Apoksiomen
![]() Apoksiomen (rimska kopija) | |
Lisip, oko 330. pr. Kr. | |
mramor, 2,05 m | |
Vatikanski muzeji, Rim. | |
Portal: Likovna umjetnost |
![](http://178.128.105.246/host-http-upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9d/Apoxyomenos_Pio-Clementino_%28Contrapposto%29.jpg/175px-Apoxyomenos_Pio-Clementino_%28Contrapposto%29.jpg)
Apoksiomen (grč. ἀποξυόμενος, apoxyómenos: „onaj koji se struže”) jedna je od konvencionalnih poza u kojoj su antički Grci prikazivali atlete. Nakon treninga, sportaši su prašinu i znoj s (nauljenog) tijela skidali malim srpolikim instrumentom koji su Grci zvali ksistra (ξύστρα), a Rimljani strigil (strigilis);[1] kipovi apoksiomena hvataju mladiće u takvim trenucima.
Najpoznatijeg antičkog apoksiomena oblikovao je u bronci Lisip iz Sikiona, dvorski kipar Aleksandra Velikog, oko 330. pr. Kr. Original je izgubljen, no zabilježen je u Naturalis Historia Plinija Starijeg koji navodi kako je 20. pr. Kr. Marko Vipsanije Agripa postavio Lisipovo remek-djelo u Agrippinim kupkama u Rimu. Kasnije ga je car Tiberije dao premjestiti u njegovu spavaću sobu, a kad je narod zatražio da skulpturu vrati dao je napraviti kopiju. Danas je najpoznatija sačuvana antička mramorna kopija otkrivena 1849. u Trasteveru, a izložena u vatikanskom Museo Pio-Clementino. Skulptura, nešto veća od naravne veličine, odlikuje se novim kanonom proporcija koji uvodi Lisip s nešto manjom glavom (1:8 od ukupne visine, za razliku od 1:7 Polikletovog kanona) i vitkijim udovima. Plinije je komentirao ovaj novi kanon riječima: „Dok su drugi prikazivali ljude onakvima kakvi jesu, on ih prikazuje kakvima se doimaju”. Lisip je svoju figuru smjestio u pravi kontrapost s jednom ispruženom rukom pojačavajući dojam pokreta iz više kutova gledanja.
![](http://178.128.105.246/host-http-upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f8/Bronzestatue_des_Athleten%2C_Ephesos_Museum_Wien.jpg/175px-Bronzestatue_des_Athleten%2C_Ephesos_Museum_Wien.jpg)
Plinije je također zabilježio kako je Polikletov učenik Daidal još ranije napravio dvije varijacije ovog motiva od kojih je jedna, sva u dijelovima, pronađena u Efezu (Turska) 1896. godine, a koji je sastavljen i čuva se u Muzeju povijesti umjetnosti u Beču.[2] Ovaj kip drži svoje ruke niže i prikazan je kako struže prašinu sa svoje lijeve ruke.
Godine 1996., na dnu mora kod Malog Lošinja, otkrivena je cijela, odlično sačuvana, skulptura Apoksiomena u pozi identičnoj onoj iz Efeza,[3] tzv. Hrvatski Apoksiomen. Istraživanjem materijala i stila izrade kip je datiran u 2. – 1. st. pr. Kr. Od osam dosad poznatih varijacija prototipa Apoksiomena, lošinjski je kip najcjelovitiji i najbolje sačuvan. Iako je autor nepoznat, klasična ljepota i vrsnoća izrade govore o vrhunskome majstoru.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ strigilis. web.archive.org. 27. rujna 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2006. Pristupljeno 7. veljače 2024.
- ↑ Steven Lattimore, "The Bronze Apoxyomenos from Ephesos" American Journal of Archaeology 76.1 (siječanj 1972.) str. 13.
- ↑ Hrvatski restauratorski zavod Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. srpnja 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 28. lipnja 2017.
- ↑ Anja Tomović, Susret s Apoksiomenom poput prosvjetljenja, Novi list, 11.9.2016., str. 25.