirana inačica izvorne stranice od 3. lipnja 2013. (Wayback Machine), Asia Times Online, 18. travnja 2008. (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2013.
  7. Andrew Jacobs, Ambush in China Raises Concerns as Olympics Near, The New York Times. 27. ožujka 2010. (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2013.
  8. Armed Assailants Stormed Dorms, Radio Free Asia, 7. svibnja 2009. (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2013.
  9. China prosecuted hundreds over Xinjiang unrest, The Guardian (London), 17. siječnja 2011. (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2013.
  10. Xinjiang Tianshan na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 29. lipnja 2013.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Xinjiang