Prijeđi na sadržaj

Gradac (Dubrovnik)

Izvor: Wikipedija
Park Gradac

Gradac je park u Dubrovniku uređen i otvoren 23. srpnja 1898. godine.[1] Smješten je poviše kupališta Danača, u gradskom kotaru Pile-Kono. Do njega se može doći pješice ili automobilom, pošto je odmah pokraj ulaza u park smješteno jedno od većih dubrovačkih parkirališta koje se nalazi na mjestu zvanom Vješala jer su na tom mjestu u doba Dubrovačke Republike vješani prijestupnici.[2] Pun je drvenih klupica, a obrastao borovom šumom. Na ulazu u park nalazi se mali ribnjak gdje je nekad stajala i Amerlingova fontana.[3]

Gradac je najveći i najpoznatiji dubrovački park. Prostire se na 1,7 ha.[4] Iz dijela na samom ulazu pruža se odličan pogled na utvrdu Lovrijenac, Pile i staru jezgru, a s drugih mjesta u parku na samostan i kupalište Danče te na morsku pučinu.

Od 1929. do 1941. u parku se nalazio Ptičji vrt, kao i kavezi s malim sisavcima.[5] Ulaz se naplaćivao, a u prvih 15 godina zbirku je razgledalo 15 000 ljubitelja ptica. U parku su katkada izvođene neke predstave Dubrovačkih ljetnih igara, a snimane su i neki nastavci Igara prijestolja.[6]

Park danas služi kao šetalište i odmaralište Dubrovčanima i turistima.

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Cvjetković, A: Dubrovačkim ulicama, Dubrovnik, 1999.
  2. dubrovnikdigest.comArhivirana inačica izvorne stranice od 2. siječnja 2015. (Wayback Machine), "Park Gradac", pristupljeno 2. siječnja 2015.
  3. dulist.hr Kultna i mitska mjesta Pilara, zapušteni park i omiljeno kupalište, objavljeno 27. studenoga 2016., pristupljeno 9. lipnja 2023.
  4. bib.irb.hr, "Idejni projekt uređenja perivoja Gradac", objavljeno 15. rujna 2007., pristupljeno 2. siječnja 2015.
  5. www.dubrovackidnevnik.hr, "Ne biste vjerovali što se prije 80 godina nalazilo u parku Gradac", objavljeno 17. srpnja 2014., pristupljeno 2. siječnja 2015.
  6. zabava.hrt.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 2. siječnja 2015. (Wayback Machine), "U Dubrovniku počelo snimanje 'Igre prijestolja'", objavljeno 28. srpnja 2013., pristupljeno 2. siječnja 2015.